Edo medo i njegov bend održali su dobar koncert u totalno anti-akustičnom prostoru zapadnog hola dvorane Gradski vrt i praizveli su neke pjesme koje se nalaze na njihovom novom albumu „Put u plus“ i mogu vam reći da zvuče baš moćno.
Posljednji glazbeni program ovogodišnjeg OLJM-a održao se sinoć, a kao i neke prethodne (Bare, tebi govorim, ne paziš na satu! 🙂 ) i njega su obilježile vremenske neprilike. Izvorno se koncert trebao održati u uobičajenom prostoru dvorišta Vege, no prijetnja kiše (koja se na kraju nije ostvarila ali ajd’ ti znaj) natjerala je organizatore da ga u zadnji čas prebace u zapadni hol dvorane Gradski vrt.
To se pokazalo kao dobra, ali i kao loša odluka. Dobra stoga što je ovo bio uvjerljivo najslabije posjećen koncert ovogodišnjeg OLJM-a, od ona tri „velika“ (Belan, Bare i Edo) i tih 300-400 duša potpuno bi se rasplinulo u ogromnom prostoru Vege, a loša je zbog akustike prostora: dvorana Gradski vrt je ogromna gromada od stakla i betona, a ovaj hodnik je pravi primjer prostora u kome se nikakve svirke ne bi trebale održavati. No, bila je to, kako kažu, viša sila, pa mi nije bilo druge već izdržati. I, unatoč svemu, bio je ovo jako dobar koncert.
U dvoranu sam došao oko 23 sata, taman po završetku nastupa predgrupe, osječkog benda Neispavani. Troje friendova je zauzelo jedan od stolova u dnu dvorane pa sam im se pridružio, ali zvuk je tamo bio grozan; to je ječalo i bučalo sa svih strana u užasnu kakofoniju, tako da sam ubrzo promijenio lokaciju. Naprijed u gužvi je bilo nešto bolje, ali najčišći zvuk (relativno) bio je odmah iza tonskog pulta: tonac se doista trudio dovesti svu tu buku u red, ali nije mu baš polazilo za rukom: Edin vokal bio je izvučen u prvi plan, logično, ali sam s teškom mukom razaznavao o čemu čovjek pjeva, a voli i da priča između pjesama, no tu ga apsolutno ništa nisam razumio. Publika je tu i tamo klicala u znak odobravanja što znači da je rekao nešto cool, ali jebeš me gluvog ako sam razumio što.
Edu sam posljednji put gledao prošle godine na velikoj bini EXIT-a, no ono je bio skraćeni 50-minutni nastup, a ovoga puta je održao cjelovečernji nastup sa svojim novim bendom, trojcem kojega čine gitarist Yogi Lonich, basist Mario Rašić (svirao je prije nekoliko dana i s Baretom) i bubnjar Mirsad Dalipi (pozdrav imenjaku!). Tada sam ih opisao kao nov, opasan i ozbiljan bend kojega treba doživjeti uživo, i drago mi je što mi se pružila prilika relativno brzo. Naime, Edo je upravo danas objavio svoj novi album „Put u plus“, prvi nakon šest godina pauze, i osječki koncert bio je prilika da mi okupljeni po prvi put čujemo vasionske premijere nekih novih pjesama koje zvuče odlično.
Najveća vrijednost novog materijala je to što je snimljen organski, znači petorica likova u studiju i vozi Miško! Peti član je klavijaturist Toni Starešinić iz Chuija i Mangroovea koji je odradio jako dobar posao filujući zvuk novih pjesama, ali i bez njega je sinoćnji koncert dobro funkcionirao: u svirci benda čuje se sirovost, ali i uigranost, osjeti se energija, groovea ima za izvoz u treće zemlje, a kad još tome dodate Edin storytelling i sjajne šoumenske sposobnosti, unatoč zvučnom masakru hladnog prostora oko nas u ovoj svirci se moglo uživati.
Neke od novih pjesama bile su vrhunac koncerta za mene: old school funkijana „Ne mogu disat“, jedan od najavnih singlova, zatim prekrasna laganica „Ti meni ništa“ koja me kupila odmah na prvo slušanje, a tu je i aktualni singl „Bolje je bolje“ gdje je fičring artist Jadranka Ivaniš Yaya koja naravno nije bila u Osijeku ali pjesma kida i bez nje. Laganom orijentalistikom obojan je još jedan od prethodnih singlova, „Dolazim i odlazim“, gdje Edo i ekipa plešu na tankoj liniji prema polunarodnjaku ali ju nikada ne prelaze. „Izdajničko kolo“ ima sjajan tekst, jedan od boljih u Edinom katalogu koji se, kada o pisanju tekstova govorimo, ne može mjeriti gotovo ni sa kim s ovih prostora, osim možda s Marčelom i starim Sašom Antićem (dok nije otišao u estradu), a pred sam kraj nastupa gotovo je srušio krov dvorane furioznom, RATM-ovskom brijačinom „No pasaran“ kada je njegov bend otpustio sve kočnice i pokazao što sve doista mogu. Čak sedam pjesama je bilo novih, u Osijeku još neizvedenih, na čemu Edi i jaranima treba skinuti kapu.
Razlog zašto nove pjesme zvuče ovako moćno u bendovskoj verziji je taj što je bend svakodnevno živio s njima dok ih je snimao i savršeno su prilagođene svakom članu ekipe. To ne znači da novi aranžmani starih hitova nisu uspješni, ali tu se već postavlja pitanje preferencija: par ljudi mi je reklo da im se više sviđaju stare verzije, bez benda, i ja to razumijem i čak se donekle i slažem s njima, posebice kada je riječ o razaračima s njegovog epohalnog debi albuma „Slušaj mater“ („Saletova osveta“, „Jesmo l’ sami“…), ali zato je, recimo, mega hit „No sikiriki“ zvučao nikad bolje, s izraženom psihodeličnom gitarom koja ovoj pjesmi savršeno pristaje.
To je bio kraj službenog dijela koncerta. Publika je dozivala Edu da se vrati, ali ne znam je li im udovoljio jer sam lagano krenuo kući. Šteta što je loša akustika hodnika dosta pokvarila doživljaj, ali Edo s novom ekipom zvuči moćno i svakako ga ovjerite čim vam se ukaže prilika.
https://hr-hr.facebook.com/edomaajkaofficial/ ; http://edomaajka.com/
I za post festum ovogodišnjeg OLJM-a, drago mi je što je glazbeni program ove godine bio normalniji i urbaniji nego prethodnih, ali ne baš bajna posjećenost ova tri koncerta koji, iako besplatni, nisu privukli onoliko ljudi koliko Psihomodo pop i Urban na Pannonianu, pokazuju da ova glazba nije odabir velikog broja studenata. Što je žalosno jer se osječki studenti time dokazuju kao seljačine i najgori čobani, no što je tu je: da se većinu studenata pita, OLJM bi se sastojao od turbo folka, estradnjaka i eventualno tamburaša i ne bi se razlikovao od vašara u nekoj od boga zaboravljenoj zabiti. Nadam se da će zdrav razum pobijediti i da ćemo nagodinu opet imati program kojega se dugovječna manifestacija poput OLJM-a neće stidjeti.
Hadžo, plesač u izdajničkom kolu
Fotke: Dino Spaić, http://www.osijek031.com/galerija/thumbnails.php?album=2624
Set lista:
- Panika
- Saletova osveta
- Ne mogu disat
- Bolje je bolje
- Jesmo l’ sami
- Trpaj
- Dolazim i odlazim
- Sve prolazi
- Ratata
- Od sutra
- Ti meni ništa
- Draga moja Vlado
- Pržiiii
- ??? (nisam ju uhvatio)
- Izdajničko kolo
- No pasaran
- No sikiriki