Groznica subotnje večeri 50-ih i 60-ih ponovno je zavladala Vinkuljom. Drugi po redu Hang Loose Rockabilly festival imao je manje-više sličan problem kao i prošlogodišnji: popratni sadržaji bili su zanimljiviji nego ono što smo vidjeli od glazbenog programa.
Što god mislili o organizatorima vinkovačkog Hang Loose festivala, ne može se reći da nisu ljudi od riječi. Na kraju prošlogodišnjeg premijernog izdanja festivala, najavili su kako će ga ove godine proširiti na dva dana s još više međunarodnih izvođača. Rečeno-učinjeno.
Drugo izdanje open air Hang Loose Rockabilly festivala, u organizaciji poznatog vinkovačkog Hang Loose rockabilly kafića i Udruge mladih XO-VK, proširilo se na dvije večeri, petak i subotu. Petak smo preskočili zbog puta u Novi Sad na kupanje i koncert Pasa, ali odlučili smo ovjeriti subotu.
Lokacija je ista kao i prošle godine, dvorište vinkovačke gimnazije, ulaz je i ove godine bio za džabaka, a i dekor je bio sličan prošlogodišnjem: kao da smo se vremeplovom prebacili u vrijeme „Američkih grafita“, retro obleke, oldmobila i starog dobrog rock’n’rolla.
Dvorištem gimbe dominirao je mali milijun štandova s raznim džidža-midžama, uglavnom u retro fazonu: hoćete frizure u stilu 50-ih – nema zime; tu su improvizirani frizerski saloni Dlaka22 (za djevojke) i Barbershop Španić (za muškarce) u fazonu stare brijačnice gdje ste se mogli obrijati „po starinski“, pobrinuti se za jež frizure ili dobiti pripadajući make-up, sve s neizostavnom mašnom u kosi kod djevojaka. A za one koji uz rockabilly vežu tetovaže, tu je bio Hellboy Tattoo iz Županje koji je ispunjavao vaše najdivljije tattoo snove u svom kombiju.
Nisu izostali ni ostali uobičajeni detalji rockabilly koncerta: oldtimer automobili, retro kutak za klince i klinceze gdje su se mogli igrati gumi-gumija i hulahopa poput njihovih staraca, u ona stara „mračna“ vremena kada su se društvene mreže gradile druženjem a ne blejanjem po zaslonu mobitela 🙂 . Kao i prošle godine, zagrebački SentiMental Bikes je izradio unikatni retrobicikl kao glavnu nagradu festivalske tombole. Poseban štih festival je imao kasnih poslijepodnevnih sati kada je napravljen foto session s odabranim pin-up djevojkama, no nažalost to je bilo prerano za nas lijene bube tako da možemo samo gledati fotke na Fejsu i naslađivati se… Ha, kao da bi bilo drugačije i da smo kojim slučajem bili tamo…
Moram i ove godine pohvaliti ekipu mladih ljudi, plesača iz zagrebačke plesne škole Back to Swing i lokalnu ekipu iz Hang Loose bara koji su cijelu večer neumorno plesali, strollali i jiveali u ritmu rockabillyja. Pravi plesnjak iz nekih davno prohujalih vremena.
To je to što se tiče dobrih stvari. Nažalost, bilo je i onih loših koje se ponavljaju od prošle godine, a tu prije svega mislim na gužve na štandovima, preduge nastupe osrednjih bendova te preduge pauze između njih. No, najveći problem i dalje je činjenica da su dva benda koja smo odgledali, prije nego što smo pobjegli, bili coveraši. Solidni coveraši ali coveraši.
Prve včeri nastupili su Mađari Dynamite Dudes koji su navodno bili vizualno upečatljivi, sa žestokim nastupom koji je uključio paljenje kontrabasa, te novosadski Moonshine Alligators koje sam gledao prošle godine. Druge večeri nastupili su još jedni Mađari, Naked Truckers, te Slovenci Joe & his Rhythm Boys, i mogu samo ponoviti ono što sam napisao prošle godine: to su dobri svirači, tu nema greške, ali zar vam nije već dopizdilo gledati i slušati reproduktivce? Previše općih mjesta, prevelika fascinacija Elvisom, Cashom i sličnima, glazbena staza slonova koju smo toliko puta čuli i vidjeli. Jedino što je bilo vrijedno gledanja te večeri je Miss Stacey‘s Cabaret Show, Slovenka koja je totalno skinula Lizu Minelli i njenu točku iz filma „Cabaret“ i koja je nastupala između bendova, ali čak ni mlada dama, oskudno odjevena, nije mogla izvući stvar.
Ova dva benda bi bili solidne predgrupe nekom većem izvođaču, pola sata do 40 minuta drve svoje obrade i get the fuck out of Dodge, ali kad im daš sat i 20, sat i pol, postanu nepodnošljivi. Dodajte tome preduge pauze između nastupa, pa nije ni čudo što smo negdje oko ponoći odlučili prekinuti ovo mučenje i napustili smo Vinkulju ne dočekavši zagrebačke B & the Bops koji navodno izvode vlastite kompozicije.
Ponovit ću ono što sam napisao prošle godine: Vinkulji ovakav festival treba jer je grad potpuno u raljama cajki, stoga je tim važnije imati festival poput Hang Loosea, čak i ako je razlog ovako dobre posjećenosti (kažu da je svake večeri bilo par milja ljudi) bespla upad i jeftino pivo. Ali, to ne znači da meni treba gledati jeftine tezgaroše: mislim da je to to što se mog dolaska na Hang Loose festival tiče. Ako se, između najava o daljnjoj internacionalizaciji festivala, povede računa da se dovedu autorski izvođači, možda se i predosmislim, ali ako ostane ovako, jednako tako mogu te izvođače potražiti i na You Tubeu i gledati njihovo drvljenje. Uštedjet ću si vremena, novaca i živaca…
Dinamitni Dude Hadžo
zlihadzoponovojase 