Ozark by Bill Dubuque (Netflix, 2017.)

Najgora stvar koja se može dogoditi nekoj TV seriji je kada u najavi krenu pljuštati usporedbe s „Breaking Bad“, a upravo to se dogodilo „Ozarku“. To je dobar mamac za privlačenje publike, tako su uostalom privukli i mene, ali je i razočarenje veće jer em što „Ozark“ nije „BB“, nije čak ni nešto posebno dobra serija sam po sebi… 

Kao i svake godine, jesenska TV sezona donese hrpu novih naslova među kojima treba izabrati one kojima ćete pokloniti svoje dragocjeno vrijeme. A ja vremena baš i nemam, što je najbolji dokaz istinitosti tvrdnje da je vrijeme novac jer novca tek nemam 🙂 . Elem, da bi nas naivce namamili na svoju udicu, TV oglašavači često nove serije uspoređuju s dobro poznatim klasicima, pa mi je tako pažnju privukla serija „Ozark“ koju su najavljivali kao obavezno štivo za ljubitelje „Breaking Bada“. I, naivan k’o francuska sobarica, ja se upecao na udicu…

Da odmah raščistimo to: ove dvije serije nemaju mnogo toga zajedničkog, osim u nekoj najgrubljoj skici glavne teme o čovjeku, glavi obitelji, koji uslijed ovih ili onih okolnosti kreće na put prema dolje. Uz jednu bitnu razliku: Walta na početku „BB“-a upoznajemo kao mirnog i povučenog profesora kemije čiji će život uzdrmati saznanje da boluje od raka pluća, dok Martyja (Jason Bateman) upoznajemo kao lika koji je već godinama „bad“ – preko dana radi kao financijski savjetnik u jednoj tvrtki Chicagu što je loše samo po sebi :), a noću sa svojim partnerima, uključujući i prijatelja s posla Brucea, pere novac za drugi najveći meksički kartel kojeg predvodi okrutni i nemilosrdni Del (Esai Morales).

Marty ima i obiteljskih problema: njegova žena Wendy (Laura Linney) ga vara s nekim odvjetnikom, a Marty je preko privatnog detektiva dobio i kinky pornić s njih dvoje u vrućoj akciji kojega opsjednuto gleda čak i dok priča s potencijalnim klijentima. No, to mu je najmanji problem u životu: Del saznaje da je Martyjeva ekipa „perača“ krala novac od kartela i hladnokrvno ih metkom u čelo posmica jednog po jednog, a Marty uspije ispregovarati za svoj život tako što će se s obitelji odseliti na jezero Ozark, daleko od znatiželjniuh FBI-jevskih očiju, gdje će moći oprati mnogo više love nego u Chicagu. I upali foluška, što bi reklo Pušenje: Del ga ostavlja na životu, a Marty se navrat-nanos (uz veliko protivljenje žene, kćerke Charlotte i sina Jonaha) seli u lijepo i zabačeno mjesto pored jezera gdje pokušava pokrenuti posao. Međutim, Ozark možda jest zabačen ali je veliko turističko središte s oko pet milijuna posjetitelja godišnje, i tu već postoji razgranata mreža zločinačkih organizacija na više razina, kojima se ne sviđa dolazak novog igrača iz velikog grada, a još manje njegov uspjeh u poslu…

Autor serije je Bill Dubuque, možda najpoznatiji kao scenarist prošlogodišnjeg ništ’-posebno akcića „Računovođa“ s Ben Affleckom u glavnoj ulozi koji također igra računovođu koji lažira knjige za mafiju. Glavne uloge povjerene su komičaru Batemanu, najpoznatijem po filmovima „Horrible Bosses“ 1 i 2 i stitcomu „Arrested Development“ i Lynney, glumici koja je podjednako dobra i na kazališnim daskama, na filmu i u TV serijama, no moglo bi se reći kako je glavni junak over serije njezin setting.

Za razliku od nekih drugih recentnih drama/trilera, poput „Riviere“ smještene na Azurnu obalu ili „Big Little Lies“ smještene na obalu Kalifornije, koje obje mogu poslužiti kao filmska razglednica ili promo video spot lokalnih turističkih zajednica, jezero Ozark je tmurno, sivo, mračno i prijeteće mjesto i fakat ne kužim na koju foru privlači toliko turista. OK, mjesto ima svojih prirodnih ljepota, ali sve su one gurnute u drugi plan. Cijela je serija snimana u nekom sivom, gothic tonu, koji kao da naglašava (ili prenaglašava) nasilje koje se odigrava pred nama. Sunca gotovo da i nema, a kad se i pojavi, obično prati neki posebno mračan detalj priče, kao u jednoj sceni s početka serije kada Marty stoji na rubu stijene i očito kontemplira da se baci u jezero i tako riješi svoje probleme. Ako su autori htjeli postići efekt film noira, uspjeli su, pa se serija doista doima kao da je došla iz pera Raymonda Chandlera ili Elmorea Leonarda, a ta siva atmosfera koja poput čekića pritišće sve karaktere u priči zasigurno će se dopasti i ljubiteljima „Mosta“.

„Ozark“ je u svojih deset epizoda, a svaka traje sat vremena, istovremeno i dobro ispunjen ali i dosta razvučen. Ovo je jedna od onih serija gdje nema dugih ekspozicija i narativnih uvoda, udara odmah u glavu i ne gubi puno vremena na profiliranje likova. Tek kasnije, u osmoj epizodi, serija će imati jedan veliki detour, flešbek deset godina ranije i tada ćemo vidjeti kako su neki od glavnih likova postali to što jesu. Prepuna je zapleta i pod-zapleta što je dobro za dinamiku serije, ali je loše za razradu likova: scenarij se fokusirao na pet-šest glavnih likova, dok su svi ostali skicirani i stereotipizirani.

Problem je i, po meni, čudan odabir glavnog glumca. Bateman ima blago teleću facu totalne zbunjole koja funkcionira u „Developmentu“ gdje do izražaja dolazi njegova komična persona, ali ovdje, u ozbiljnoj ulozi, je nedorečen. Marty je zamišljen kao lik koji se pričom izvlači iz nevolja (i pričom također upada u još veće nevolje J), ali meni je on totalno neuvjerljiv i prosto se zapitaš jesmo li to mi gledatelji toliko pametni ili su njegovi sugovornici toliko glupi da ne kuže da ih zajebava samo da se izvuče iz škripca. Ni kao negativac Bateman jednostavno ne funkcionira, za razliku od Kinney-ice koja je ulozi njegove supruge i suučesnice u zločinu dala potrebnu emocionalnu dubinu. Upravo će Wendy, koja se u Ozarku zapošljava kao agent za prodaju nekretnina, svojim makinacijama pomoći Martyju da razgrana svoj „biznis“.

Njihovi klinci su solidni onda kada im se dopusti da se malo razmašu: Sofia Kublitz kao tinejdžerica Charlotte uglavnom prevrće očima i gubi se u rebelijanskim šablonama, no kad joj se pruži prava prilika, poput scene gubitka nevinosti na brodu lokalnog bogataševog sina, cura zasja. Skylar Gaertner kao 13-godišnji Jonah razvija čudnu i veoma creepy opsesiju mrtvim životinjama i pucanjem iz oružja koju pojašnjava time da su mu lešinari „cool“ i da voli gledati kako komadaju ostatke ubijenih životinja. Otud lešinari i na naslovnici plakata, ali i kao metafora za one druge, mnogo opasnije lešinare na dvije noge.

Šou su, kako to obično biva, ukrali sporedni likovi, u ovom slučaju Julia Garner kao 19-godišnja Ruth Langmore, cura sitna ali dinamitna, koja vodi obiteljsku bandu sitnih lopova (lešinara koji pljačkaju turiste) i koja postaje Martyjev saveznik u preuzimanju lokalnog strip kluba. Cura je bila sjajna u trećoj sezoni „Amerikanaca“, a ovdje je zasjenila sve ostale: njezina kombinacija vanjske surovosti i unutarnje ranjivosti doslovno isijava s ekrana. Veteran Peter Mullan je dobio ulogu lokalnog drogeraškog šefa Jacoba Snella kome se ne dopada Martyjeva šema s gradnjom crkve jer su mu mise na pučini odlična prilika za distribuciju droge (u lažnim Biblijama, naravno 🙂 ). Važnu ulogu ima i Jason Butler Harney kao FBI-ev undercover agent Roy Petty, pokvaren i manipulativan toliko da počnete navijati za Martyja samo zato što je on manje od dva zla, ali ni on nije dobio previše prilika da se iskaže.

Ono što se seriji još može zamjeriti to je naivnost. Malo mi je teško povjerovati da se baš svi lokalni redneksi i hillbillisi, nasilni i brutalni, izražavaju elokventno poput profesora engleske književnosti; morate imati stvarno dobar želudac da prihvatite činjenicu da će Del ostaviti Martyja živog iako mu je pobio sve kompanjone zbog neke sumnjive priče o velikoj lovi na Ozarku (na kome, inače, Marty nikada nije bio već mu je Bruce prije egzekucije pričao o tome), a pogotovo ćete teško prihvatiti da su Bruce i ostali išli krasti od kartela iako im je Del odmah nakon što su pristali raditi za njega smaknućem njihovog prijatelja pokazao da nema zajebancije s njim). Tu su i nebrojeni klišeji, od obiteljskih odnosa koji na trenutke padaju na razinu turskih sapunica, pa tako na tim klimavim potpornim stupovima počiva dobar dio dramaturgije serije.

Vjerojatno ćete biti u iskušenju da seriju prestanete gledati već nakon druge ili treće epizode i nitko vam neće zamjeriti ako to učinite. Ali, ja sam uspio progurati svih deset epizoda i još sam živ. Ima tu sjajnih vinjeta poput bacanja Wendynog ljubavnika s balkona koji pada Martyju pod noge, ili sjajna scena seksa kada Marty zadovoljava suprugu na isti način na koji je to radio njezin ljubavnik, pa scena kada Ruth strujom sprži svoje ujake ili scena čupanja noktiju iz završne epizode, koje spašavaju stvar. Ima dosta nasilja i akcije, nažalost premalo humora, ali ima tu materijala da vas zadrži do samog kraja. Ako se ne zamarate rupama u priči velikima poput onih u hrvatskim zakonima ili deplasiranim usporedbama s „BB“-om.

„Ozark“ ima relativno zaokruženu priču i sve niti povezane. To je zato što autori nisu znali hoće li serija biti dovoljno popularna za naručivanje druge sezone. Navodno je Netflix ipak odlučio ići s drugom sezonom koja će sasvim sigurno uvesti neke nove likove (kad je pola njih iz prve sezone završilo pod zemljom) i neke nove pravce u razvoju priče. Potencijala za popraviti nedostatke ima, ali hoće li biti volje s moje strane gledati drugu sezonu u moru novih naslova koji će se sigurno pojaviti nagodinu – e, to ne znam. Dan ima samo 24 sata i još nisam uspio prokljuviti način kako da ga učinim dužim…

Perač novca Hadžo

Ovaj unos je objavljen u Što sam gledao. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s