Play of the Week SER 06. 11. – Sukob interesa, Autopark, Overdrive, Planet Caravan, Harlekin, Jana Vuković, Ahasver, Bajaga i Instruktori

Evo još jedne porcije novih i (nadam se) dobrih stvari iz našeg susjedstva. Pitate se što će Bajaga među svom ovom mladeži i undergroundcima? Pitam se i ja… 

Sukob interesa – Tri četvrtine; Zrenjaninski indie rock bend Sukob interesa objavio je svoj već deseti studijski album „Klekni i voli me”, pa zaslužili su da i ja kažem koju o njima. Bend čine gitarist Vladimir Čiča i bubnjar Srđan Devi, a na ovom albumu kao basist im se priključio ni manje ni više već Radule iz Atheist Rapa. Meni je ovo sjajna stvar koja me iz prve podsjetila na nikad prežaljene Oružjem protivu otmičara, a ako i vi dijelite to mišljenje postoji dobar razlog: u refrenu im gostuje Dragana Grubački (nekad Mrkajić), bivša pjevačica OPO-a iz njihovih najboljih dana. „Ponekad patim od velikog ega i manjka samopouzdanja“ pjeva Vladimir, a ja se ne mogu ne složiti…

https://www.facebook.com/sukobinteresa ; https://sukobinteresa.bandcamp.com/

Autopark – Poslednja pesma; Šta je ovo, Autopark objavio ne-novogodišnji singl i još posljednju pjesmu? Da vas utješim, ovo nije bendov labuđi pjev, Ognjenka i drugari najavljuju svoj uobičajeni novogodišnji singl za 31. 12., nasljednika singlova poput „Biti sretan pa šta“ i „Isplaniraj mi dan“. “Poslednja pesma” još je jedan pop dragulj ovog sjajnog benda, s malo retro zvuka koji vuče na pametni jazz pop Steely Dana iz 70-ih ili The Style Council iz 80-ih, a bogami i Saint Etienne iz 90-ih. Poslije toga pametni pop se ionako prestao raditi he he he, ali Autopark su uporni u tome da nam uljepšaju život. Stvarno, biti sretan pa šta?

https://www.facebook.com/autoparkband/

 

Overdrive – Dembelija; Evo nas opet u Zrenjaninu kod časnih starina iz hardcore/metalcore benda Overdrive koji se vraća novim singlom “Dembelija”. Bend čine Damir Milutinov (Čvare)-vokal, Dragan i Aleksandar Midorović – gitare, Nemanja Konsatinović-bas gitara i Nebojša Mitrović-bubnjevi, a uskoro će proslaviti 25 godina postojanja za koje vrijeme nije baš da se ubiše od izdavanja albuma – samo četiri, a od posljednjeg „Explode“ je prošlo sedam godina. Tek u poznim godinama sjetili su se da pjevati, pardon, urlati mogu i na materinjem jeziku i da to jako efektno zvuči, bez obzira da li radili autorske stvari, obrađivali starogradske pjesme ili dječje pjesmice kao u ovom slučaju. „Nema zemlje Dembelije“ je dobro poznata klincima preko, a sada je dobila novo čitanje u ovoj agresivnoj verziji za starije od 18.

https://www.facebook.com/overdrivecrew/ ; https://overdrive3.bandcamp.com/

 

Planet Caravan – Čarobno mesto; And now something completely different. Smederevski pop rock bend Planet Caravan karijeru je započeo izvodeći covere rock hitova, da bi potom krenuli raditi i autorske stvari. Ekipu čine Dragan Vukotić i Mirjana Sarić – vokali, ​Miloš Nikolić i Aleksandar Urošević – gitare, Dražen Urukalo – bas gitara i Miloš Ivić – bubnjevi, a furaju se na imidž bečkih konobara, sve s tamnim odijelima i leptir mašnama. Ovo je baš simpa stvar koju nose ugodne akustične gitare te ritam kontrabasa, a u pjesmi se spominje i Arsen Lupen za što dobivaju dodatni plus. (Kao klinac sam gutao stripove i priče Mauricea Leblanca o tom džentlmenu-provalniku)

https://www.facebook.com/planetcaravanbend/

 

Harlekin – Mesec je sam plovio; Harlekin je beogradsko-inđijski indie dark-pop bend kojeg sam već predstavio na mom blogu singlovima „Tornik“, „Carina“ i „Potreban“ s njihovog debi albuma „Tornik“, a sad se vraćaju novom pjesmom, ujedno i zaboravljenim pop klasikom iz 80-ih. „Mesec“ je obrada meni jako drage pjesme iz novovalnog filma „Crna Marija“ koju u originalu izvodi Srđan Jul. Bend je napravio jednu od onih odličnih obrada koje ostaju vjerne duhu izvornika, ali mu daju neki svoj pečat, a sviđa mi se i kako ju je Jovana Kovačević, pjevačica benda, otpjevala, onako baš iz duše i iz gušta. Još jedna zanimljivost je i početak suradnje benda i uber producenta Petra Rudića koji je pjesmi dao pop celofan pogodan za emitiranje na radiju. Ide li to Harlekin krupnim koracima u mainstream?

https://www.facebook.com/harlekinbend

 

Jana Vuković – Ćutanje; Kakvo bi to bilo izdanje POTW-a bez nekog iz kantautorske ergele, pa ovim putem predstavljam mladu kantautoricu i pjevačicu iz Beograda, Janu Vuković. Ovo je njezin prvi singl koji ovu bivšu sudionicu propalog X Factor Adria natjecanja predstavlja kao zanimljivu autoricu koja ne ide uobičajenim cura s akustarom putem već se odlučila za neku kombinaciju modernog r&b-a i soula s popom i elektronikom. Jana pokušava zahvatiti onaj dio moderne srbijanske scene na kojemu vladaju Marko Louis, Irie FM, Ivan Beloševac i slični izvođači, no meni je ovo barem za koplje iznad onoga što oni rade. Ovdje mi se čini da imamo pravi talent u nastajanju, ono je boranija za stoku sitnog zuba…

https://www.facebook.com/janavuk/

 

Ahasver – Fasade; A gdje je jedan kantautor obično je tu i drugi. Ahasver je pseudonim kantautora Nikole Lucića i to je sve što znam o ovom liku. Na njegovom SoundCloud profilu piše da je iz New Yorka ali pjeva uglavnom na srpskom, pa je možda u pitanju neki naš ođoš (to vam je onaj koji ode s ovih prostora, za razliku od dođoša, jelda?), EP mu se zove „Nagoveštaj izgnanstva“, a „Fasade“ su stvar koja me je baš oduvala: zamislite ludi spoj Kralja Čačka, Toma Waitsa i Damira Avdića kako obrađuju neku stvar od EKV-a i to nije ni približno to, ali neka, barem ste pokušali. Momak ima dosta Mladenovićizma u sebi i to nije nimalo loše, dapače i dagušče.

https://soundcloud.com/nikola-lucic-181553780

 

Bajaga i Instruktori – Noćima sanjam; Evo za sam kraj nešto ipak malo komercijalnije. Kad sam preslušavao Bajagin novi album „U sali lom“ odmah mi je u uho ušla balada „Bilo bi lako“ za koju sam mislio da će biti the hit s ovog albuma, ali onda mi se malo pomalo u uho ušuljala ova stvar koja još nije službeni singl, ali bi morala biti. Ovo je jedna od rijetkih pjesama za koju Bajaga nije napisao tekst, a znate li tko jest? Glavom i bradom Dušan Kovačević, autor neuništivih filmskih hitova poput „Maratonaca“, „Balkanskog špijuna“ i „Ko to tamo peva“ i napravio je pravi hit za ex-YU dijasporu. Loknerova klavirska partituda i pedal steel gitara Davora Rodika su osmo svjetsko čudo i moram priznati da se matori pizdun poput mene rastopi svaki put kad čujem ovu stvar. To je dokaz da sam ostario i ubuđavio se, ako to do sada niste shvatili…

https://m.facebook.com/bajaga.official.page/

Ovaj unos je objavljen u Play of the Week. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s