Rutinska svirka s predvidivom set listom ispunjenom hitovima: TBF su vrhunski profesionalci i glazbenici, ali ovo je bilo još jedno otaljavanje (dobro) plaćenog posla.
Advent u Osijeku bliži se svome kraju i mogu samo reći: Fala kurcu. Nije bilo raporta od prošlog vikenda jer su koncerti bili užas: „Lipice“ iz Pjevačkog društva Lipa održale su svoj tradicionalni božićni koncert koji sam tradicionalno preskočio, kao i onaj tuberkulozni izbljuvak od benda koji se zove Fluentes te groznu Miu Dimšić koja je održala svirku u podne kako bi ju mogla vidjeti njena prava publika – vrtićarci i niži razredi osnovne škole.
Ono što sam vidio, barem dijelom jer je to bilo nemoguće izdržati dulje od pola sata, su valpovački Seed Holden koji imaju svoje autorske stvari, čak i album, ali su u dogovoru s organizatorima izvodili gotovo isključivo obrade što mi je brzo dosadilo. A titulu najgoreg benda ovogodišnjeg Adventa zasluženo nosi osječki bend FTB (From The Basement): zamislite bend koji u set listu obrada uvrsti Parni valjak i Plavi orkestar. Dno dna, zar ne? A sad zamislite da imaju i svoje autorske stvari koje zvuče poput abortiranog spoja jeftine RHCP-lite funkijade i sarajevske pop škole 80-ih i onda shvatite da se dno dna upravo pomaklo za jednu raznu prema dolje 🙂 . Dobronamjeran savjet svima koji drže do mog mišljenja: bježite od ovog benda kao ministrant od pohotnog biskupa… 🙂
I eto dođosmo i do glavnog eventa ove godine. Organizatori Adventa opet su pokazali nepogrešiv njuh za aktualnost i trendove pa su dovukli bend koji već dvije godine nema ništa novo za ponuditi – splitski TBF. OK, nisu bili u Osijeku par godina pa razumijem da ih se ekipa zaželjela, ali prva stvar koju smo ekipa i ja komentirali bila je: Odakle ste njih izvukli? Posljednji put u Osijeku su svirali ne tako davne 2015. na UFO-u, što sam ‘ladno preskočio jer TBF ne zaslužuju da ih se čeka do iza ponoći (kao niti jedan bend, uostalom), a posljednji put sam ih gledao uživo u Vukovaru prije četiri godine i bili su dosadni, plus ozvučenje je bilo za kurac. Slično je bilo i na nastupu na Osječkom ljetu mladih u lipnju 2012. u šatoru na Srednjiki, a koncert u Bastionu u jesen 2011. bio je zvučni ekvivalent potonuća Titanica. Dakle, posljednja tri koncertna iskustva s TBF-om bila su loša, njihova zadnja dva albuma također su bezveze, pogotovo ovaj posljednji, pa nisam imao nekih visokih očekivanja ni ovaj put. No, opet se pokazalo da ako ne očekuješ ništa, sve što dobiješ je plus… 🙂
Za početak, bilo mi je drago vidjeti odlično ispunjen prostor ispred konkatedrale. Nekoliko tisuća ljudi se tu okupilo tako da je svako kretanje kroz masu zahtijevalo dobru dozu laktarenja. Svirka je počela s 20-ak minuta kašnjenja što nije strašno, taman sam imao vremena malo prolunjati okolo i onda zauzeti stratešku poziciju odmah iza miks pulta gdje su se već bili utaborili drug M. i još par ljudi. Nije bilo potrebe gurati se u prve redove jer smo ovdje sve lijepo vidjeli (kao da se ima što vidjeti, sedam samuraja iz Splita, big deal) i, što je važnije, sve smo lijepo čuli.
To je bila glavna razlika u odnosu na zadnje koncerte benda: ozvučenje je ovaj put bilo odlično. Čim sam vidio da je tonac lik koji zna svoj posao, znao sam da s te strane ne moram brinuti. Kad imaš tri repera u bendu važno je da se svaki dobro čuje i to je postignuto, a fino su se čula i sva četiri instrumenta na bini. Zvuk je bio još bolji odostraga, tamo gdje su kućice i dokle god ste bili u ravnoj liniji s binom mogli ste uživati. A ako ste pokazivali sklonost ka bazanju okolo, čim ste izašli iz zone komfora i kvaliteta zvuka je, normalno, bila lošija.
A nisam morao brinuti ni oko set liste. Obzirom da više ne promoviraju svoj zadnji album „Danas sutra“, Mladen, Saša i ekipa su izbacili iz set liste sve pjesme s njega osim jedne, čime su pokazali koliko i sami vjeruju u njegovu kvalitetu. Zamijenili su ih standardnim favoritima s „Maxona“, „Galerije“ i „Pistaccia“ tako da je ovo bio svojevrstan best-of njihove cijele karijere, pri čemu su žrtvovali svoj jako dobar debi album. Svih 20 pjesama koje su odsvirali bili su hitovi, a kad pogledate koliko su stvari izostavili a imaju takav status, mogla je ovo biti svirka od tri sata.
Moja je zamjerka na set listu što je bila gotovo identična onoj od prije pet godina. OK, znam da prosječan ljubitelj glazbe u Osijeku ima pamćenje zlatne ribice (niti se zamaraju takvim glupostima), ali kao netko tko TBF prati uživo već 20-ak godina, od njihovog prvog nastupa u Osijeku u Borbaševom Oksu, ipak očekujem da me jednom u 4-5 godina iznenade nečim novim. Toga ovaj put nije bilo. I ne samo to, već je i raspored pjesama bio gotovo identičan, samo su izbacili njih nekoliko sa zadnjeg albuma i zamijenili ih istim onim stvarima koje slušam već 15 godina, poput „Eseja“. Usporedio sam set listu iz 2012. i ovu od četvrtka, vodi se evidencija, pa znam što pišem…
Sa izvođačke strane bend je bio uobičajeno uvjerljiv, ali previše rutiniran. Interakcija s publikom bila je gotovo nepostojeća, osim što se Mladen tu i tamo znao našaliti pa je mračnu psihodeličnu trip-hopaču „Grad spava“ odjavio kao ljubavnu pjesmu, ili kad se sjetio frienda koji je na nedavnom zagrebačkom koncertu Nicka Cavea vikao: „Sviraj hitove!“ 🙂 . No, takvih je trenutaka bilo malo: bend je svirao kao po špagi, kao da žure na vlak, i taj izostanak spontanosti i surovi profesionalizam sušta su suprotnost TBF-u s početka 2000-ih.
Također moram ponoviti i da mi nedostaje onaj energični TBF iz vremena promocije „Maxona“, njihovog uvjerljivo najboljeg albuma, kada je bend rokao sve u 16 i kada je od lokalne hip-hop atrakcije gotovo preko noći postao bend koji puni arene i svojom snagom i oštricom duva sve pred sobom. Toga odavno nema više, sad su tu pizduljci od pjesama kao što su „Pozitivan stav“ ili „Veseljko“ koje se ne bi smjele naći u bilo kojoj ozbiljnijoj set listi. Ali, one donose pare, pa stoga nije ni čudo da je „Veseljko“ rasplesao i raspjevao okupljene, a zujili su u prazno ili tipkali u mobitele dok je bend izvodio „Heroyix“, pjesmu koja najbolje ocrtava mentalitet hrvatskog društva nakon 1990. Iako napisana prije 15 godina, ta stvar danas je još aktualnija nego u ono vrijeme i taj tekst bi trebao ući u školski kurikulum umjesto vjeronauka i sličnog smeća.
Kad već s bine nije bilo dobre zajebancije, mi smo je napravili u publici, pa smo tako tijekom izvođenja „Krista“ primijetili kako je prava sreća što svećenićki šljam ne sluša ovaj bend jer bi ih gađali bacačem plamena s konkatedrale zato što Džizusa prikazuju kao džankija, a prisjetili smo se i nastupa Leta 3 na đakovačkom ARLA festivalu od prije par godina kada su maltene u dvorišu katedrale izveli hit „999“ gdje svršavaju s vrha katderale i bacaju banane.
Bila je to poštena svirka od kojih sat i 50 ali jako predvidiva i rutinerska. Dobro, moguće je da sam se ja zasitio TBF-a, sigurno je da sam s godinama sve čangrizaviji i otrovniji (ne kaže se džabe da rđavom kurcu svaka dlaka smeta, kod mene je to apsolutno istina J), ali nakon ovog koncerta u Osijeku neću imati ništa protiv da opet napravim pauzu od 4-5 godina do idućeg susreta s njima. I kladim se da će set lista i tada biti gotovo identična ovoj…
Hadžo danas je, sutra nije
Fotke: Advent u Osijeku Facebook, https://www.facebook.com/adventosijek/
https://www.facebook.com/TBF-Official-FanClub-313381382011333/
Set lista:
- UV zrake
- Đita
- Esej
- Život je lijep
- Data
- Pozitivan stav
- Heroyix
- Grad spava
- Uvik kontra
- Mater
- Šareni artikal
- Krist
- Veseljko
- Odjeb je lansiran
- Genije
- Smak svita
- Lud za njom
Bis:
- Bog i zemljani
- Fantastična
- Alles gut
zlihadzoponovojase 