Noć horror filma @ Galerija Waldinger, 03. 11. 2018.

Sinoć je u galeriji Waldinger udruga Novi Film organizirala projekciju deset kratkometražnih horror filmova pod nazivom „Noć horror filma“. Pa, iako je život u ovom gradu i ovoj državi sam po sebi pravi horror, nešto me gonilo da svratim do Tvrđe i ošacujem program. Možda nije bilo sve po mom ukusu, ali nisam zažalio… 

Nakon što sam u srijedu, na samu Noć vještica, odgledao koncert povampirenih Die Hausersa što je bio bal vampira sam po sebi, Helloween program se nastavio u subotu projekcijom desetak kratkića koji manje ili više pripadaju horror žanru. Projekcija je održana u organizaciji udruge Novi film, odnosno burajza Pejić, koji su nešto bili utihnuli u zadnje vrijeme, no pokazat će se s razlogom.

Projekcija se sastojala od deset filmova dužine od 6 do 20 minuta, ali i dva ekskluzivna trailera za filmiće koji se tek trebaju pojaviti. Jedan je „Vratorez“, ne znam tko mu je redatelj ali naziv mu manje više opisuje o čemu se tu radi: klasičan slasher u kome maskirani lik ide gradom i kolje svakoga na koga naiđe u Scream / Michael Myers stilu. Nezanimljivo i predvidivo, javite mi kad bude promocija ovog filma da nađem neku drugu zanimaciju taj dan.

S druge strane, braća Pejić su predstavili trailer za svoj nadolazeći film „Neugodan pogled“ kojim nastavljaju istraživati paranormalne pojave u osječkom prigradskom naselju Višnjevac a koji se, zahvaljujući seriji njihovih filmića, prometnuo u hrvatsku verziju Castle Rocka. Kod Pejića uvijek ima dosta humora i zajebancije i čini se da će takav biti i novi film, jedino što je trailer predug. Mislim, pet minuta, alo drugovi, pa što li je ostalo u filmu onda ako vam najava toliko traje? I za ovo mi javite kad će biti promocija, ali da zaokružim datum u kalendaru…

Traileri su bili strateški postavljeni na početku svakog od dva bloka, a nakon njih prikazano je po pet filmova razdvojenih 15-minutnom pauzom. Autori naslova dolaze iz Hrvatske, Španjolske, Srbije i Italije, a njihovi filmići pokrivaju vremenski raspon od 20 godina, od ranih radova Kristijana Milića do recentnih uradaka. Novi filmaši su nas, po starom dobrom šokačkom običaju, počastili kokicama i cugom, tako da je na nama bilo samo da dignemo sve četiri u zrak, prigodno prdnemo i prepustimo se gledanju hororaca…

Ovoga puta bit ću kratak i neću ići preduboko u detalje, što je u redu jer kratki filmovi zahtijevaju i kraći prikaz, zar ne? (Znam da će mi neki među vama zbog ove moje milosti uplatiti misu zadušnicu, unaprijed zavaljujem) Moj favorit bio je film „Iza zatvorenih vrata“ srbijanskog redatelja Davida Kolakovića, možda i najhorrorskiji film cijele večeri, zbog sjajno postignute jezovite atmosfere. Kolaković se u svom filmu poigrao mnoštvom klasičnih horror motiva, od uklete kuće (u ovom slučaju uklete vikendice negdje u šumadijskoj pripizdini), preko klaustrofobičnog ugođaja, psihološkog horora a la „The Conjuring“, narodnih mitova o gorskim vilama i šumskim duhovima pa do sumanute jurnjave kroz šumu u maniru „The Blair Witch Projecta“. Dodajte tome i sjajnu glazbu, na početku filma elektroniku koja jako vuče na John Williamsovu „Noć vještica“, a potom sjajnu, jezovitu verziju pjesme „Cveta trešnja“ iz ex-YU klasika „Sabirni centar“, i dobijete odličan uradak koji u svojih 15-ak minuta ima više horrora u sebi nego posljednja, nepotrebna i nepotrebno glupa verzija „Noći vještica“.

Simpatični su mi i filmići Kristijana Milića, oba snimljena 1998., koji se u međuvremenu etablirao u jednog od značajnijih redatelja srednje generacije, ali i ovi „kratkići“ pokazuju neke stilske elemente koje je Milić kasnije koristio u svojim dugometražnim filmovima. „Backwoods“ je Milićev naklon hororcima poput „The Hills Have Eyes“ kroz priču o mladom paru koje negdje u šumskim bespućima otima rupa sadističkih hillbillyja koji ih potom muče i zlostavljaju, dok bi se „Dosada“ najbolje mogla opisati kao jedan dan u životu serijskog ubojice. Prvi je crno-bijeli filmić, namjerno šlampavo urađen i s dosta elemenata satire, dok je drugi u boji, ali mnogo mračniji, depresivniji, odlično uspostavljajući ravnotežu između sjebane psihe glavnog lika i mračnih vizura Zagreba u noći.

Ljubitelji gore-a došli su na svoje gledajući talijanski film „Toilet Lady“ autora Alberta Viavattenea u kome doista ima svega: snuffa, mučenja, vađenja zubi na živo, silovanja, moguće i zoofilije te, naravno, krvi do koljena. Nisam ljubitelj, ali film je napet i drži vas na rubu stolice, pa je s te strane zaslužio palac gore.

Palac dolje ide za posljednja dva filma u programu: „Zorgazam“ Daria Lonjaka, post-apokaliptični hororac koji nije baš mnogo strašan, ali je mnogo groteskan, pa ako vam je ideja gledanja konstantnog seksa među mutantima primamljiva, samo izvolite, meni nije. A zašto je u program uvrštena španjolska gluparija zvana „Just Justice 3 – Kung Fu Karate Annihilator“ to samo Pejići znaju. Ako vam naslov zvuči bedasto, vjerujte mi, on je još najbolja stvar u vezi ovog drloga koja pretendira biti trash film, ali to je ispod svih kriterija trasha – ovo je jednostavno negledljivo smeće koje sam napustio nakon pet-šest minuta i jedino dobro u vezi ovoga je to što je ostavljeno za sam kraj projekcije pa sam mirno mogao odjebati u troskoku.

Ostali filmići koje nisam pomenuo su tu negdje između ova dva ekstrema, nisu loši ali nisu ni nešto o čemu ću pričati unucima koje nemam uz logorsku vatru. Kad se sve stavi na hrpu, ne mogu reći da je bilo loše, ugodno provedena subotnja večer uz filmiće i kokice, no kad sam izašao iz Waldingera i krenuo kući shvatio sam što je pravi horror: živjeti u ovom gradu i ovoj dembeliji od države. Dragi moji mladi horror redatelji, svaka čast na trudu, na maskama, lažnoj krvi i svim ostalim propsima, ali dovoljno je letimično pregledati novine ili baciti oko na TV vijesti da shvatite da ne možete vi biti toliko jezoviti koliko to braniteljske pijavice, živi mrtvaci u vladi ili Bandićevi body snatchers mogu biti…

Hadžo strašni

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - ostalo. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s