Terminal festival 2018. – Avishai Cohen & Amp Fiddler feat. Stuart Zender @ Letnja bašta Kabare, Sombor, 29. 06. 2018., 1. večer

Prva večer trećeg po redu Terminal Music & Arts Festivala ponudila nam je vremenske (ne)prilike, nastup jazzera koji uopće nije svirao jazz i osakaćeni nastup, bolje rečeno party, jedne od legendi američkog funka. 

Kraj lipnja je uobičajeno vikend bogat događanjima, no jedan festival posljednjih je godina postao nezaobilazan kad planiram gdje ću ići i što gledati: somborski Terminal Music & Arts Festival. Bio sam tamo na prvom izdanju festivala, i prve i druge večeri, bio sam i prošle godine, doduše samo jedan dan, a ove godine drug Š. i drug ja odlučili smo opet ošacovati oba dana. Dopao mi se taj eklektičan pristup glazbi, nastupi domaćih i svjetskih glazbenika koji šaraju po glazbenim žanrovima i stilovima, od onih koji su tek u počecima pa do legendi glazbe koje organizatori izvlače iz (ne)zasluženog zaborava. Mislim, da nije bilo Terminala ne znam kada bih gledao Roya Ayersa, Maura Sigura, JoJo Mayera…

Prošle godine festival je privremeno premješten u dvorište Sokolskog doma jer se njegova prvotna lokacija, letnja bašta Kabare obnavljala, no radovi su u međuvremenu dovršeni i mogu vam reći, ako niste bili, da prostor izgleda sjajno. Dobili smo jednu novu ulicu koja se proteže od ulaza u dječju knjižnicu „Karlo Bjelicki“ do trga s fontanom, a u njenoj sredini nalazi se bašta koja je postala centar kulturnih događanja u Somboru u posljednje vrijeme. Sve skupa to izgleda jako lijepo i drago mi je što se festival vratio tamo gdje je sve i počelo.

Nakon što smo pokupili narukvice, ošacovali smo tradicionalnu izložbu umjetničkih djela u Galeriji „Laza Kostić“ pod nazivom „In Another Place“ koja je i ove godine imala međunarodni predznak suradnje umjetnika iz Srbije (četvorica) i Rumunjske (petorica). Potom je uslijedilo naše uobičajeno bazanje po Somboru u kome, na naš šok i vjevericu, nismo bili punih godinu dana, zapravo od posljednjeg Terminala. Obavili smo šoping, ubili se u miješanoj mesini u „Tri šešira“ i osvježili se još jednom cugom u Sokačetu. Tijekom tih naših putešestvija uhvatila nas je i kiša koja je prethodno već dobrano natopila grad, a sad se očito vratila željna da dovrši posao, no srećom prestala je padati neposredno pred početak prvog nastupa. Kasnije će nam još nekoliko puta priprijetiti, no ispostavilo se da je to bilo poput pišanja u pisoar: izbaciš iz sebe onaj glavni veliki mlaz i onda na kraju protreseš onih nekoliko zadnjih kapljica prije nego što navučeš šlic. Ako postoji bog i on je odgovoran za kišu, hvala mu što se popišao na nas prije početka festivala, a onih nekoliko kapljica ćemo mu oprostiti… 🙂

U Letnjoj bašti smo se ukazali oko 22:15 za kada su nam rekli da će svirka početi. Festival svake godine počinje sve kasnije i kasnije s nastupima što nije dobra stvar, ako ovako nastave kroz par godina ćemo imati ponoćne matineje. U odnosu na prošlu godinu imali smo nešto veću binu, bolji razglas i bolje osvjetljenje tako da se, produkcijski gledano, Terminal nastavio uzdizati što je pohvalno. Zvuk je bio sjajan i kristalno čist i predstava je mogla početi…

Program trećeg Terminala otvorio je izraelski basist/kontrabasist Avishai Cohen (https://avishaicohen.com/; https://www.facebook.com/AvishaiCohenMusic/), legenda jazza koja se na Terminalu predstavila sa svojim novim projektom „1970“. Obzirom da Cohena znam kao jazz basista, očekivao sam nastup u tom điru, međutim ispostavilo se da ovo nije bio jazz koncert, već nešto totalno drugačije. Nažalost, ne baš dobro.

Naime, što – „1970“ (godina Cohenovog rođenja) nije jazz album, već njegov iskorak u, uvjetno rečeno, komercijalnije pop vode za šire narodne mase. To je full vokalni album i tu leži jedan od problema s ovim projektom: Cohen je i ranije znao povremeno zapjevati, ali ovo je prvi put da pjeva na cijelom albumu. Njegov vokal je ugodan, ali dosta ravan i monoton, pa bez obzira pjeva li na hebrejskom (uglavnom) ili na engleskom, vrlo brzo počinje smarati. Back vokalistica Karen Malka odradila je dobar posao popunjavajući praznine, njezin vokal odlično se slaže s Cohenovim, iako je bila malo previše utišana, barem za moj pojam.

No, najveći problem s ovim materijalom je to što je on Cohena odveo u neke mainstream vode gdje je nadrobio svega i svačega: od tradicionalnih hebrejskih ritmova preko afričkih ritmova, malo soula, bluesa, funka, malo latino i orijentalnog zvuka… Sve je to savršeno producirano i odsvirano uživo (izvanredna ekipa glazbenika: Shai Bachar na pijanu, Marc Kakon na gitari i Noam David za bubnjevima plus back vokalistica Karen), sam Cohen pokazao je da je majstor svog zanata, ali pjesme s ovog projekta jednostavno su banalne i – dosadne. Na trenutke Cohen opasno sklizne u ponor new age smeća, na trenutke podsjeća na Gibonnija i njegove kerefeke sa Stefanovskim, na trenutke opet poput Stinga u njegovom „povratku korijenima“, a kada ode u vode fusiona, imam dojam da slušam blijedu kopiju Dire Straitsa s albuma „Brothers in Arms“.

Samo iznimna kvaliteta glazbenika ovom nastupu daje prolaznu ocjenu: u nekim trenucima, kada je bend krenuo u full-time jammanje, to je zvučalo sjajno, posebno u dva produljena jamminga u sredini i pred kraj koncerta kada je bend otpustio sve kočnice, kada osjetiš tu moć, snagu, energiju i groove, taj parni valjak koji ide prema tebi i znaš da će te pregaziti ali tebe boli kurac. Tu je Cohen pokazao koliko je vrstan glazbenik doslovno razgovarajući sa svojim instrumentom, bio to bas ili kontrabas, i ti dijelovi koncerta spadaju među najdojmljivije trenutke Terminala do sada. Nažalost, to su bili samo bljesci genijalnosti: većina repertoara izvedenog sinoć bila je zvučna kamilica. Drago mi je što sam imao priliku vidjeti velikana na djelu, opravdao je hvalospjeve koje dobiva još otkako je kao mlađan lovac upao u bend Chicka Coreae, ali bih više volio da je nastupio u svom klasičnom jazz formatu.

Poslije Cohena na binu su se popeli Amp Fiddler (www.ampfiddler.com; https://www.facebook.com/AmpFiddlerMotorCity/) i Stuart Zender (www.zendermusic.com; https://www.facebook.com/StuartZenderOfficialFanPage/), ovaj prvi pjevač, klavijaturist i producent iz Detroita, funk legenda i bivši član kultnih bendova Georgea Clintona Parliament i Funkadelic, a ovaj potonji nekadašnji član legendarnog britanskog funk/jazz benda Jamiroquai. Njih dvojica često nastupaju zajedno i to na najvećim svjetskim binama, pa je nekako bilo logično da dođu i do Sombora na festival koji njeguje glazbu kakvu oni izvode.

Gdje je ostatak benda, pitate se? E, tu leži kvaka: nema ga. Amp je na početku rekao kako inače nastupaju s cijelim bendom, ali ovaj put su došli u reduciranom izdanju, tako da smo na onoj velikoj binetini imali čovjeka za basom i drugog lika okruženog tvrđavom od klavijatura, laptopa, sekvencera i tko zna čega sve ne. To nije baš setting za live nastup, već više za neki party, a tako i bi. Amp i Stuart su priredili old-school retro party vrativši nas u 70-e i 80-e, zlatno doba funk glazbe, ubacivši tu i tamo nešto modernijih elektronskih zvukova.

I to je bilo zabavno: Amp je odličan šoumen, iako skriven iza svojih instrumenata, ima ugodan, „svilenkasti“ vokal koji kao da se kalio na klasicima soula, r&b-a i Tamla Motown zvuka 60-ih, njegov stil sviranja kljovi je žovijalan i razigran, a Stuart je basist filigranske preciznosti i osjećaja za ritam i njih dvojica su dobro rasplesali pristojno popunjen prostor Kabarea. Jedini kojega nisu kupili, OK, bar ne sasvim, naravno bio sam ja, mrzovoljni kritičar.

Najveći problem s njihovim nastupom su bubnjevi koji dolaze s matrice. Ljudi, pa vi svirate funk, znači tu je groove na prvom mjestu, ne možeš imati live basista i snimljene bubnjeve, to ne šljaka. Vokale, gitare, udaraljke, sve to možeš nasnimiti, ali kod ovakve glazbe živi bubnjar je sine qua non. Bubanj i bas rade zajedno, tjeraju jedan drugoga, improviziraju… To se najbolje vidjelo negdje na početku nastupa kada im se na jednoj pjesmi pridružio Noam iz Cohenovog benda na bubnjevima i to je bilo nebo i zemlja: Stuart je imao s kime komunicirati i savršeno su skinuli duh funka 70-ih.

Amp se znao i malo zaigrati i to nije uvijek dobro funkcioniralo: dok god su mu kljove bile nasaftane onim starim zvukom funka, soula, pa i jazza, to je držalo vodu, ali čovjek je očito procijenio da na nekim stvarima zvuk treba „modernizirati“, tako da se nastup tada pretvarao u elektronički DJ set. Nekome je to možda odlično sjelo, meni je to bilo dosadno za popizdit’, tako da sam dosta brzo prve redove zamijenio pozadinom, u blizini šanka, gdje si mogao kupiti cugu (100 dindži za bocu Knjaza, sasvim OK cijena) i popričati s rijetkim poznatim facama. Prijatelj Igor iz Neozbiljnih pesimista mi je rekao, a to je potvrdio i organizator festivala, da veliku većinu publike čine Beograđani i Novosađani, dok je najmanje Somboraca. Šteta, ali obzirom da dolazim iz Osijeka nekako to i razumijem: najteže je biti prorok u vlastitom selu…

Nastup Ampa i Stuarta je imao svoje čari, daleko od toga da je bio loš, ali kao što rekoh: to je ipak bilo manje koncertno iskustvo, a više old-school partijana, solidna partijana ali to nije za nas, pa smo negdje oko pola dva drug Š. i ja zaključili da je vrijeme za „Hit the Road Jack“. Kao i prethodne godine, u klubu De Sol održavao se late night party na kanalu u prirodi, ali smo to preskočili jer to je ipak elektronika. A i treba biti odmoran za drugu večer festivala…

Terminalno nezadovoljni Hadžo

P.S. Brzinsko pitanje: Kakva je veza između Cohena, Ampa i Pule? Cohen je prije nastupa na Terminalu trebao nastupiti po prvi put u Puli, međutim nije stigao na koncert zbog odgođenog leta. Avio prijevoznik? Ne morate dvaput pogađati, Croatia Airlines, naravno 🙂 . A Amp nastupa na Dimensions festivalu u Puli u kolovozu. Nadam se da se neće odlučiti za istu tvrtku, inače bi Puljani mogli po drugi put popušiti maunu… 🙂

 

 

 

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - koncerti. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s