Beer Fest 2018. – Van Gogh, Goblini, YU grupa, Obojeni program… @ Ušće, Beograd, 17. 08. 2018., dan 3.

Treći dan Beer Festa obilježili su Van Gogh koji su prepunili prostor ispred Innovation bine, Goblini koji su oduvali Main Stage i Obojeni program koji su isto učinili ispred male bine, a treba izdvojiti i nastupe (još uvijek) mladih nada Stray Dogga i YU grupe… 🙂 

Treći dan Beer Festa imao je nešto slabiji line-up u odnosu na prethodna dva dana, pa su i gužve na festivalu bile manje ispred bina. Ali kad su gužve ispred bina manje, to ne znači da ljudi nema već oni minglaju okolo naokolo, posjećuju pivske štandove kojih ima na desetine ali „zalutaju“ i do malog Alternative Stagea koji je sinoć imao nekoliko vrlo dobro posjećenih nastupa.

Nažalost, u većem odazivu publike nije uživala Sanja Tišma i Masa (https://www.facebook.com/Sanja-Ti%C5%A1ma-400703060332353/) koji su nastupali u vampirski ranom terminu u pola osam. Šteta jer ovaj projekt obećava: već sam ih predstavio na svom blogu s pjesmom „Kosmos“, a sada sam dobio priliku da ih odgledam uživo i da potvrdim lijepe riječi. Sanja je oko sebe okupila četveročlani bend (ne računajući jednog crnca koji joj je poslužio kao MC u pjesmi „Pahulja“) koji izvodi glazbu negdje na razmeđi nježnog, melodičnog indie popa i atmosferičnog trip hopa. Uz Sanjin sugestivni vokal i česte motive prirode u pjesmama („Mesec“, „Sunce“…), najviše me kupila upravo „Kosmosom“ kojim je zatvorila svoj kratki nastup a koji je pretvorila u psihodelijom nabijenu ljepoticu s poigravanjem na vokalnim loopovima i delayima na način na koji to radi Sara Renar. Ugodno je to, guštao sam u njihovoj svirci, ali ovo je hermetična glazba koja će teško naći put do neke šire publike. Ali zato ćemo mi upućeni uživati, a širu publiku tko jebe!

Jedan od aspekata svakog Beer Festa od samoga početka bilo je širenje svijesti o društvenim problemima poput alkoholizma ili očuvanja prirode. Zato su i ove godine organizirali akciju „Biram da recikliram“ čiji je cilj promovirati limenku kao 100% reciklažni proizvod, a imaju i veliki Beer Fest logo sačinjen od plastičnih kesa gdje posjetitelji mogu ubaciti prazne limenke piva ili drugih proizvoda. Drugi zanimljiv štand je „Kad pijem ne vozim“ usmjeren na smanjenje broja prometnih nesreća prouzrokovanih povećanom potrošnjom hmeljskih preparata tijekom trajanja festivala. Ne znam postoje li neki konkretni statistički provjerljivi podaci o broju automobilskih nesreća za vrijeme festivala, ali ogromne kolone ljudi koje svake večeri pješače od Ušća do centra grada govore da ili je: a) financijska situacija toliko teška da se nema za auto; ili b: da se mladi pridržavaju pravila o nepijenju i vožnji. Uostalom, grad je pun policije, pa vam susret s nekom od patrola ne gine…

O tim i drugim temama pričao sam s jednim poznanikom dok smo čekali nastup Vatre (https://www.facebook.com/VatraOfficial/). Kod nas u Hrvatskoj su velik bend koji bez jebemti nastupa po velikim dvoranama, no u Srbiji se nisu primili. Prije desetak godina gledao sam ih na istom ovom festivalu pred nekih desetak ljudi, a sada ih se ispred male bine okupilo nekoliko stotina što će reći da nekog pomaka ipak ima. Ivan je izjavio da im je drago što sviraju na maloj bini, ne znam, možda i jest, ali vjerojatno se i sami pitaju zašto nikako ne mogu napraviti potreban proboj kod naših susjeda.

Možda je problem u njihovom pop/rock zvuku, modernom, s plesnom podlogom, koji se ne uklapa u percepciju klasičnog rock benda na istoku gdje su još uvijek pojmovi Bora, Smak, Cane i ekipa, pa čak i kirvajski šrot poput današnjeg Atomskog skloništa. Uglavnom, sam nastup bio je kratak ali standardno dobar: presjek nekih velikih hitova, par novih pjesama s budućeg albuma („Sekvoje“ i „Nama se nikud ne žuri“ koja je bez Gnjavassima čist’ podnošljiva pjesma 🙂 ) i veliko finale uz „Tango“ i „Rusku“. Publika Vatre u Srbiji možda nije brojna, ali je glasna, znaju tekstove i, naravno, uglavnom ju čine žene što nije zanemariv detalj u priči oko toga zašto sam gledao baš njih a ne, recimo, Viva Vops na glavnoj bini.

Potom sam prošetao do Main Stagea da ovjerim YU grupu (https://www.facebook.com/YuGrupaOfficial/). Ljudi, ekipa ove godine slavi 48 godina postojanja, konkretno osnivači benda Žika i Dragi Jelić, ali kad ih gledate kako deru na bini ne biste nikad rekli da burajzi imaju debelo preko 7 banki. Gledao sam ih dva puta prije ovoga i protok godina na njima se ne primjećuje, i dalje piče svoj klasični rock’n’roll plus imaju novi album od prije godinu i kusur s koga su izveli nekoliko pjesama koje su se lijepo uklopile uz njihove klasike. Po prvi put u milijun godina iz naftalina su izvukli pjesmu „Mali medved“ koje se sjećaju samo njihovi najzagriženiji fanovi. Gledao sam početak njihovog koncerta i onda finale gdje su zavrtjeli klasike poput „Crnog leptira“, „Mornara“, „Čudne šume“ i za kraj, prikladno, „Odlazim“. Poštena svirka djedica domaćeg rocka koji ne pokazuju namjeru da stanu. A i velik broj ljudi ispred bine pokazao je da ekipa i dalje ima široko sljedbeništvo.

 

Nastup YU Grupe sam prekinuo na 45 minuta kako bih pogledao Stray Dogg (https://www.facebook.com/Stray-Dogg-126432744107798/; http://www.straydogg.com/), beogradskog kantautora Dušana Strajnića kojega pratim od samog početka njegove karijere i drago mi je što se oko njega digao povelik hype, ne samo u Srbiji već i u drugim dijelovima regije. Dušan je okupio dobar prateći bend oko sebe kako bi svoje intimne, introspektivne i dosta hermetične pjesme prenio u živo okruženje i to mu je pošlo za rukom. Odličan gitarist Marko Ignjatović autorski i svirački je digao intenzitet svirke benda, Ana na klavijaturama i kao back vokal odlična je nadopuna Dušanovom falsetto vokalu, a zanimljivo mi je bilo gledati Boška iz Straight Mickey And The Boysa za bubnjevima, navodno samo kao privremeno rješenje.

Nastup je bio podijeljen na prvi, sporiji i nježniji dio, uglavnom s poznatijim stvarima s prva dva albuma („Fire’s Never Wrong“, „No One but You“), dok je u drugom dijelu svirke ekipa ubacila u višu brzinu te izvela i par novih pjesama koje bi se trebale naći na novom albumu na kome upravo rade. Stray Dogg je prešao put od usamljenog trubadura s akustarom u ruci do full benda, a negdje usput, pored svih kritičarskih priznanja, pokupili su i dosta fanova što je dobro popunjen prostor ispred male bine dokazao. A dodatnu vrijednost nastup benda je dobio velikim vatrometom koji je započeo upravo kad su oni prešli na brže stvari i bilo je to baš lijepo audio-vizualno iskustvo.

Pred kraj Stray Dogga otišao sam do Innovation Stagea gdje nije još bilo svirke jer je YU grupa svoj nastup privodila kraju, ali se već napravila velika gužva. Za razliku od prethodne večeri i Stranglersa gdje je bilo dosta stećaka u publici, ovdje sam bio okružen gotovo isključivo curama koje su došle zauzeti što bolju poziciju pred nastup Van Gogha (https://www.facebook.com/musicvangogh/; http://www.musicvangogh.com/). Moram priznati da nisam dugo izdržao u toj masi nedojebanih tinejdžerica koje su vrištale u ekstazi čim su se svjetla pogasila tako da sam imao dojam da sam na nastupu Justina jebenog Biebera. U jednom trenutku sam odlučio otići i uslijedilo je mučno laktarenje i probijanje kroz ogromnu gužvu: Van Gogh su imali najviše publike treće večeri, osjetno više od jugrupaša.

Kad se Đule pojavio s tamnim naočalama na licu i kožnom jaknom odmah me to podsjetilo na U2 u doba njihove najveće pretencioznosti, samodopadnosti i egotripizma, na Zooropa turneji (A podsjetilo me i na onaj kultni beogradski vic: Koja je razlika između Bono Voxa i Đuleta Van Gogha? Bono Vox ne želi biti Đule Van Gogh :)). Tom dojmu pridonijela je i svemirska bina na kojoj su nastupali, no da ne griješim dušu: izuzmemo li onaj uvodni techno dio koncerta koji je zvučao nakaradno, kad četiri rock olupine uz tuc tuc matrice Beatshakersa pokušavaju privući modernu mladu publiku, Van Gogh su uživo jako dobar rock bend, profesionalan do ibera, dobro podmazan stroj koji u ovako skraćenoj formi od sat i 15, sat i 20, izvede set listu sastavljenu sve od samih hitova, bez fillera i podigne masu. Čak i ako niste neki veliki fan benda, niste mogli odoljeti a da ne pjevate u sav glas „Kiselinu“, „Spisak razloga“, Za godine tvoje“ ili „Neko te ima“ s akustičnim početkom i krešendom u završnici. Kažem, skromnost možda nikada nije bila odlika Van Gogha, ali u kombinaciji s pretjeranom binom i savršenim ozvučenjem ni njihov koncert nije mogao biti ništa drugo nego pretjeran…

Onda se postavila dilema što gledati: Dejana Petrovića i njegov Big Band ili Obojeni program. Izbor mi je olakšao sam Dejan koji iza sebe ima velik 16-eročlani bend, ali u kojem prevladavaju trubači koji izvode covere pop hitova uz pokoju autorsku stvar. Slušati covere pop hitova traumatično je samo po sebi, a još u gučiranoj trubačkoj verziji to je žvaka za seljaka (a njih je bilo podosta sudeći po gužvi ispred glavne bine), pa sam ipak prednost dao novosadskim pajdašima Kebri i ekipi. Obojeni program (https://www.facebook.com/ObojeniProgram/; http://www.obojeniprogram.rs/) sam gledao prošle godine na EXIT-u u vampirski ranom terminu, a ovaj put su nastupili u svom standardnomn poslijeponoćnom slotu i to pred najbolje popunjenom poljanom do tada (navodno je samo Zoster prethodne večeri imao toliko ljudi). Sjajna svirka petorke s dva basa u bendu koji vam drobe utrobu ako stojite dovoljno blizu i naelektrizirani Kebra koji je izgleda tek pod stare dane počeo pokazivati odlike pravog frontmena. Svirka je započela prikladno uz „Danas će se desiti nešto lepo“, a završila je, također prikladno, uz „Kad se neko nečem dobrom nada“ i bogami, nadao sam se jednoj dobroj svirci, ali desilo se nešto još ljepše: odličan koncert i sjajna atmosfera u publici.

A govoreći o atmosferi, ne znam kako opisati ono što su Goblini (https://www.facebook.com/goblini.official/; http://www.goblini.com/) napravili na glavnoj bini osim kao totalno ludilo. Od uvodne „Deca iz komšiluka“ Golub i ekipa su demonstrirali energiju kakvu malo koji bend na domaćoj rock sceni ima, a publika na Beer Festu je pjevala svaku stvar s njima. Sreo sam i nekoliko poznanika iz Hrvatske koji su došli u Beograd samo zbog nastupa Goblina, popiti par piva i odmah natrag za „lijepu našu“. Svojim radom bend je zaslužio takvo povjerenje publike, a činjenica da i ovako skraćenom set listom dominira materijal nastao nakon njihovog povratka na scenu („Luna“, „Deca“, „Roba s greškom“, „Splet okolnosti“…) pokazuje da nisu bend koji živi na staroj slavi. Jedan od apsolutnih highlightova ovogodišnjeg BF-a, a tome u prilog ide i prizor jedne azijske obitelji koja je plesala i odlično se zabavljala uz punk na jeziku kojeg ne razumiju ni riječi.

A evo i jedna simpatična anegdotica s nastupa Goblina: ispred mene stajao je neki mladi momak i uživao u koncertu. U jednom trenutku neko sitno žensko stvorenje provuče se pored mene, priđe momku iza leđa i cijelu plastičnu bocu piva mu prolije na glavu, a potom se jednako neprimjetno udalji. To je bilo tako brzo izvedeno da se nitko od nas nije stigao ni snaći: momak se okretao oko sebe dok je pivo s njega curilo kao da se tuširao u njemu, i djelovao je iskreno iznenađeno i šokirano. Pretpostavljam da je počiniteljica bila neka njegova bivša koju je napucao pa mu se osvetila u pravom punk stilu, uz Gobline kao soundtrack, i to je izvela tako vješto da joj Arya Stark iz „Igre prijestolja“ nije dostojna napuniti tu kriglu s pivom… 🙂

Nisam ostao do kraja Goblina, negdje iza dvojke sam krenuo na svoju sad već uobičajenu 45-minutnu šetnju do Dorćola, ali ne bojim se da nam se putevi neće opet negdje ukrstiti. Unatoč tome što Golub radi vani, Goblini nastupaju na svim većim i manjim festivalima u Srbiji i šire, pa ću ih već opet naloviti negdje za cjelovečernji nastup.

Ružni goblin Hadžo

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - koncerti. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s