Nakon Muzeja likovnih umjetnosti i Galerije Kazamat, i treća osječka galerija koju redovito pohodim otvorila je svoju novu sezonu ali na malo drugačiji način…
Naime, u galeriji Waldinger uobičajeno se održavaju izložbe kao dio galerijskog programa, no nekoliko puta godišnje realiziraju i video instalacije pod nazivom Video forum, kao zasebna programska jedinica. Video forum je zamišljen kao predstavljanje video radova, eksperimentalnog filma, multimedijalnih instalacija i sličnih suvremenih audiovizualnih produkcijskih bakrača.
Čast da bude prvi video forumaš u ovoj sezoni pripala je Marku Meštroviću, umjetniku rođenom u Švabiji ali školovanom u Zagrebu gdje i živi. Ljubiteljima glazbe možda je poznatiji kao bubnjar odličnog world music benda Cinkuši, ali dobro je znan i ljubiteljima filma i animacije jer je u ovih 20-ak godina koliko se aktivno bavi tim medijima pokupio sijaset nagrada i priznanja u zemlju ali i inozemstvu.
Kustosica ove instalacije je Branka Benčić koja je odabrala dva rada iz Markovog pozamašnog opusa i postavila ih je jednog nasuprot drugome u prostoru galerije. Par kratkih uvodnih riječi autora i kustosice, čaše vina na stolu sa strane i bez puno odugovlačenja pušteni smo da uživamo (ili ne) u ponuđenim filmovima.
Lijevo od ulaza prikazivao se film „Trip“ u promo materijalu opisan kao „Film ceste s onu stranu očnih kapaka. Jednom riječju: trip“. Riječ je o najnovijem Markovom uratku iz prošle godine, snimljenog u boji i u trajanju od deset i kusur minuta, a koji je zapravo dokumentarno putovanje njegovog prijatelja, Engleza Briana Ewana, od Portugala do Grčke. Na svom putovanju Ewan je pričao, svirao saksofon (inače je ulični svirač) i snimao zvukove, a Marko je dodao apstraktne vizuale te je kasnije sve to skupa smontirao u jednu vrlo zanimljivu cjelinu. S jedne strane to je film ceste, s druge dnevnički zapis o teškom životu putujućih svirača (kombi rikne baš u subotu ujutro kada, naravno, nijedan mehaničar ne radi), a to je ujedno i društveno-politički komentar na krizu u Grčku od prije par godina. No, to je i odličan kolaž slike, riječi i glazbe koji od gledatelja traži dosta pozornosti i koncentracije u gledanju, a najbolje je film pogledati barem dva puta da vam sjedne.
Preko puta, desno od ulaza, prikazivao se prethodni Markov film, „Levitacija“ iz 2014. Ovo je osmominutni film snimljen u crno-bijeloj tehnici, ovaj put bez riječi. Marko je na njemu radio dvije godine, kako mi je rekao u kraćem razgovoru tijekom projekcije, a kad sam rekao da me taj rudimentarni, ogoljeni crtački stil dosta podsjeća na Corta Maltesea, složio se rekavši da mu je Hugo Pratt jedan od uzora u radu. Metaforička fabula o levitaciji kao pogonskom gorivu svijeta odlično se stilski spojila s jednostavnošću i minimalizmom crteža koji podsjeća na skicu, a nedostatak riječi zamijenjen je eksperimentalnom glazbom prijatelja animatora Natka Stipaničeva i raznim šumovima i zvukovima, poput cvrčanja cvrčaka.
Marko je rekao da je ideja o istovremenom prikazivanju oba filma u istoj prostoriji došla od kustosice i da ni on nije znao kako će to u konačnici zvučati, no ispalo je jako dobro jer oba filma na neki način nadopunjuju jedan drugoga. U jednome narator putuje obalom Sredozemlja, a u drugom gledamo kroki crtež mora i broda na njemu, a gore pomenuto cvrčanje cvrčaka savršeno se uklapa u obje ove priče, čak i kad gledate „Trip“ recimo, slušate lijepu dionicu saxa iz njega, a cvrčci vam pjevaju iza leđa. Isto vrijedi i u drugom pravcu, naravno, voice overi iz „Tripa“ daju dodatnu dimenziju „Levitaciji“.
Cool koncept koji je ostvario jako dobre rezultate. Svaki je film zanimljiv sam za sebe, ali dobro funkcioniraju i kao jedna cjelina. Video forum je otvoren do 6. studenoga, znate gdje je galerija Waldinger, upad je za dž, pa ako ste u blizini skočite i mislim da se nećete pokajati.
Levitirajući Hadžo na žešćem tripu
zlihadzoponovojase 