Čovjek treba pažljivije čitati naslove predavanja, baš kao što treba pažljivije čitati sve ono što piše sitnim slovima u ugovoru za kupovinu stana ili u pravilima o nagradnim igrama… Puni naziv ovog predavanja bio je „Iz povijesti i sadašnjosti hrvatskog stripa: Zlatka who wants to live forever ili stilistička dekonstrukcija strip-albuma Zlatka Krešimira Zimonića“, samo tko će to pamtiti, je li, i činjenica je da je to bilo baš to, a to što sam si ja umislio da će biti nešto drugo, to je moj problem…
Sve je nešto u znaku broja 7 ovih dana: u srijedu je započeo 7. ciklus Osječke glazbene srijede, a dan kasnije 7. ciklus projekta Otvoreni četvrtak, projekta popularizacije znanosti koji organizira Filozofski fakultet u Osijeku. Sedam je navodno sretan broj (osim ako razbiješ ogledalo pa imaš „sretnih“ sedam godina nesreće), pa jesmo li se usrećili prvim predavanjem iz sedme sezone Otvorenog četvrtka? Kako se uzme…
Predavanje tog umobolno dugačkog i nezgrapnog naziva kojeg neću ponavljati održala je Mia Filipov, bivša studentica FFOS-a. Eto, imamo nešto zajedničko: i ja sam bivši student tada Pedagoškog faksa, no dok su Miu u uvodnoj besjedi nahvalili kao odličnu studenticu, aktivisticu i marljivu radnicu, ja sam bio lezilebović, lijenčina i drkaroš čiji se aktivizam svodio na aktivno obilaženje kantina osječkih fakulteta. Tu sve sličnosti prestaju.
Inače, ovaj ciklus Otvorenog četvrtka postao je još „otvoreniji“ kroz jednu inovaciju, a to je prijenos predavanja preko live streaminga čime će program postati dostupan i onima koji iz nekog razloga ne mogu osobno doći. Što je sasvim u redu, ipak smo u 21. stoljeću i treba koristiti čari tehnologije, plus dolaze nam hladniji dani, kiša, snijeg, kad ti se ne da ustati iz kreveta a kamoli ići na neka predavanja, pa se nemojte začuditi ako na ovom blogu budete čitali izvještaje s događanja na kojima nisam (barem fizički) bio.
Dakle, Mia je na Filozofskom studirala hrvatski jezik i pedagogiju, a diplomirala je na radu koji se zove baš kao i ovo predavanje te je ono na neki način predstavljanje njezinog diplomskog rada široj javnosti, u naravno skraćenoj formi. Zimonića je upoznala kao i većina nas, kao čitateljica Modre laste i SMIB-a, dopali su joj se njegovi stripovi, pa kad je trebala odlučiti se za temu za diplomski odabrala je da to bude Zimonićev strip-album „Zlatka“, objavljen 2012., koji sadrži izbor Zlatkovih stripova od 80-ih do ovog milenija.
Mia je svoje predavanje postavila malo preširoko, otvorivši ga nizanjem definicija stripa (kao kombinacije crteža, teksta i slijeda) te potom vodeći nas kroz pretpovijest i povijest stripa, od izvatka iz knjige mrtvih starih Egipćana, do pojave prvih „klasičnih“ stripova krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Metodološki to ima smisla kod obrane rada, ali na predavanju namijenjenom široj publici nije trebalo ići toliko u širinu. Mogla je isto tako početi s nastankom svemira: U početku bijaše užarena masa… Po meni, predavanje je bez jebemti mogla započeti s početkom hrvatskog stripa sredinom 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća.
Ovo nije bilo predavanje o Krešimiru Zimoniću. Mislim, to se vidi i iz naslova, samo što si ja nisam dao truda pročitati ga do kraja, tako da su se moja percepcija onoga o čemu će Mia pričati i onoga što smo dobili znatno razlikovale. Ja sam očekivao portret autora, značajnog za brojne generacije stripoljubaca ali i filmoljubaca jer je Zimonić, osim kao „striper“, poznat i kao redatelj i animator i jedan je od istaknutijih autora slavne Zagrebačke škole crtanog filma. On je bio i pokretačka snaga legendarnog Novog kvadrata, avangardnog pokreta iz 70-ih koji je bio revolucija u hrvatskom i ex-YU stripu te je imao velikog odjeka u svijetu kao autentičan primjer avangardne umjetnosti „iza željezne zavjese“. Mojoj generaciji koja je kupovala Polet i druge omladinske listove Zimonić je bio poznat i kao vrstan ilustrator.
Kroz sve je to Mia prošla taksativno, bez zadržavanja, poput jurećeg vlaka pored pseće kućice. No dobro, ovo se predavanje ipak baziralo na „Zlatki“ pa je takva žurba donekle i razumljiva, no na sličan je način protutnjala i kroz taj „analitičko-interpretacijski“ dio, na čemu joj zapravo trebam biti zahvalan jer je to materija koja ipak više zanima teoretičare stripa i njezine mentore s diplomskog (jedna od profesorica je bila nazočna na predavanju, a zanimljivo je što smo se upoznali prije početka kad je rekla da me zna po zločuvenju, što sam shvatio kao veliki kompliment). Zapravo, kad pogledam kako je predavanje bilo strukturirano, uz kombinaciju priče i PowerPoint prezentacija, kao da je Mii najvažnije bilo zadovoljiti neke formalne uvjete prezentacije činjenica, čak i kada nas je prekomjerno granatirala intertekstualnošću, intermedijalnošću i kojekavim semantičkim značenjima Zimonićeva rada od kojih sam, iskreno, dobio mlade.
Ipak, probijajući se kroz labirint nemoguće zvučečih složenica saznali smo dosta o Zimonićevoj tehnici rada, počevši od crteža (kaligrafske linije, figurativnost postignuta nejednakom veličinom strip kvadrata, izrazita poetičnost, mogućnost lake identifikacije s likovima…) pa do teksta (obilato korištenje žargonizama, posuđenica i tuđica, pa i novoizmišljenih riječi, pa je tako jedna epizoda bila u potpunosti na kajkavskom, druga se čitala poput uputa za lijekove itd.). Gore navedena intermedijalnost očituje se i u crtežu (naslovnica Nirvaninog albuma „In Bloom“ poslužila je kao predložak za naslovnicu jedne epizode „Zlatke“) i u tekstu (citati iz filmova, iz tekstova pjesama…). Tu su i česte reference na već postojeće pisce ili njihova djela (Zlatka u raljama života, Zlatka sama na svijetu…), pa se za Zimonićev rad doista može reći da je bunar pop kulturnih referenci.
Mia je uspješno sve to prošla u predviđenih 45 minuta, no dojma sam da je ipak malo previše vodila računa o satu na zidu. Inače, samim predavanjem možemo biti zadovoljni, ugodna dikcija, poznavanje materije, držanje… Možda malo previše školski i ukočeno za moj ukus, ali to je vjerojatno posljedica neiskustva, to se lako popravi čestim nastupima. Bio je tu i jedan dobar 15-minutni Q&A sešn na kraju, uključujući i pitanje koje je stiglo od nekoga tko je predavanje pratio preko interneta, što znači da je dvosmjerna komunikacija uspostavljena.
Dakle, nije ovo bila uopće loša prezentacija, samo nije bila ono što sam ja očekivao. I stvarno mislim, kad već Mia pokazuje veliki interes za Zimonićev lik i djelo, da ne bi bilo loše održati predavanje baš o tome – o liku i djelu čovjeka koji je kao umjetnik mnogo više od autora „Zlatke“. Ili pozvati Zimonića kao gosta – to je napravila u Vinkulji prije par godina, pa što ne bi ponovila i ovdje?
Zlatni Hadžo
zlihadzoponovojase 