Darko Rundek Apocalypso Now @ Kino Europa, 21. 10. 2017.

 Darko Rundek je sa svojim apokaliptičnim bendom svratio i do Osijeka u sklopu koncertne turneje Apocalypso Now na kojoj obilježava 20 godina od izlaska albuma „Apokalypso“. Da se mene pita, bilo bi tu još razloga za jubileje, npr. 27 godina od dolaska apokalipse (HDZ-a) u Hrvatsku… 🙂 . 

Da započnemo ovaj raport varijantom pitanja svih pitanja u ovoj šugavoj zemlji: Gdje si bio ’91. ili gdje su tvoji bili ’45.? Pitanje glasi: Gdje ste vi bili 1997.? Neki od onih na koncertu bili su u pizdi materinoj (doslovno), neki su netom izašli iz nje ili još nisu bili ni u prvoj petoljetci, a mi malo stariji se sjećamo završetka mirne reintegracije ovdje u Slavoniji što je označilo i kraj rata, Tuđmanov neprosvijećeni apsolutizam počeo se dobrano kruniti i za par godina će sići s vlasti, a u glazbi smo nakon nekoliko godina dominacije jeftinih i patetičnih domoljubnih pjesmičuljaka te ogavnog CRO dancea doživjeli preporod rock scene predvođene Fiju Briju i Zagreb gori generacijom. Tada su na vrhu bili Majke, Pipsi, Urban, Sejino Pušenje, Psihomodo, a najstariji među njima, svojevrsni guru cijele te scene bio je Darko Rundek koji je te godine objavio album  „Apokalypso“.

Bio mu je to prvi album nakon osam godina pauze i razlaza Haustora i stvarno dobar album koji je odlično uhvatio duh onog, ali zloguko-proročki i ovog današnjeg vremena, možda još i više ovog današnjeg. Album je bio dočekan hvalospjevima kritike, dobro se prodavao, ali imam dojam da je cijela kolekcija nekako ostala u strani naslovnog monster hita koji je dobio kilu i po Porina i puštao se nesmiljeno na radiju, u klubovima i na tulumima. Fiju Briju generacija možda je kratkotrajno prigrlila „Dinamo ja volim“ kao svoju himnu, ali „Apokalypso“ je imao dulje noge i ostao je neupitni klasik do dana današnjeg. Što i nije čudo: takvi smo mi Balkanci, mi ćemo i smak svijeta dočekati pjevajući i slaveći… 🙂

Po mnogima to je bio i ostao najbolji Rundekov album u solo karijeri; meni osobno „U širokom svijetu“ je draži ali za picinu dlaku. Pa kad se potrefila 20. obljetnica izlaska albuma, on je ponovno objavljen, ovaj put kao posebno deluxe izdanje s nekoliko snimaka Haustora koje se nisu pojavile na njihovom planiranom petom albumu, a za tu prigodu Rundek je krenuo i na veliku regionalnu turneju „Apocalypso Now“ koja ga je dovela i u Osijek.

Bio je ovo njegov četvrti koncert u osječkim kinima u posljednjih šest godina i svaki je bio jako dobro posjećen, a tako je bilo i u subotu kada su ljudi strpljivo čekali u redu 45 minuta kako bi ušli u kino. Ja sam batalio to stajanje u redu, već sam malo prođirao po gradu i vratio se kada su svi već bili ušli unutra. Nije mi se dalo laktariti kroz gužvu već sam našao fino mjesto skroz iza pored šanka, naslonio se na zid, a samo par trenutaka kasnije magija je počela.

I kao da su čekali mene da se udobno smjestim, oko 20 45 krenula je kombinacija violine i basa u uvodu „Tranzita“, iste pjesme s kojom je otvorio i prošlogodišnji koncert u kinu Urania s Cargo Trijom. Potom se i Darko spustio stepenicama na binu, a za njim i ostatak osmeročlanog benda kojega je odmah i predstavio – Isabel na violini i multiinstrumentalist Duco Vranić (iz Cargo Trija), Roko Crnić iz benda Porto Morto na basu, Miro Manojlović, kultnog kantautora Mancea sin na udaraljkama („Dva, dva, dva do Žitnjaka“, sjećate se tog legendarnog Manceovog hita?), Janko Novoselić na bubnjevima, mlada saksofonistica Ana Kovačić i neuništivi Igor Pavlica na trubi, kojeg sam prije dva mjeseca gledao u akciji s Jinxima u Vukovaru. Sjajna ekipa, kombinacija novog i starog, iskustva i želje za dokazivanjem od koje je cijeli program profitirao.

Odmah potom prvo iznenađenje, klasik „Tigidigi rege“ kojega jako dugo nije bilo u Rundekovoj set listi, ovaj put u novom aranžmanu, s djelomično izmijenjenim tekstom i novim nazivom („Tamni jorgovan“). Ove dvije uvodne pjesme tematski govore o radosti ponovnog susreta s dragim ljudima pa pašu ovako u nizu, ali i kao uvod u glazbeno-scensko putovanje na koje nas je Darko s bendom odveo u iduća dva sata, od Jadrana, preko Međimurja, Kube, Indije, Kurdistana, Brazila, Španjolske, kišnih ulica Pariza…

Svaka pjesma bila je putovanje za sebe, čak i antifašistička himna „Ay Carmela“ ili društveno angažirana „Štrajk željezničara“ sa slavljeničkog albuma tijekom koje je Rundek stavio na glavu željezničarsku kapu i pjevao proročanske stihove „Sve mehana zna/ Da nisam sluga ja/ Snaga ukradena/ Neću na koljena/ Nikad od sada”, poruka koja je i danas više nego aktualna i jedan je od dokaza koliko „Apokalipso“ nije izgubio na vrijednosti ni 20 godina kasnije.

Rundekova sklonost teatralijama i kabaeru, iskazana još od ranih dana Haustora, u ovakvom je settingu ponovno došla do izražaja, pa je tako u novoj-staroj pjesmi „Pješčane oluje“ navukao na sebe afričku togu, kapu i tamne naočale i podsjetio me na neke od Afrikanera koje sam tijekom gledao na velikim festivalima u regiji. Kada nisu bili zauzeti obavljajući svoju primarnu sviračku dužnost, i ostali članovi benda su se priključivali i dodatno animirali publiku mimikom i gestikulacijama.

Valja spomenuti i odlične video projekcije koje su išle u pozadini tijekom cijelog koncerta, a svaka je bila usuglašena s temom pjesme, pa je tako „Kuba“ bila praćena kolažem starih snimki iz te države, a recentni hit „Ima ih“ prizorima otuđenih betonskih zgrada i migranata na putu za bolji život.

To je još jedna tema ovog slavljeničkog koncerta, osim putovanja: Rundekov društveni angažman i snažna osuda fašističkih tendencija u društvu. Nije tu samo „Ay Carmela“: na bisu je izveo dvije pjesme iz repertoara grupe Haustor, genijalnu „Šal od svile“ i „Sejmene“ koje su opako angažirane i pokazuju da Rundek ima srce, muda i mozak na pravim mjestima. U vrijeme kada su napisane te su pjesme možda govorile o španjolskom građanskom ratu, ali danas govore o Hrvatskoj sa svim njezinim devijacijama, usponom fašizma, rehabilitacijom ustaštva i drugim „ustašlucima“.

Nije ovo bio savršen koncert, da se razumijemo: „Indijska“ mi je i dalje dosadna i naporna kao i kada sam ju prvi put čuo, slavljenički megahit je nepotrebno produljen ponovnim predstavljanjem benda i njihovim solo dionicama, a osobno „Kurdistan“ ne bih uopće uvrstio u set listu, a kamoli na početak bisa, taman kad se atmosfera podigla i koncert je poprimio obrise pučke veselice. Zanimljivo, set lista koju je bend imao na bini bila je s beogradskog koncerta na Tašu od prije nekoliko mjeseci gdje su na drugom bisu bili izvedeni „Šejn“ i sjajna „Otok“. Osobno bih više volio da su te stvari bile izvedene i u Osijeku, a smatram velikim propustom što nisu uvrstili „Hijavatu“, brzu i veselu pjesmu koja bi odlično sjela u Apocalypso Now program.

Sad, vjerojatno ćete slušati bajke o tome kako je ovo bio nezaboravan koncert gdje su svi uživali, kurac-palac, vjerujte, nije baš bilo tako. Osječka publika najbolje je reagirala samo na hitove („Ruke“, „Makedo“, „Apokalipso” obviously), ali veći dio repertoara bio im je nepoznat. Rundekova odluka da izvede čak osam pjesama sa slavljeničkog albuma je pohvalna, ali većinom su to stvari laganijeg tempa, pa je publika – pogodili ste, dosadu ubijala časkajući kao na pijaci. Ja sam nekoliko puta mijenjao lokaciju pokušavajući pobjeći od takvih seljobera, ali gdje god bih se pomakao netko drugi bi krenuo klafrati i to ti sjebe doživljaj koncerta. Za vrijeme delikatne „Senor“, jedne od najljepših Rundekovih pjesama ikada, dvije droljetine i neki mamlaz su pričali o ispitu. Riječ je o studentima Ekonomskog faksa pa to nije ni čudno 🙂 , ali koji penis takva ekipa onda uopće dolazi na koncert? Da vide i budu viđeni? Jedan moj friend ima teoriju da je to ekipa koja je dobila bespla ulaznice ili ušla preko veze i popisa, u svakom slučaju ovim putem im jebem sve po spisku uz najsrdačnije želje da ljosnu na ispitu… 🙂

Ali, ako zanemarimo takve distrakcije, mi ljubitelji Rundeka u koncertu smo mogli uživati. Set lista je bila dosta izmijenjena u odnosu na Rundek Cargo Trio koncerte, ekipa na bini je uživala u svirci i uspjeli su tim starim pjesmama dati novo ruho. Rundek je uspio još jednom se reinventirati i pokazati da je po mnogo čemu jedinstvena pojava na našoj sceni. Mogu ja tu rogoboriti oko nekih sitnica, ali starom majstoru treba skinuti kapu…

Apokaliptični Hadžo

Fotke: Andrijana Jozanović https://www.facebook.com/andrijana.jozanovic

Set lista:

  1. Tranzit
  2. Tigidigi rege / Tamni jorgovan
  3. More more
  4. Štrajk željezničara
  5. Crni dusi
  6. Ruke
  7. Grane smo na vjetru
  8. Senor
  9. Kuba
  10. Indijska
  11. Za nas
  12. Sanjam
  13. Ima ih
  14. Ay Carmela
  15. Pješčane oluje
  16. Ljubav se ne trži
  17. Apokalipso

Bis:

  1. Kurdistan
  2. Makedo
  3. Šal od svile
  4. Sejmeni

 

 

 

 

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - koncerti. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s