Međunarodni dan jazza: Chordonblue, Sing Song Swing, Mihan Jazz Connection,  Slavonic Jazz Band, The Switchers @ livada kod Državnog arhiva, 30. 04. 2018.

Obilježavanje Međunarodnog dana jazza ove je godine u Osijeku podignuto na još višu razinu: ne samo da smo dobili jako dobar presjek zanimljive lokalne jazz scene, već je cijeli događaj bio sjajno organiziran i priznajem da se već dugo vremena nisam ovako dobro proveo na nekoj svirkati. 

Sinoć se u više od 160 zemalja diljem svijeta obilježio 30. travnja, Međunarodni dan jazza. Osijek je bio među onim gradovima koji su obilježili ovaj praznik glazbe, kao i zadnjih nekoliko godina, no ovoga puta uz jednu bitnu razliku: proteklih godina program je bio porazbacan po gradskim parkovima i trgovima, često u prijepodnevnim satima kad ljubitelji jazza (koji su velikim dijelom matori k’o stećci 🙂 ) rade, klinci su u školi, nitko normalan ne želi po najgoroj sunjari lutati od jedne do druge lokacije i slušati glazbenike…

E, ovoga puta su to napravili drugačije i, po mom mišljenju, mnogo bolje. Sve su glazbenike okupili na jednom mjestu, na livadi kod zgrade Državnog arhiva, program je počeo u 19 h, dakle kad je najgore sunce prošlo, a logističku podršku pružila je udruga Slama koja tamo ima svoje prostorije i koja je iznijela bale sijena, stolove i stolice na livadu te otvorila šank za žedna usta. Rezultat nije izostao: okupilo se više od stotinjak ljudi što je za jazz koncerte u Osijeku odlična brojka, atmosfera je bila sjajna, totalno opuštena, puno poznatih faca u publici (drug S., drugarica T., drug D. i drugarica J. koji su donijeli i dekicu i cugu od doma te su si priredili pravi piknik na travi itd.). Atmosfera kao u londonskom Hyde Parku nedjeljom popodne.

Naravno, bila je tu i creme de la creme osječke jazz scene, pet aktivnih bendova koji manje više redovito sviraju po osječkim klubovima. Vjekoslav Miling je u jednom trenutku rekao publici kako je u vrijeme kada je on počinjao baviti se jazzom, početkom 80-ih, u gradu bilo jazz glazbenika koliko ih na prste jedne ruke može izbrojati kanadski drvosječa, a danas ih ima k’o šodera.

Nastupilo je pet bendova: Chordonblue, Sing Song Swing, Mihan Jazz Connection, Slavonic Jazz Band i The Switchers, a ima ih još koji nisu nastupili: tu je nepoderivi Zlatko Barač koji je isti dan imao svoj recital kod zgrade Supera, tu je No Jazz Band s Milom na vokalu, zatim Au Privave Quartet, tu su i jedini pravi osječki fusion jazz-rock bend Human Buldozer… Nema čega nema, ima još bendova koji su nastupali povremeno u raznim incestuoznim pretumbacijama koje sam kroz godine gledao, a ako sam nekog zaboravio, nadopunite me…

Program je bio zamišljen tako da je svih pet bendova imalo po pola sata, 35 minuta nastupa, da bi na kraju uslijedio jam session. Obzirom da sam, po običaju, zakasnio na početak svirke, a Mihan Jazz Connection sam propustio jer se ukazao friend kojeg dugo nisam vidio i pozvao me na cugu, a ja sam poznat kao čovjek koji može svemu odoljeti osim iskušenju 🙂 , neću ići u detalje o izvođačima. Chordonblue sam gledao prošle godine u Pepermintu, a ove mladce u raznim varijacijama često vidim kao glazbene goste na raznim eventima – daleko najmlađa ekipa ovdje; Sing Song Swing su česti gosti na mom blogu, pisao sam o njima više puta (Vinkovci, Osječka ljetna noć, Svjetski dan glazbe…), a novost je to što imaju Petru Marković na vokalu i mladog Tina Rebu iz Chordonblue-a na violini, tako da sad u sastavu doista imaju gotovo sve generacije džezista.

Slavonic Jazz Band sam također gledao nekoliko puta uživo, u Marjanu i u Oxygenu, a The Switchers su relativno novo ime predvođeno saksofonistom Benjaminom Lamzom s kojima sam se prvi put susreo i vrlo sam zadovoljan viđenim i čunim, ali za neki iscrpniji prikaz ipak ću sačekati da ih negdje odgledam pošteno, cijeli set. Ali bend koji u repertoaru ima klasik Joea Zawinula „Mercy Mercy Mercy“ ne može biti loš, ne?

Različiti stilovi, epohe, kombiniranje vokalnog i instrumentalnog jazza, svega je bilo sinoć i ugođaj je doista bio za pet. A najveći gušt ipak je bio jam session gdje se ekipa iz svih bendova udružila i zajammala zajedno. Izbrojao sam ih 15, dvije gitare, tri saksofona, nekoliko udaraljki, ma svega je tu bilo. Šteta je samo što nisu svirali dulje, samo dvije skladbe, ali pošteno produljene, a kad su Chordonblue ostali sami na bini i krenuli masakrirati Jinxe pobjegao sam bez razmišljanja. Sva sreća pa je organizator potom proglasio fajront tako da zapravo nisam ništa propustio…

Lijepom ugođaju pridonijele su i plesačice iz Plesnog studija Shine, a da sve bude cakum-pakum pobrinuo se Magnus Lux čije je osvjetljenje stare zgrade arhiva doista bilo čarobno.

Dakle, čista petica za organizaciju, fakat sam oduševljen kako je to sve skupa ispalo. Imamo još jedan prostor koji nam je tu pod nosom godinama, a nikada se nije iskoristio za organiziranje koncerata iako postoje svi preduvjeti. Predložio bih „Slamarima“ da porazgovaraju s gradskom upravom da se ta livada tijekom ljetnih mjeseci iskoristi za neke od programa iz ciklusa Osječkog ljeta kulture, a možda i da razmisle da se svaki vikend tu održavaju svirke i drugi kulturni događaji koji bi obogatili kulturnu ponudu grada. To sigurno neće koštati puno, a koristi bi bile velike. Just saying…

Hadžo, objekt iz arhiva

 

 

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - koncerti. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s