Nova glazbena poslastica stiže nam iz Slovenije: drugi album trija Širom odličan je spoj world musica, post-rocka, free jazza i još koječega koji pokazuje da granice u glazbi ne postoje, niti bi trebale postojati… O bodljikavim žicama da ne govorim… 🙂
Prije tjedan dana u rubrici novih singlova iz regije predstavio sam i meni do tada nepoznat bend Širom s impresivnim (po kvaliteti ali bogami i po duljini 🙂 ) singlom „Maestro Kneading Screams of Joy“. Ta mi je stvar toliko zagolicala maštu da sam morao baciti uho i na ostatak albuma kojega mogu svim srcem preporučiti, posebno onima koji vole world music u najširem smislu te riječi.
Bend čine Ana Kravanja, Samo Kutin i Iztok Koren, mladi i po mnogo čemu neobični ljudi. Ana i Samo žive na farmi na Lesnom Brdu, desetak kilometara od Ljubljane gdje živi Iztok. Tamo su si oni napravili raj na zemlji: kao u legendarnom sloganu Fructal sokova „v saradnji z naravo“ oni na farmi uzgajaju organsko voće i povrće (sve domaće!), sviraju, organiziraju koncerte i festivale, zajebavaju se te – što je za ovu priču jako bitno – sami izrađuju svoje instrumente od svakojakog otpada, ladica, komada metala, računalnih kućišta itd. Plus, proputovali su pola svijeta, upoznali hrpu glazbenika (i svirali s njima), a sa sobom su donijeli tonu egzotičnih instrumenata sa svih meridijana kojih se u svojoj kolekciji ne bi posramio ni neki od vodećih muzeja glazbe.I svaki od tih donesenih instrumenata dodatno su preradili kako bi zvučao baš onako kako oni žele.
Zanimljiv je i njihov background: svo troje su karijeru počeli u opskurnim punk i hc bendovima da bi se upoznali na glazbenim improvizacijskim radionicama koje su organizirali vodeći slovenski improvizator Tomaž Grom i japanski improvizator i perkusionist Seijiro Murayama gdje su odlučili raditi zajedno na glazbi koja je zanimljiva, uzbudljiva, totalno diy, ali i „totalno drukčija od drugih“.
Album je objavljen za tak:til Records, podetiketu Chris Eckmanovog Glitterbeata, i sadrži svega pet pjesama ali u impozantnom trajanju od preko 40 minuta. Četiri pjesme su epskog trajanja od desetak minuta (dvije čak i prelaze tu magičnu brojku), i samo zaključna minijatura „Ten Words“ „kvari prosjek“. Nije to materijal za svakoga, ali ako ste skloni glazbenom istraživanju, ovo bi vam se moglo dopasti.
Reći za Širom da izvode world music je u biti točno ali nedovoljno. To jest world music u smislu da svoja „šaram-baram“ iskustva s putovanja ovo troje uobličuju u glazbenu melasu koja ne poznaje granice među žanrovima, kao ni granice među zemljama. Ali, ima tu još mnogo toga: upotreba nekonvencionalnih i čudnozvučećih instrumenata poput balafona, ribaba, cünbüsa, ngoma bubnjeva, mizmara, brača, gongome itd i sl. Svoju glazbu opisivali su kao „akustični trance drone avant-garde experimental“, pa kako je to još više zbunjivalo ljude, malo su to skratili na „imaginarni folk“ ili „folk iz paralelnog svemira“.
A taj folk iz paralelnog svemira podrazumijeva miješanje svih tih instrumenata i njihovo oblikovanje u duge, meandrične skladbe koje dosta podsjećaju na slobodni jazz: sloboda je ključna riječ ovdje, sloboda da eksperimentiraju, sloboda da improviziraju, sloboda istraživanja zvuka… Obzirom da svo troje dolaze iz dijelova Slovenije bogatih rijekama i vodom, njihovu glazbu mogli bi opisati i poput tijeka rijeke: obično počinje tiho, poput nekog potočića, potom se diže i spušta, ubrzava ili usporava, širi i sužava, ali je konstantno u pokretu, u pokretu, vibrira, rezonira… Može se tu naći i ponešto elemenata post rocka: od načina na koji pjesme mijenjaju svoju dinamiku, glasnoću, tempo…
Nedavno sam recenzirao album benda Para Lele koji također švrlja po meridijanima i paralelama, no u usporedbi sa Širom Para Lele mu ga dođu poput uniformiranog rock sastava. Ovaj je album odličan amalgam inventivnih zvukova sa svih strana svijeta, pa se tu susreću elementi afričke glazbe (Maroko, Mali), indijske glazbe, grčkog melosa (posebno u uvodnoj „Just about Awake“). Appalachi folk i bliskoistočni melos susreću se u sjajnoj „Everything I Saw is Fatal“, dok su dvije najdulje skladbe na albumu, „Boats, Biding, Beware!“ i singl „Maestro Kniding Screams of Joy“ sjecište svih tih žanrova i motiva obogaćenih elementima pustinjskog bluesa, post-rocka te slobodnog free-form jazza čiji se razuzdani duh sudara s klasičnom strukturom skladbe, uz povremene vokalne inkantacije koje zvuče poput pjeva na obredu druida u Stonehedgeu. I ako vam se na trenutak učini da tu ima i neke prigušene elektronike – varate se, sve je odsvirano isključivo akustičnim, „živim“ instrumentima. Tinariwen jammaju s The Cronos Quartet. Otprilike…
Ovo je hipnotički, očaravajući i doista „onostran“ album koji ipak ne znam kako bih vam ga prodao. Koliko ima ljudi koji uopće slušaju world glazbu, jazz ili post-rock, a pogotovo sve to istovremeno? Koliko ima ljudi koji pod pojmom etno i folk ne shvaćaju arlaukanje uz razbijanja čaša u najbližoj birtiji gdje piče narodnjaci i cajke? Koliko ima ljudi koji doista žele slušati neki album i prepustiti mu se, a ne da to bude samo tapete glazba dok surfaju po netu ili Fejsbuče, Tviteraju, Snepčetiraju i tko zna što sve ne? I na koncu, koliko ima ljudi koji ne prihvaćaju granice, fizičke, glazbene i bilo koje druge, i koji odbijaju postaviti bodljikavu žicu između sebe i drugih ljudi, bez obzira na spol, rasu, vjeru?
Takvima je namijenjen ovaj album. Ostali mogu slobodno odjebati u troskoku. 🙂
Širom zatvoreni Hadžo
siromband.si ; https://www.facebook.com/siromband/
zlihadzoponovojase 