Nova godina i kreće novi ciklus, da ne kažem cirkus novih izdanja iz Hrvatske, Srbije i regije. Pa tko preživi pričat će. A ja ću preživjeti jer ionako planiram živjeti vječno. I zato čitajte moje gluposti, jer tko ima želudac za ovo, tome jednog dana ni pakao neće teško pasti… 🙂
My Buddy Moose – After the Feeling Is Gone; Riječki bend My Buddy Moose izbacio je tek drugi singl s njihovog hvaljenog prošlogodišnjeg albuma „IV“ koji, po meni, zaslužuje plasman među pet najboljih CRO albuma za 2017. Americana u svom najboljem izdanju, ova stvar po meni ne bi bila izbor za novi singl ali odlučili su se za nju jer a) boli ih uvo za to koja bi stvar po meni trebala biti singl 🙂 i b) zato što je pripadajući videospot Nataše Antulov nastavak priče iz prvog spota „Terrible Place“. Očekujem još jedan spot, jer sve najbolje stvari dolaze u obliku trilogije, zar ne?, i baš me zanima što bi bio idući singl. Po nekoj logici stvari seciranja raspada jedne veze, možda „Death Row“?
https://www.facebook.com/MyBuddyMoose/ ; http://www.mybuddymoose.com/
Darko Rundek i Ekipa – Crni dusi (live); Javio se Darko iz Pariza (čovjek i u gradu svjetla gubi vrijeme prateći opskurne blogove poput ovoga, ili se to možda priprema za pakao? 🙂 ), ekskluzivna vijest je da će se potpuno nova stvar njegove ekipe, balada „Barbara“, pojaviti kroz nekoliko tjedana, čeka se i objavljivanje video spota pjesme „Savana“ gdje gostuje kao sparing partner Sassji, a da se prekrati čekanje ponudio nam je videospot „Crni dusi“, snimljen uživo na nedavnom zagrebačkom koncertu u velikoj dvorani Doma sportova na turneji „Apocalypso Now“. Na taj način ispravljena je i „historijska nepravda“ jer ta stvar s albuma „Apokalipso“ nikada nije bila službeni singl (iako je kod mene bila hit tjedna 1997.) i ostala je, kao i ostatak albuma, debelo u sjeni naslovnog megahita.
https://www.facebook.com/darko.rundek.official/ ; http://www.darko-rundek.com/
Muhe – To nismo mi; Muhe bez glave su ostale bez glave. Kako je to moguće? Pa eto, riječki bend Muhe bez glave skratio je naziv benda samo u Muhe i to proslavio novim singlom. Njihov prethodni singl „Ona koja kuži“ ušao je u moj izbor 40 najboljih stvari za prošlu godinu, a kako će proći nova stvar vidjet ćemo. Ovdje bend zvuči mračnije, s više psihodelije i sjajnim gitarskim „heklanjem“ kroz svih pet i kusur minuta. Možda neće biti hit s velikim H, ali pokazuje ozbiljnost i razvoj benda koji je prešao dalek put od svojih punk početaka. Album „Orange Days“ je izašao prošle jeseni i sve ono što sam do sada čuo s njega zvuči jako dobro.
https://www.facebook.com/Muhe-75013958621/
Mel Camino – Škvadra; Zlatku i njegovoj velikogoričkoj ekipi iz benda Mel Camino netko je očito rekao da je elektronika danas „in“ a oni, povodljivi kakvi već jesu 🙂 , rekoše: Ajd da probamo i mi malo. I bogami ne da im je uspjelo, nego imaju onaj gore opisani hit s velikim H: pjesmu nosi plesni bubanj i retro funky bass linija, ali ono što ovu stvar čini neodoljivom je sjajna electro pop melodija na synthu. Još kad vam kažem kako je pjesma svojevrsna nostalgična oda nekom drugom vremenu kada su prijatelji bili bića od krvi i mesa a ne tamo nekakvi jebeni nickovi ili avatari, vidite zašto mi je sjela k’o budali šamar. Stvar prati i efektan slow motion videospot sa skejterima i akrobatkinjama, a ja ću iskoristiti ovu priliku da vas podsjetim na Hadžin prvi aksiom prijateljstva koji glasi: koliko ljudi imaš koje možeš nazvati u tri ujutro da si pijan i zamoliti ih da dođu po tebe, toliko imaš prijatelja. Obzirom da ja ne pijem, to valja objašnjava zašto nemam prijatelja… 🙂
https://www.facebook.com/melcaminoband/ ; http://www.melcamino.com/
Slow Motion Suicide – Fortress Made of Ice; Zagrebački bend Slow Motion Suicide bili su prominentno zastupljeni kod mene prošle godine: gledao sam ih na EXIT-u, predstavio ih s nekoliko singlova, od kojih je „Castaway“ na kraju balade završio na trećem mjestu najboljih singlova godine, a ekipa ne pokazuje znakove umora. „Fortress Made of Ice“ je laganica nošena akustičnom gitarom i s efektno ubačenim gudačima, a prati ju i odličan video spot s pjevačem Nikšom Lovrinićem snimljenog dok baza ni manje ni više nego u Velikoj jabuci, New Yorku i to ne pod blještavim neonom Manhattana već u kvartu koji je duša grada – Brooklynu. Čovjek ima ukusa, to mu ne možete poreći…
https://www.facebook.com/slowmotionsuicideband/ ; http://www.slowmotionsuicideband.com/
Kiper – Probijam zid; Već dugo nisam ništa čuo o bendu Kiper koji su bili česti gosti na mom starom blogu. Prošlo je četiri godine od njihovog prošlog albuma „Spori i živi“, bend je u međuvremenu bio na dijeti i ostao je bez jednog člana pa su sada kvartet, ali po žestini i energiji koja isijava iz ove pjesme to se ne bi reklo. Novi EP „Udari jako“ objavljen je uoči Božića što je prikladan termin jer na njemu Jaga i jataci baš udaraju jako, prije svega po crkvi i popovima, a pjesma „Moj Bog ima većeg od tvog“ primjerenija je školskom kurikulumu od onog nepotrebnog, smrdljivog vjeronauka. Ali ajd’ ti to dokaži klerofašističkim crnomantijašima i njihovim političkim mecenama…
https://www.facebook.com/kiperband ; http://kiperband.com/album/udari-jako
The Degs – Here they Come; Evo još jedan mladi zagrebački bend koji je krajem prošle godine objavio svoj debi album „Cliff Rocket“ s devet opasnih, bučnih, prljavih i totalno diy garage rock himni. Ekipa zvuči ozbiljno nabrijano, otprilike poput nekog od proto punk bendova s kraja 60-ih cijepljenih virusom melodičnog power popa, raspojasanosti glam rocka i punkerski prljave ulične drskosti. Otprilike kao da slušamo križanac ranih Stoogesa i T. Rexa u izvedbi Sham 69. Cijeli album je ovakav, mogao sam uzeti bilo koju pjesmu i ona bi eksplodirala u zvučnicima.
https://www.facebook.com/thedegsmusic ; https://thedegs.bandcamp.com/album/cliff-rocket
Doringo – Termini; Još jedno zanimljivo izdanje s kraja prošle godine je prvo EP izdanje zagrebačkog trojca Doringo, „Infography“. Bend predvodi Dinko Čvorić, bivši član kultnog benda Šta Ima?. Dinko se u međuvremenu uglavnom bavio produkcijom i snimanjem drugih izvođača, no posjetile su ga muze i nakon posta od sto godina ponovo se ukazao kao izvođač. Eho progresivnog rocka koji je njegovao u svom bivšem bendu i dalje je tu, ali s mnogo više pop melodije i s naglaskom na začudnim ritmovima i uzajamnoj međuigri trojice članova benda. „Termini“ su negdje na razmeđi rocka i jazza i najbolja su preporuka svim ljubiteljima instrumentalnog rocka.
https://doringo.bandcamp.com/album/infography
zlihadzoponovojase 