Izložba prOSjačka ulica @ Eurodom, 20. 02. 2018.

Studenti druge godine diplomskog studija na Odjelu za kulturologiju povodom Svjetskog dana socijalne pravde postavili su i otvorili izložbu „prOSjačka ulica“ u prizemlju zgrade Eurodoma kojom su pokušali senzibilizirati širu javnost na problem siromaštva u gradu na Dravi. 

Studoši druge godine diplomskog studija na Odjelu za kulturologiju, smjer Kulturalni menadžment, predstavili su svoj završni projekt kolegija Menadžment muzeja i izložbi. Neki od vas možda se sjećaju njihove prošlogodišnje izložbe na autobusnom kolodvoru „Gdje je nestao moj grad“ koja se bavila problemom iseljavanja i koja je bila vrlo dobro zamišljena i izvedena, ali su ju nepotrebno pokvarili govorima kandidata za gradonačelnika na prošlogodišnjim lokalnim izborima. Ovoga puta, fala kurcu, jeftinog desničarskog politikantstva nije bilo, a studenti su svojom kreativnošću upozorili na još jedan problem koji tišti ovaj dio Hrvatske, a to je siromaštvo. Tako da zlobnik poput mene može primijetiti da, premda je ova izložba sljednik prošlogodišnje, tematski joj zapravo prethodi… 🙂

I dok je odabir autobusnog kolodvora za temu iseljavanja logičan, odabir zgrade Eurodoma za temu siromaštva već je upitan jer ovdje govorimo o megalomanskom zahvatu čija gradnja, koja je započela po izbijanju krize prije 10-12 godina, nama običnim smrtnicima nije jasna. Taj ogroman kompleks čija je svrha do dan danas nepoznata i dalje zjapi prazan i, da se mene pita, ovo je ogledan primjer rasipanja novca ili, vjerojatnije, pranja novca koncerna Agram. Bahatluk hercegovačkih mafijaških govana definitivno šalje lošu poruku svakoj akciji koja pokušava upozoriti na problem siromaštva i socijalne isključenosti, ali njegovi nedovršeni i neuređeni prostori u prizemlju daju cijelom događaju jednu dodatnu horor dimenziju. Kao da gospodarska situacija u Osijeku nije horor sama po sebi? 🙂

Naziv izložbe „prOSjačka ulica“ govori sam za sebe: tema je siromaštvo u ovom dijelu Hrvatske ali s posebnim naglaskom na Osijek. Izložba je zamišljena i postavljena kao ulica u kojoj je niz od osam kartonskih kućica, a svaka od njih predstavlja jednu kategoriju najugroženijih u društvu: samohrane roditelje, branitelje, invalide, nezaposlene itd., a tu je i jedna zatvorena kućica s natpisom „deložirano“. Jedna kućica opremljena je kao socijalna samoposluga, a preko puta tih kućica nalaze se klupe u parku na kojima su siluete beskućnika, onih koji nisu bili dovoljno brzi da se te večeri dočepaju slobodnog kreveta u jednom od prihvatilišta za beskućnike.

Na stupovima su postavljene konkretne brojke koje opisuju ozbiljnost situacije, npr. da je nezaposlenost na razini županije 12,2% te je druga najveća u državi (23.000 nezaposlenih na razini županije te 8.000 na području grada među kojima je i dolje potpisani, samo što se ja dobro snalazim radom na crno, sivo i u svakoj drugoj boji koja donosi pare 🙂 ). Tu su i razne poruke koje tematiziraju siromaštvo čiji su autori djeca iz nekoliko osječkih osnovnih škola, novinski tekstovi koji se bave tom temom i još svašta nešta, kao dokaz ozbiljnosti i truda uloženog u postavljanje ove izložbe.

Priče su dosta tužne i, na žalost, svakodnevne i svuda oko nas, ali da ne bude baš sve tako crno, na kraju ulice nalazi se svjetlo na kraju tunela – zvjezdice koje simboliziraju udruge i ustanove koje se brinu o siromašnima. Romano Kristić iz Upravnog odjela za socijalnu zaštitu, umirovljenike i zdravstvo Grada podsjetio je kako Grad samo za sektor socijale u užem smislu izdvaja 30 milijuna kuna iako je obveza postavljena od strane države tek 5 milijuna. To je pohvalno, bez ikakve sumnje, ali sama činjenica da su potrebe toliko velike, a zasigurno su i još veće, žalosti jer govori koliko smo debelo u kurcu.

Ideja izložbe je da se posjetiteljima, dok prolaze Prosjačkom ulicom, približi stvarno stanje teških životnih situacija manje sretnih ljudi oko nas te da se probudi empatija kako bi i sami postali jedna od zvijezdica na kraju ulice i tako pomogli onima kojima je to potrebno i pokazali im da nisu zaboravljeni. Hoće li u tome uspjeti, iskreno, pojma nemam: izložba jest bila vrlo dobro posjećena, ali smo Denis iz Crvenog križa i ja komentirali kako su na otvaranju bili ljudi koji se „mole u istoj crkvi“ i koje ne treba posebno osvješćivati o ovom problemu. Važnije je doprijeti do onih drugih, koji nisu bili na izložbi niti ju planiraju posjetiti, jer ti i takvi su vjerojatno oni koji i inače okreću glavu od onih u potrebi.

Lijepa i zanimljiva izložba koju su nepotrebno pokvarili lokalni pjesnički tribuni koji su čitali svoju poeziju na ovu temu, a postigli su to da žurnim korakom napustim Prosjačku ulicu brže nego što bih to inače učinio. Za posjetitelje je izložba otvorena do 27. veljače, svaki dan od 17 do 20 sati, pa ako prolazite pored zgrade Eurodoma odite baciti oko. Isplati se.

Hadžo na prOSjačkom štapu

 

 

 

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - ostalo. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s