Izložba Međunarodni fotografski doživljaj baštine 2017. @ Art klub MLU, 17. 02. 2018.

„Na mladima svijet ostaje“ bila je najčešće korištena krilatica na otvorenju izložbe „Međunarodni fotografski doživljaj baštine 2017.“ koja se održala u Art klubu Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku jučer točno u podne. Ja to podržavam jer sam i sam mlad već gotovo 50 godina 🙂 , ali taj svijet nikako da mi ostave… 

Subota u podne nije baš čest termin za održavanje kulturnih događanja jer se zna da je subota vrijeme za shopping ili beskrajna kafenisanja s ljudima koje preko tjedna nisi vidio (i nisi baš ništa propustio, no dobro), ali obzirom na zgusnut raspored MLU-a drugog termina vjerojatno nije bilo. To možda objašnjava zašto nije bilo više ljudi na ovom otvorenju, pogotovo mladih jer ovo je izložba njihovih vršnjaka iz cijelog svijeta. Ali dobro, zašto gubiti vrijeme odlazeći na izložbe kad će neki naivac ionako to okačiti na Facebook pa ću to tamo pogledati, ako budem imao vremena jer sam upravo saznao da je Lana profurala s Krešom, a to je major breaking news… 🙂
Par riječi o projektu „Međunarodni fotografski doživljaj baštine“: započeo je 1996. godine s ciljem da privuče što veći broj mladih do 21 godine fotografiranju i razumijevanju baštine. Svaka zemlja koja sudjeluje u ovoj raboti priređuje natječaj i zajedničku izložbu fotografija mladih autora. Kod nas je za ovaj projekt zadužen Hrvatski fotosavez i on se provodi od 1998. godine, a ovaj put u projekt se uključio i Muzej koji je ustupio prostor za izložbu. Art klub je podrumski prostor zgrade Muzeja u Neumannovoj ulici, oni stariji i kroneri sjećaju se da je tamo nekoć bila birtija s odličnom hladovinom gdje sam znao zalutati tu i tamo, no nepoznat netko očito je procijenio da birtija i kultura nemaju mnogo veze (iako će vam neki djelatnici Muzeja posvjedočiti suprotno 🙂 ) pa je birtija zatvorena. Taj bi prostor trebao dobiti na važnosti u sklopu preuređenja zgrade Muzeja i izgradnje novog, modernog paviljona, no proći će još dosta vode Dravom dok se to ne realizira…

Na izložbi se nalazi 68 autora iz 39 zemalja/pokrajina svijeta, abecedno od Albanije do Urugvaja, a zemljopisno se proteže na pet kontinenata. Hrvatsku predstavlja deset mladih autora, a zanimljivo je da nitko od njih nije iz četiri najveća grada (Josip Validžić pohađa Graditeljsku školu u Osijeku ali dolazi iz Strizivojne), a čak troje je iz Slavonije i Baranje (pored Josipa, tu je Marija Bunić iz Popovca i Mercedes Kučera iz Batine). Moguće da urbane klince ovakvi natječaji ne zanimaju ili jednostavno snatraju da u njihovim gradovima nema dovoljno materijala za baštinu, što je naravno besmislica.

Nekoliko je aspekata koja treba istaknuti, a prvi je u svom uvodnom govoru naglasila i Zlata Medak iz Hrvatskog fotosaveza koja je bila izbornica izložbe: prvi je svježa perspektiva koju klinci daju svojim fotografijama. Neopterećeni uobičajenim i klasičnim načinima razmišljanja svojim fotografijama daju osobni pečat, ponekad i novo viđenje klasičnih motiva, ne vodeći računa toliko o tehničkim savršenstvom koje ponekad opterećuje starije i iskusnije fotografe.

Drugo što mi se dopalo je kako su svi ti različiti motivi lijepo spojeni u jednu cjelinu i djeluju komplementarno. Ima tu prekrasnih građevina i moderne arhitekture nasuprot kojima stoje derutni i zapušteni objekti: imate fotografije sretnih ljudi i onih s dna društva, u njima se susreće lijepo i ružno, staro i mlado, tradicionalno i moderno, ali stavljene ovako na jednu hrpu daju nam vrlo lijep prikaz svijeta u kome živimo, sa svim njegovim lijepim i manje lijepim stranama.

I konačno, ovakvi projekti pomažu mladima da ne budu samo pasivni prolaznici već da se nauče gledati svijet oko sebe, da se nauče otkrivati ljepote svoje baštine. Danas se sjajne fotografije mogu napraviti putem mobitela koje ionako svi nosimo po džepovima i odavno su prošla vremena kada si morao ulupati tisuće ili desetine tisuća novaca da bi kupio pravu opremu. Boj ne bije oruže svijetlo već srce u junaka, rekao mi je poznati osječki rock fotograf Jaćo prije sedam godina na izložbi njegovih rock fotografija u Muzeju (tada je to još bila Galerija likovnih umjetnosti) i ta maksima vrijedi danas, kao što je vrijedila od otkrivanja fotografije.

Naravno, iskustvo i svemirska oprema mogu pomoći, ali ako nemaš oko, ako nemaš crtu za fotografiju, uzalud vam trud svirači. Ne može svatko biti fotograf niti bi to trebao biti, ali neki od ovih mladaca i mladica (najmlađi sudionik iz Škotske ima tek 7 godina!) pokazali su da imaju ono nešto što njihove fotke izdvaja iz mora ostalih. A ovakvi projekti dobra su im odskočna daska da nastave koristiti svoje mobitele i foto aparate, ali i oči u krajnjoj liniji, i otkrivati sve lijepe i manje lijepe strane svijeta u kome žive.

Dakle, na mladima svijet ostaje. Kako sam ja vječno mlad i zimzelen 🙂 , evo već gotovo 50 godina čekam da mi konačno ostave taj svijet no dobio sam maunu! Možda netko od ovih mladaca i dočeka da naslijedi taj svijet, no ja sam odustao od toga. Lijepo zvuči ta krilatica, ali bojim se da je to najobičnija laž…

Izložba je otvorena do 22. ožujka.

Vječno stari Hadžo

 

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - ostalo. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s