Nakon jako dobrog nastupa Goran Jurić Trija u Belom Manastiru večer ranije, subota je donijela još jedan jazz koncert, još jedan trio, onaj Davida Tixiera, ovoga puta u Đakovu. Oba tria su zanimljivi, inovativni i kreativni u svom pristupu jazzu i oba izvode isključivo autorske stvari. I još jedna poveznica između dva koncerta: i Umjetnička škola u Belom i Centar za kulturu u Đakovu nalaze se u Ulici kralja Tomislava…
Ovoga puta za Đakovo je krenula dvoglava aždaja koju smo činili drug Š. i ja. Unatoč tome što sam okružnicu poslao mailom svim tzv. ljubiteljima jazza iz moje ekipe, dobio sam hrpu odjebenica iz raznoraznih razloga, uglavnom kurcobolje. A dobro, njihov gubitak, jer i koncert u Belom i ovaj u Đakovu bili su vrijedni dolaska.
Nastup David Tixier Tria održao se u Centru za kulturu, odnosno đakovačkom kinu kako ga lokalci inače zovu jer je to u biti kino dvorana koja po potrebi postaje koncertna ili kazališna bina. Prije tri godine tamo smo gledali odličan nastup Darko Rundek Tria, ali ne dobivam mnogo informacija o drugim kulturnim događajima tog tipa. Ovoga puta organizatori, udruga A.R.L.A. koji organiziraju istoimeni ljetni rock festival kod katedrale, su se potrudili i najavu proslijedili svim medijima u Slavoniji i šire, tako da sam ju pronašao na osječkom portalu osijek031, zaintrigiralo me i ovaj sam datum zaokružio kao ošacovati pod mus.
Kino dvorana je bila možda tek do pola puna, ako i toliko. Na prvi pogled razočaravajuće, no obzirom na njezinu veličinu, posjet zapravo i nije bio toliko loš. U Belom Manastiru, recimo, ova publika ne bi stala u dvoranu Umjetničke škole, a i neki je lik komentirao poslije svirke kako je ovo dobra brojka jer u njegovom Slavonskom Brodu ne bi ih došlo niti pola. Vjerujem, proveo sam šest mjeseci u tom žalosnom izgovoru od grada radeći s izbjeglicama i stvarno to je kulturno dno dna.
S akademskih 15 minuta kašnjenja na binu su se popeli junaci Pavlove ulice, klavijaturist i vođa tria David Tixier, kontrabasist Miha Koren i na bubnjevima naše gore list Lada Obradović. Trio je osnovan tek prije dvije godine, ali su za to kratko vrijeme već obišli dobar dio zemaljske kugle, pa su u sklopu kraće europske turneje „zalutali“ i u Đakovo. Inače, originalni kontrabasist trija je Rafael Jerjen, no obzirom da svatko od njih troje ima i svoj glazbeni život izvan trija, kao zamjena za ovu turneju uskočio je Slovenac Koren.
David, Miha i Lada, dodatno naoružani laptopom (još jedna sličnost s koncertom od prethodne večeri), najavljeni su kao predvodnici novog vala jazz glazbenika koji donose svježi zvuk. Davidu je 28 godina, dakle još je dečko (iz moje perspektive barem J), ali klavir svira od svoje 12. godine, završio je pariški Konzervatorij i master u Lausanneu u Švicarskoj, gdje cijeli trio živi. Odmalena je osvajao nagrade na pijanističkim natjecanjima, a priznanja su počela stizati i kada se odlučio prešaltati na jazz. I prije trija je nastupao u raznim formacijama, bruseći talent s nekim od velikih imena svjetske jazz scene, dok se nije dovoljno okuražio da izađe iz sjene velikih asova i započne svoj vlastiti projekt, koji je eto došao i do nas.
David je majstor klavira i njegova strastvena svirka ono je što nosi ovaj trio. Utjecaji klasike, posebice romantizma, mogu se čuti u načinu na koji svira, ali više kao refleksija nego izravna inspiracija. Ako bih baš tražio neke moguće uzore i paralele, radije bih išao u jazz svijet, recimo Paul Blay, pokojni genijalni kanadski pijanist s kojim David dijeli sklonost free jazzu ali i uporabi elektroničkih pomagala koja suptilno utkiva u teksturu organske svirke. Paralele se mogu povući i s legendarnim pijanistom Keithom Jarrettom u smislu da i jedan i drugi paralelno voze kroz klasiku i jazz, ali i to što se u Davidovim kompozicijama osjeti lagani naklon 70-ima i fusion zvuku koji je tada bio dosta popularan. Sklonost eksperimentiranju s klasičnim, pa i rock obrascima te način sviranja malo vuku i na američkog kompozitora Brada Mehldaua i kultnog Šveđanina Esbjorna Svensona i njegov e.s.t. trio čiji zvuk ima dosta dodirnih točaka s Davidovim triom.
No, u ovih sat i pol David je demonstrirao da nije ničiji epigon, već da posjeduje dovoljno stvaralačke imaginacije da stvori glazbu koja je svježa, strastvena, inspirirana i dovoljno osobna, plus ima izvođačku zrelost i sjajno tehničko umijeće koje te njegove ideje dostojno prezentiraju uživo. Miha je odlično uskočio kao zamjenski član trija pokazavši virtuoznost sviranja kontrabasa i rukom i gudalom, no većina nas je s najvećim oduševljenjem pratila Ladine bravure za bubnjevima. Nema mnogo jazz bubnjarki, barem se ja ne sjećam da sam ikada do sada gledao jednu uživo, ali Lada pozornost ne plijeni time što je žena već što je odlična bubnjarka, nijansirana i filigranski precizna u svirci. Miha i Lada nisu ovdje samo kao Davidovi prirepci, već svojom interakcijom obogaćuju zvuk trija, dajući mu nove nijanse i slojeve.
Većina materijala bila je s njihovog nadolazećeg albuma „Universal Citizen“ koji se treba pojaviti na proljeće, a čiji je naslov prikladan za Davida i njegov kozmopolitski bend: njihova glazba jest univerzalna, pa i univerzalno prihvaćena, dovoljno ukorijenjena u tradiciji da privuče i ljubitelje klasičnog jazza, ali dovoljno moderna i „svježa“ da se dopadne i onima koji traže nešto novo i drugačije. David Trixier i njegov bend čini se da su pronašli idealnu sredinu između ova dva pola.
Bez obzira izvodili sjetne, melankolične i eterične kompozicije poput „Tribute to an Old Man“ (posvećene Davidovom pokojnom djedu) ili dinamične, eksplozivne i razuzdane razarače poput naslovne pjesme novog albuma, David i njegov trio unose mnoštvo emocija, inventivnosti i iskrenosti i to se osjetilo. Kako god vi zvali ovu glazbu, new jazz ili nu new jazz, nije toliko ni bitno, samo zovite Davida i njegov trio da u što skorije vrijeme ponovo dođu u ove predjele!
A ja mogu samo dodati da je ovo bio jedan sjajan vikend, dva jazz koncerta u dva grada, oba odlična, ali još nešto što matorim podrtinama poput mene danas sve više znači u životu: koncerti su počeli u pristojno, kulturno vrijeme i kući sam bio do 22 sata. Još da sam u četvrtak otišao na otvorenje nove sezone jazz svirki četvrkom u Oxygenu bila bi to tri koncerta u tri grada u tri dana, no dobro, take it easy, nismo u New Orleansu. Bar još ne, ali nemojte se iznenaditi ako jednog dana na ovom blogu pročitate i neki izvještaj s New Orleans Jazz and Heritage Festa… Uostalom, opće je poznato da sam ja realan jer uvijek tražim nemoguće… 🙂
Univerzalni Hadžo
http://www.davidtixier.com/davidtixiertrio
zlihadzoponovojase 