Play of the Week CRO 21. 10. – Valentino Bošković feat. TBF, Vojko V., NO’E, Mixed Up Mary, Jembrela, Plesač sporog stepa, Edo Maajka

Jesen stiže dunjo moja, novi singlovi padaju s drveća i postaje sve teže iz mora ponuđenih izdvojiti njih 7-8. Ali, nitko me nije tjer’o da vodim ovaj blog, stoga ću začepiti labrte i vozi Miško! 

Valentino Bošković feat. TBF – Adio, trafikonte!; Au, koja stvarčuga i koja hitčuga! Josip Radić i Branko Dragičević, koji se kriju iza pseudonima Valentino Bošković, su poput Mide: sve što dotaknu, pretvore u zlato. Ovdje su ugostili ekipu iz TBF-a i napravili sjajan spoj flaminglipsovskog psihodeličnog rocka i valentinovskog iščašenog electro popa, kontrapunktirajući svoj brački naglasak u refrenu sa splitskim dijalektom u versama. Pojavile su se ćakule da je pjesma posvećena pokojnim Predragu Luciću (koji je pisao za „Feral“ i imao rubriku „Trafika“), Oliveru (koji je imao hit „Picaferaj“) i Leonardu Cohenu, čija se pjesma „First We Take Manhattan“ referencira ovdje u refrenu. Kome je posvećena nije ni bitno, bitno je da je ovo jedan od vrhunaca ovogodišnje produkcije u nas.

https://www.facebook.com/valentino.boskovic69 ; https://valentinoboskovic.bandcamp.com/

https://www.facebook.com/TBF-Official-FanClub

 

Vojko V. – Kako to; Priznajem da ne volim hip hop, ali Vojko Fau Vrućina na svom solo albumu „Vojko“ ima barem dva mega hita za koja sam se i ja zakačio i koja često citiram u društvu koje, nota bene, također ne sluša hip hop ali ovo je klasičan primjer crossovera kada te počne slušati čak i ekipa koju za hip hop inače zaboli kurac. Žao mi je što „Ne može“ nije uspio ući u neki od prethodnih POTW-a, ali zato ispravljam ovu povijesnu nepravdu uvrštavanjem novog singla koji sjajno opisuje ST stanje uma 21. stoljeća (ili HR stanje uma). Urnebesan tekst, odličan beat, opušten flow i gomila poznatih faca u spotu – ništa nije moglo poći po zlu.

https://www.facebook.com/VojkoFau/

 

NO’E – Chicago Boys; NO’E je mladi varaždinski trojac kojega čine Marko (bas i vokal), Alan (gitara) i Matko (bubanj) o kojima ne znam gotovo ništa osim da su prije nekoliko mjeseci objavili svoj istoimeni debi album na kome su nam isporučili 10 jako dobrih power pop pjesama, od kojih je meni najdraža ova, koja album i otvara. Produkcija zvuči kao da je materijal sniman u bunaru, na vokalu se još treba raditi, ali sama pjesma je zavodljiva i uhuugodna, a to se cijeni. Obratite pažnju i na zajebanbtske i cinične tekstove („Election Day“, „Political Gangsters“, „Food for the Rich“) i bend zaslužuje veliki palac gore.

https://www.facebook.com/NOE3MUSIC/ ; https://soundcloud.com/noe-42

 

Mixed Up Mary – Umolomni; Prije dva tjedna na tržištu se pojavio debi album bračnog para Ane i Konrada Lovrenčića, koji djeluju pod pseudonimom Mixed Up Mary. „Umolomni“ je naslovna stvar s njega i pjesma koja ga otvara i savršeno opisuje što vas na albumu čeka: eklektičan spoj žanrova, u najširem smislu riječi nekakav mračni dream ili chamber pop, ali odsviran u bendovskoj varijanti. Naime, Konrad, basist u Elementalu, pozvao je u pomoć kolege iz benda – klavijaturista Davora Zanoškog i gitarista Erola Zejnilovića – te bubnjara Silvia Bočića (Mangroove, Darko Rundek) koji su ovu intimnu priču iz spavaće sobe dvoje supružnika digli na višu razinu. Sjajna stvar i nadam se da ću uskoro ošacovati i ostatak materijala.

https://www.facebook.com/MixedUpMary/ ; https://www.mixedupmary.com/

 

Jembrela – Peta; Evo još jednog benda kojeg predstavljam po prvi put, kvartet se zove Jembrela, čine ga Stanko i Bruno na gitarama, Milivoj bas i Zoran bubnjevi, a ako se pitate tko je od njih vokal – jebiga, nula bodova. Jembrela je instrumentalni bend koji je upravo objavio svoj debi album s deset pjesama od kojih „Peta“ nije peta po redu već treća, ali je peta u ovotjednom izboru (čista slučajnost, nisam to namjerno ciljao). Ako mislite da je ovdje riječ o nekom post rocku s maratonskim pjesmama, prevarili biste se: ovo je klasičan indie rock s pjesmama u trajanju do tri, tri i pol minuta, s praskavim gitarama, čvrstom ritam sekcijom i s melodijom za izvoz u treće zemlje, samo bez pjevanja. „Peta“ je sjajna stvar za koju bi J. Mascis otkinuo desno jaje što ju Dinosaur Jr nisu snimili u jeku svoje najveće popularnosti, a toliko je catchy da bi se mogla naći i na albumu benda ESC Life.

https://www.facebook.com/jembrelamusic ; https://jembrela.com/

 

Plesač sporog stepa – MirisZlatoTamjan; Plesača sporog stepa predstavio sam proljetos debi singlom „Lutam“ gdje sam naglasio kako je ovo novi projekt legende novog vala i etno rocka u Rvata, neuništivog Maxa Juričića. Okupio je sjajnu ekipu glazbenika  iz različitih žanrova i stvorio nešto poput bračke verzije Buena Vista Social Cluba, a „Lutam“ je manje rasplesan od prethodnika i više nalik Maxovoj suradnji s Divjanom u sklopu Ljetnog kina – opušteni mediteranski akustični pop inspiriran izlaskom sunca. I ima nešto jutarnje u njoj kad ju malo bolje poslušate. Ekipa je snimila već 20-ak pjesama i debi album bi se trebao pojaviti iduće godine.

https://www.facebook.com/plesacsporogstepa/

 

Edo Maajka – Ti meni ništa; Drugi singl Ede Mede s njegovog posljednjeg albuma „Put u plus“ njemu je omiljena pjesma, a ni meni nije nemila. Nije hit na prvu, to se vidjelo i na koncertu u Osijeku prije nekoliko mjeseci u dvorani Gradski vrt, ali to je jedna od onih stvari koju izvođač izbaci ne računajući na neki komercijalni uspjeh (o tome je na ovim prostorima ionako deplasirano uopće raspravljati), već zato što njom želi prenijeti neku poruku. A ovo je jedan od najboljih Edinih tekstova, sjajan opis života u šupku svijeta zvanom Balkan. Dodajte tome odlične glazbenik koji ga prate i rokaju sve u 17, odlično umetnute etno ornamente i gostovanje vokalnog zbora Čipkice i – eto belaja!

https://www.facebook.com/edomaajkaofficial ; http://edomaajka.com/

 

(Dis)Honourable Mention: Kriptidi – Kulenova seka; Kriptide iz Zadra predstavio sam s prva dva singla od kojih je svaki zvučao drugačije od prethodnika, pa što ne bi i ovaj novi bio drugačiji od njih? Ovo je hard core krljačina gdje lead vokal nije Čopor već basist Sasquatch koji ju je i napisao, pa kao osvjedočenoj plačipički meni je ovo prežestoko i prebrutalno. Cijenim pokušaj stvaranja ljubavno-kanibalske poezije, samo što kurca ne razmem što čovjek pjeva. Znam da će ovo imati svoje sljedbenike, ali meni je to poput lajanja bijesnog psa kad mu poštar prekine koitus s kujom…