Predavanje „Sakupljanje albuma sa sličicama u Jugoslaviji…“ @ Filozofski fakultet, 22. 02. 2018.

Filozofski fakultet u Osijeku nastavio je sa svojim redovnim mjesečnim predavanjima, pa je tako ovaj put na red došlo vrlo zanimljivo predavanje o sakupljanju albuma sa sličicama u Jugoslaviji koje me je na sat vremena vratilo u doba dinosaura, kad sam i sam bio klinac i bavio se ovom i sličnim rabotama… 

Nakon što sam prije mjesec dana ovjerio zanimljivo predavanje o Georgeu Lucasu i Novom Hollywoodu, evo me opet na Filozofskom faksu na još jednom predavanju u sklopu programa „Otvoreni četvrtak“. Dva puta u mjesec dana u toj zgradi, mislim da toliko često nisam bio tamo još od vremena kad sam tamo studirao, a i dok sam tamo studirao rijetko sam dolazio toliko često na predavanja 🙂  što vjerojatno objašnjava zašto faks nikada nisam završio…

Predavanje pod poduljim nazivom „Sakupljanje albuma sa sličicama u Jugoslaviji i utjecaj na potrošačku kulturu“ koji sigurno nije bio omiljen među Twitterašima održao je Sergej Filipović, asistent na Filozofskom i bivši najbolji student na studiju povijesti i pedagogije. Da nije bez veze dobio tu laskavu titulu dokazao je sinoć održavši vrlo zanimljivo predavanje gdje je pokazao da poznaje povijest i da zna kako to znanje prenijeti na druge. A dvorana br. 54 bila je jako dobro popunjena, što znači da je pogodio i izborom teme.

Kako je sam istaknuo u uvodu, pop kultura u bivšoj Jugoslaviji i danas je česta tema povjesničara, počevši od stripa, glazbe, filmova, kazališta, književnosti i drugih oblika umjetnosti, ali jedan segment ostao je uglavnom neistražen, a to su albumi sa sličicama. O njima nema publikacija, nema knjiga na tu temu, nema radova, pa je Sergej odlučio malo osvijetliti jedan od pomalo zaboravljenih fenomena toga vremena. Nije da albuma sa sličicama nije bilo i nakon nestanka bivše države, upravo se pojavio novi album pred Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji, dugotrajna edicija „Životinjsko carstvo“ još je živa i zdrava, ali nekako mislim da slije ili slimbe danas nemaju onaj utjecaj i važnost kakvu su imale od 60-ih do 90-ih.

Obzirom na nedostatak radova na ovu temu, Sergej je do informacija dolazio tako što je napravio upitnik s 13 pitanja za 20-ak skupljača sličica iz razdoblja 70-ih i 80-ih, konzultirao se s forumima i blogovima na Internetu koji se bave tom temom i ubacio je svoj profesionalni interes za povijest kako bi povezao rast interesa za albume sa sličicama s rastom potrošačkog društva i potrošačke kulture koja se razvila i u Jugoslaviji negdje krajem 50-ih ili sredinom 60-ih, ovisno o izvoru, sa zakašnjenjem u odnosu na zapadnu Evropu ali opet je to bila mila majka u usporedbi s rigidnim socijalističkim režimima iza Željezne zavjese.

Albumi sa sličicama pojavili su se 50-ih i među prvima su ih izdavale tvrtke poput Kraša ili osječkog Kandita kojima su ti albumi bili sekundarna djelatnost i više su služili promoviranju njihovih proizvoda. U to rano vrijeme 50-ih i 60-ih albumi sa sličicama imali su i važnu edukativno-obrazovnu dimenziju jer su to bile prave male enciklopedije s mnogo korisnih informacija. Tu su bili i albumi poput „Zemalja i gradova“ ili „Zlatna pera“ o važnim piscima bivše države, zamislite da danas netko odluči ići u takav pothvat i izdavati album sa sličicama o hrvatskim književnicima?. „Životinjsko carstvo“ se pojavilo 1956. i održalo se sve do danas (i sam sam skupljao te sličice ali nikada ga nisam do kraja popunio) i utrlo je put također jako popularnim albumima poput „Ugroženih životinja“ ili „Flore i faune“, a spomenut je i vrlo popularan album „Spomenici revolucije“ iz 1978. (kojeg se također sjećam) kao pokušaj vladajućih struktura da kapitaliziraju na popularnosti albuma sa sličicama.

U 70-ima dolazi do promjene u ukusu publike i počinje ono što je Sergej nazvao zlatnim dobom potrošačkog društva. Obrazovni sadržaji polako uzmiču i ustupaju mjesto zabavnim sadržajima, prije svega sportu. Pojavljuju se „Fudbaleri i timovi“ (vjerovali ili ne, i to sam skupljao, tja, bio sam mlad i lud) i iznimno popularan album „Minhen ’72“ koji ne samo da je imao jako veliki tiraž, već je to bio i prvi album sa samoljepivim sličicama; prije toga sličice ste morali lijepiti ljepilom. Mene je to razdoblje primitivnog ljepljenja, srećom, mimoišlo. 70-e donose i veliki broj albuma napravljenih po uzoru na popularne filmove i TV serije, a apsolutni rekorder po popularnosti i tiražama bio je „Povratak otpisanih“ s čak 250.000 primjeraka.

80-e su donijele još veću dominaciju sporta, filmova, stripova i TV serija, a posebno su popularni bili albumi po crtanim filmovima. Klinci i klinceze dobili su nove heroje, a otvaranje granica i uvoz tona Barbika imao je za posljedicu i veliku popularnost njezina albuma, a ljubavni jadi mlađe populacije imali su svoje pandane u albumima poput „Ljubav je“ ili „Sarah Kay“. Iako su 80-e postavile rekord po broju albuma koji su objavljeni (Sergej ih je otkrio više od 100, a sigurno ih je bilo i onih koji su promakli njegovom oku sokolovom), to je razdoblje krize, inflacije, stabilizacije i sličnih pizdarija, pa je dojam da je zlatna era albuma ipak ostala u 70-ima. Ipak, album sa svjetskog prvenstva „Italija ’90“ prebacio je 100.000 primjeraka i bio posljednji veliki blockbuster toga razdoblja.

80-e su donijele još neke promjene: Izdavači postaju sve svjesniji važnosti reklamiranja i nagradnih igara, pa su neki od njih sretnim dobitnicima koji popune album dijelili čak i automobile ili putovanja u New York itd. Meni je osobno zanimljiviji jedan drugi aspekt, a to je mogućnost naručivanja sličica koje nedostaju izravno od proizvođača. Nakon svih ovih godina, ovo mi je bio prvi glas da je ta mogućnost postojala. Onda kada mi je ta informacija bila potrebna nisam pojma imao da ona postoji, a nije ju znao nitko iz moje ekipe jer smo mi sličice koje nedostaju tražili starim dobrim putem: razmjenom (legendarni upit pod školskim odmorom: „Oćemo đorat slimbe?“ 🙂 ), kupovinom ili pobjedom u klikeranju. Uf, da sam znao da takva mogućnost postoji koliko bi mi život bio lakši jer sam imao hrpu albuma gdje su mi nedostajale jedna do dvije sličice, a da ne govorimo o tome koliko sam para potrošio na kioscima nepotrebno kupujući vrećice s duplikatima.

Zaključak na kraju predavanja bio je da su albumi sa sličicama imali značajan utjecaj na razvoj potrošačkog društva. Oni su bili važan aspekt odrastanja nas generacija 70-ih i 80-ih, služili su kao svojevrstan prozor u svijet u vrijeme kada nije bilo PC-jeva, mobitela i Interneta, imali su važnu odgojno-obrazovnu funkciju te su činili važan element pop kulture onog vremena. A imali su utjecaja i na zdravlje omladine: kako je elokventno rekao jedan od ispitanika u upitniku, „Sav sam novac trošio na sličice pa nisam imao vremena isprobati alkohol, cigarete i droge“ 🙂 . Ovu bih mudru misao bez jebemti mogao potpisati i ja…

Samoljepivi Hadžo

 

 

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - ostalo. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s