Izložba Stjepana Gračana „Retrospektiva – Skulpture 1970 – 2016“ @ Muzej likovnih umjetnosti, 24. 11. 2017.

Uobičajeno izložbe idem pogledati čim se otvore, međutim ovoga puta napravio sam iznimku i otišao ovjeriti službeno zatvaranje izložbe uz stručno vodstvo. I bilo je fenomenalno. 

Zašto nisam otišao na otvorenje retrospektivne izložbe akademskog kipara Stjepana Gračana u Muzeju likovnih umjetnosti, ubij me ako znam. Jesam li imao nešto u planu i programu za tu večer, možda me spriječila jaka kiša (kažu da je baš jebeno padala na večer otvorenja), možda sam bio u šumi… 🙂  Uglavnom, dobio sam priliku za popravni, ošacovati izložbu na dan zatvaranja, uz stručno vodstvo kustosa Daniela Zeca, pa rekoh zašto ne? Slično je razmišljalo i desetak drugih ljudi koji su iz raznoraznih razloga propustili otvorenje, lijep miks mladosti i starosti, pri čemu sebe naravno trpam na mladu stranu spektra… 🙂

Stjepana Gračana svi Osječani znaju, čak i ako ga ne znaju, kao autora legendarnog „Šetača“, spomenika Augustu Cesarcu, kojeg sam se kao dijete jako bojao i nisam mu htio prići ni blizu. Sada ga se više ne bojim, dapače smatram da je rijueč o jednom od najpoznatijih i najprepoznatljivijih osječkih spomenika, ali u njegovoj neposrednoj blizini nalazi se drugi spomenik koga se u poodmakloj dobi bojim i ne želim mu prići niti blizu: oni grozni radijatori, najveće ruglo u širem centru grada. Gračana znaju i mnogobrojni Zagrepčani, čak i ako ga ne znaju, kao autora „Kumice“ na tržnici Dolac.

Na početku izlaganja Zec je pojasnio Gračanove veze s Osijekom: ovdje je završio osnovnu školu i gimnaziju, a u osječkoj Galeriji mladih imao je i svoju prvu samostalnu izložbu skulptura 1962. godine, dok je studirao povijest umjetnosti i psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U Osijeku je Gračan imao najviše samostalnih izložbi, ukupno deset. Krajem 60-ih radio je za Glas Slavonije kao likovni kritičar, gdje je pratio izložbe u Galeriji likovnih umjetnosti i Galeriji Zodijak (u sklopu bivšeg Centra za kulturu Radničkog sveučilišta Božidar Maslarić, eh kad je to bilo…). Gračan je i jedan od inicijatora osnivanja Umjetničke akademije u Osijeku 2004. godine gdje je jedno vrijeme i predavao.

Njegova posljednja osječka izložba bila je održana na istom ovom mjestu 2014. godine, kada je predstavljena i Gračanova monografija autora Zdenka Rusa. Rus je autor i ove izložbe, koja je prvo održana prošle godine u zagrebačkoj Gliptoteci a zatim je prenesena u Osijek, ali u nešto reduciranom obimu jer je osječki prostor manji. Ali, ono najvažnije smo mogli vidjeti.

Izložba je postavljena na katu Muzeja, kronološki, i čini ju izbor djela od ranih radova iz 60-ih do recentnih djela s početka novog milenija. U prvoj prostoriji je izbor njegovih najranijih radova, dok je još bio student, s nekim čudnim, apstraktnim i ekspresionističkim jajolikim oblicima od gipsa koji još nisu naznačavali estetiku ružnoće koja će postati lajtmotiv Gračanovih najpoznatijih radova.

Na samom ulazu u izložbu stoji Gračanov citat koji sažima njegovu umjetnost: „Ne bavim se ljepotom života nego njegovim užasom“. Tu estetiku usvojio je osnivajući i djelujući u Likovnoj grupi Biafra (1970-1978.) koja je pokrenuta kao dio tada snažnog međunarodnog pokreta protiv konvencija u umjetnosti. Biafrani su tražili odmak od apstraktne umjetnosti i okretanje prema angažiranoj, naturalističkoj umjetnosti koja bez odmaka prikazuje ružne stvari života i mračnu stranu stvarnosti. Također, umjesto izlaganja u sterilnim prostorima galerija, svoju su umjetnost ružnog iznosili na ulice, u parkove, u dvorišta, a njihova su djela bila šokantna, provokativna, odbojna i nepristupačna.

Inspiraciju za svoja djela Gračan je lako pronalazio u svijetu oko sebe. To je razdoblje Vijetnamskog rata, studentskih prosvjeda, vrhunaca hladnog rata i velikih društvenih promjena kako u svijetu, tako i tadašnjoj Jugoslaviji. Otuda i čest motiv žrtve u njegovim djelima, najčešće prikazan kroz prizmu onih najnevinijih, a to su djeca. U „Tragovima“ iz 1970. tako vidimo pet mrtvih beba koje kao da su žrtve rata u Vijetnamu, a u djelu „Četiri varijacije“ iz 1981. vidimo zgažena dječja tijela, krvava i poluraspadnuta, kako leže na cesti. Tu je i skulptura pod nazivom „Odrasla talidomid djeca“ s početka 80-ih inspirirana djecom koja su se rađala s brojnim deformitetima uslijed uzimanja kontroverznog lijeka talidomida za vrijeme trudnoće što je također potvrda njegovog interesa za tada aktualna zbivanja, globalna i lokalna.

Žrtve su i odrasli, vidljivo u nizu skulptura pod nazivom „Bez naziva“ iz 2001. gdje vidimo procesiju bijednih figura kako prazno lutaju kroz život, propalih i uništenih egzistencija, neki su već poklekli i pali, a ostali se jedva drže. Nisam baš siguran koliko je takva slika primjenljiva na 80-e, ali danas je aktualnija nego ikada jer imamo na tisuće i tisuće gubitnika, žrtava pljačke, privatizacije, divljeg kapitalizma i tranzicije. Zanimljivo je da se velik broj njegovih izloženih djela zove jednostavno „Bez naziva“ što nije nedostatak autorske imaginacije, već time Gračan potvrđuje svoj društveno-kritički stav da su žrtve iz njegovih djela anonimne, nepoznate, ustvari i nebitne, i da smo na neki način svi mi žrtve.

Ni pod stare dane Gračan nije omekšao niti popustio. Njegovo djelo „Biste“ iz 2002. godine, serija od 9 različitih skulptura koje tvore jednu cjelinu, vrlo je ciničan pogled na maniju postavljanja spomenika svima, i onima koji ih zaslužuju, ali i (mnogo češće) onima koji ih ne zaslužuju. Tu vidimo da je Gračan bio čak i vidovit jer upravo smo danas svjedoci gradnje najgrozomornijih spomenika, najčešće crkvi ili bisti prvog predsjednika Njofre, koji jesu spomenici ali kiču i neukusu. Gračanova deformirana, groteskna ekipa s bisti ima veću vrijednost nego bilo koji komad otpada posvećen braniteljima ili diktatoru Tuđmaneskuu koji danas niču kao gljive poslije kiše. Inače, Gračan je Muzeju likovnih umjetnosti poklonio taj rad za njegov fundus.

Najnovije izloženo djelo je „Klonklon“ iz 2003., niz fetusa zapakiranih u jeftine plastične vreće, inspirirano Huxleyevim legendarnim distopijskim romanom „Vrli novi svijet“ koji se bavi danas sve aktualnijom problematikom kloniranja, ali je aktualno i u zabačenoj zajednici u kojoj živimo u kojoj sile zla i dalje na sve načine pokušavaju zabraniti abortus.

Po završetku 45-minutnog vodstva (jedan školski sat, taman koliko treba), spustili smo se u prizemlje gdje su nas napojili ićem i pićem, a svi smo dobili i primjerak lijepo uređenog i ilustriranog kataloga izložbe. Mene su najviše oduševile pekarske kiflice koje su bile za prste polizati pa sam ih poput Terminatora čistio s pladnja: ako nisam pojeo bar pola tacne, nisam niti jednu! 🙂

Sve u svemu, teška izložba koja je mene, kao ljubitelja ružnoće, oduševila, ali bilo je i onih koji njome nisu bili zadovoljni. Listajući knjigu dojmova u prizemlju naišao sam na kritiku osječkog arhitekta Tomislava Prgometa koji je izložbu popljuvao rekavši da ovo uopće nije umjetnost. U istoj knjizi dojmova on se već poetski izražavao i ranije, optuživši djelatnike Muzeja da su pijanice s krivotvorenim diplomama i slično, što se može pripisati njegovom osebujnom i živopisnom izražavanju. No, nešto drugo mi je bilo fascinantno: Prgomet je napisao da „zbog ovakvih izložbi ljudi odlaze iz ovog grada“. I baš si nešto mislim: ja sam živio u uvjerenju da ljudi odlaze iz Osijeka zato što nemaju posla, nemaju perspektive, zarađuju mizerne plaće ili im je dopizdilo živjeti u državi u kojoj se revitaliziraju demoni ustaštva. Ali Prgometu i sličnim prgometićima ništa od toga ne smeta: po njemu je pravi razlog egzodusa ljudi taj što im se ne sviđa program u MLU. Gdje ćeš većeg dokaza od toga koliko je umjetnost važna u današnjem društvu? 🙂

Groteskni Hadžo

 

 

 

 

 

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - ostalo. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s