Proljeće je a u meni nemir, pojavilo se dosta noviteta i relativnih noviteta i u lijepoj Istanbuliji, pa da vidimo koji su to izvođači crnog Fendera u monitor uboli…
Urban & 4 – Kuća sjećanja; Prošlo je točno godinu dana od singla „Dirigent“ što znači da se Damir malo ulijenio (OK, dobio je Porina za najbolji dječji album, znači da nije krstio jariće u međuvremenu 🙂 ), ali zato sad kad se ukaže urbi et orbi svekolikom pučanstvu to bude pravi pogodak. „Kuća sjećanja“ je prekrasna balada kojom Urban i ekipa izražavaju počast velikim autorima i glazbenicima, od Elvisa i Lennona pa do Simona & Garfunkela i ostalih, od kojih je bend preuzeo „starinski“ način snimanja uživo u studiju i jednostavnost u video prikazu, tako da je konačan rezultat jedna od najboljih Damirovih pjesama posljednjih godina.
https://www.facebook.com/Damir-Urban-15745212614/
Flip Flop Fatality – If You were an Oak You would be Sessile; Ostajemo u Rijeci gdje pozdravljam, po prvi put na ovom blogu, bend Flip Flop Fatality kojega čine bivši članovi Hesus Attora Vedran Medanić (bas) i Hrvoje Karabaić (vokal i kljove), a kojima ovdje pomaže Lena Crnković, bivša bubnjarica benda Asheraah. Njihov album „The Playground Lives On“ predstavlja odmak od zvuka Hesusa, ima tu i dalje math rocka i noisea, ali pomiješanog s neo psihodelijom, ambijentalom pa čak na momente i ethno zvukom. Definitivno slušljivije i prijemčljivije široj publici od radova Hesusa.
https://www.facebook.com/Flip-Flop-Fatality-1621985124728560/?fref=nf ; https://flipflopfatality.bandcamp.com/
Ti, ja i moja mama – Samo da znaš; Nakon odličnog debi EP-a „Gurni me u valove“ kojeg sam predstavio s naslovnom pjesmom, zagrebački bend Ti, ja i moja mama predstavlja novi singl „Samo da znaš“ koji najavljuje nadolazeći album „Teška kao dno“ (i taj sam singl predstavio, baš sam bio vrijedan 🙂 ). Njihov nježni, gotovo krhki indie pop zvuk fino prati nostalgičan tekst koji govori o rastanku, ali i video spot snimljen na brodu Postira, na liniji Dubrovnik – otok Šipan. I dalje stojim iza svoje tvrdnje da je ovo „najvodeniji“ bend u nas jer su im svi spotovi povezani s vodom, a ona se pojavljuje i u gotovo svim njihovim tekstovima, pa tako i ovdje („Ja sam kit koji se nasukao na plažu“).
https://www.facebook.com/TJMMband/
Maat – Baal; Vraćamo se opet u Rijeku gdje nas čeka audio-vizualni kolektiv / projekt Maat, odnosno pulska glazbena umjetnica Nataša Petrić Tasha, poznatija kao posljednja pjevačica benda The Bastardz. Ovo je totalno drugi đir, od imena projekta koji potječe iz egipatske mitologije, preko Quasarrovske pomalo mračne ambijentalne electro-pop podloge (aranžman je radio Filip Frank iz Quasarra), moderne produkcije, do sugestivnog Tashinog vokala i prekrasnog umjetničkog video spota. Netko će to prebrzo otpisati kao arty-farty pretenciozno sranje, ali meni je ovo prva liga.
https://www.facebook.com/maattasha/
Fire In Cairo – 8 Rounds; Fire in Cairo je rana pjesma grupe The Cure ali i ime četveročlanog alternativnog rock benda iz Zagreba koji se na Ceneru vrti s pjesmom „Disclosure“, ali meni se s njihovog debi EP-ja nekako najviše dopala ova stvar. Ima tu svega i svačega, naklona klasičnom bluesu i rocku 60-ih i 70-ih, psihodelije u zvuku gitara, mračnih Matinih vokala, snažne ritam sekcije, malo grunge zvuka, ali i moderne produkcije koja jasno daje do znanja da je ovo glazba iz 21. stoljeća.
https://www.facebook.com/fincairo/
Tus Nua – There’s a Thin Line between Everything; Jedan od meni najdražih prošlogodišnjih albuma bio je debi album „Horizons“ mladog ženskog trija Tús Nua, a ovaj treći singl jedan je od njegovih highlightova. Ova pjesma je najduža na albumu, ali ju obožavam jer više naginje klasičnijem indie popu i rocku, s izraženim melodijama, čistom i zvonkom gitarskom linijom, ambijentalnim synthovima i anđeoskim vokalom koji se topi u ušima.
https://www.facebook.com/tusnuaofficial/ ; https://tus-nua.bandcamp.com/
Crni pes – Uspjeli; Evo jedno za mene potpuno novo ime: kantautorski duo Črni pes čine supružnici s invaliditetom Marko Blagus i Kristijana Čerti Blagus, ali kako sami kažu, ne žele da u prvi plan dođe njihov invaliditet, već pjesme koje bude i ukazuju na ljubav, borbu i život. To se čuje i u ovoj pjesmi, prekrasnom osunčanom feel-good komadu akustičnog folk popa urnebesno pozitivnog teksta („Druge tuge i crne bjesove bacamo na hrpu i palimo u krijesove“) u produkciji legendarnog Pipsaša Ivana Božanića koji će se sigurno dopasti ljubiteljima splitskog benda 058.
https://www.facebook.com/crnipes/
Syndrome – Krive karte; Syndrome je osječki kvartet (Juraj Vojvodić gitara i vokal, Viktor Benkotić gitara i vokal, Tin Mihić bas i Antonio Benkotić bubnjevi) o kojemu sam dosta pisao na starom blogu, no u međuvremenu ja promijenio blog, oni uzeli trogodišnju pauzu, a krajem prošle godine objavili su svoje treće izdanje, album „Autopilot“ koji donosi 10 novih pjesama i jednu staru stvar kao bonus. Bend je ostao vjeran svom kompleksnom zvuku gdje kombiniraju progresivni rock, math rock i noise s mračnim, dosta „heavy tekstovima“ i ima tu sličnosti s njihovim poznatijim pajdašima iz Harvo Jaya, samo što su Syndrome teži i hermetičniji za prosječnog slušatelja. Dobar su bend, treba ih podržati pa eto mog skromnog doprinosa…
https://www.facebook.com/SyndromeOsijek/?ref=ts&fref=ts ; https://syndrome1.bandcamp.com/album/autopilot
zlihadzoponovojase 