Noćas u ponoć ističe rok za tradicionalno glasanje nas iz Porinovog stada, pa sam ja kao i obično u pet do 12 ispunio svoju, hm, časnu dužnost i pokušao malo pogurati neke od mojih favorita za prošlu godinu. Koliko ću u tome uspjeti, poučen dosadašnjim iskustvima vjerujem ne baš mnogo…
Neću se sad ponavljati i opet kukati kako je Porin nagrada za uspješnu estradizaciju, odnosno ulazak u širi mainstream. Zato nisam baš zdušno pozdravio ni hrpu Porina koje je Hladno pivo osvojilo prije 15-ak godina za „Šamar“, niti Elementalov Porin za hit godine za „Goli i bosi“ niti Rundekove Porine za „Apokalipso“. Je, lijepo to zvuči u nekakvom imaginarnom glazbeničkom CV-u i sve, ali njima takva priznanja tzv. struke nisu potrebna, niti im trebaju ljudi koji će se nakratko zakvačiti za njih kad postanu „in“, a koji će ih već do iduće godine potpuno zanemariti i vratiti se „provjerenim vrijednostima“ poput Gibonnija, Gnjavassima, Olivera i sličnog šljama.
I dalje je tu pitanje transparentnosti glasačke mašinerije Porina: tko su tih 1000 i kusur ljudi koji glasaju svake godine i koje su njihove kompetencije (jednoga znate, a njegove su kompetencije više nego dvojbene 🙂 ). Prije nekoliko godina formirano je posebno glasačko tijelo za stručne kategorije produkcije, aranžmana i snimke. Tko čini to stručno tijelo?
Ove godine bilo je preko 200 prijava u kategoriji pjesme godine. Ej ljudi, 200 i kusur prijava, oteliš se samo dok pročitaš tko je sve nominiran. Imamo i gotovo isto toliko video spotova, 70-ak albuma, čak 55 novih izvođača… S jedne strane rast broja prijava može radovati neupućene, no nažalost najvećim dijelom porastao je broj šrota koji se natječe u tim kategorijama. Neki izvođači ili izdavači i dalje bojkotiraju Porin, pa tako među nominiranima nema bendova Žen ili Tus Nua koje su imale dva ponajbolja albuma prošle godine, Para Lele također nema na vidiku itd.
Nekih sitnih promjena ima, ali većini nas glasača ne toliko bitnih, primjerice do sada je bilo pravilo da album mora imati 51% novih snimaka objavljenih u izbornoj godini. Obzirom da se ritam snimanja i objavljivanja promijenio, uvedeno je novo pravilo prema kojem albumi mogu imati 51% snimaka objavljenih u posljednje dvije godine, ali uz uvjet da takvi albumi moraju biti objavljeni u fizičkom obliku. Ima opet nekih nebuloznih kategorija tipa pop/folklorna glazba ili pop duhovna glazba – pop wtf?
Što se mene tiče, glasao sam sveukupno u 13 kategorija koje su me zanimale i gdje sam mogao sakupiti barem tri kandidata. U nekim kategorijama poput živog albuma ili instrumentalnog albuma preslušao sam samo jedno izdanje, pa sam odlučio bolje ne glasati nego davati glas nekome samo po renomeu.
Najviše glasova od mene u prvom krugu imaju My Buddy Moose, četiri (najbolji album, najbolja pjesma, najbolji rock album i najbolja izvedba grupe s vokalom), a prate ih Chui i Josipa Lisac s tri zajednička glasa za pjesmu „Tebi pripadam“ i album „Chui ovu glazbu“, plus Josipa ima još jedan glas za najbolji tematsko-povijesni album. Po tri glasa imaju Darko Rundek i Kozmodrum te Mile Kekin, sve za singl „Reno 45“, plus dao sam mu glas s matičnim bendom Hladno pivo u best-of kategoriji za kompilaciju „30 godina“.
Proglašenje nominiranih za drugi krug bit će održano idući četvrtak (22. veljače), a sama ceremonija dodjele Porina mjesec dana kasnije, 23. ožujka u Splitu u Spaladium Areni. Prikladno, zar ne, da se dodjela održava u zapuštenoj, uništenoj i derutnoj dvorani koja stenje pod hipotekom nagomilanih dugova. Svaka sličnost s našom glazbenom nagradom (i glazbenom scenom općenito) je zlonamjerna… 🙂
A kako sam glasao u prvom krugu možete vidjeti ovdje: Porin 2018
Chui ovog Hadžu
zlihadzoponovojase 