U Osijeku je jučer otvorena izložba s izabranim djelima Picassa, Renoira, Dalija, Murtića i brojnih drugih. Ali nemojte odmah sjesti u auto i pohitati amo – nažalost, u pitanju su krivotvorine…
Ako niste znali (a do jučer nisam ni ja), MUP ima nešto što se zove Muzej policije. Što tamo drže vrag će ga znati, možda primjerke oružja koje su koristili kroz povijest, pendreke različitih vrsta i veličina, uniforme bivih milicajaca i današnjih policajaca, mumificiranog Tomislava Karamarka…
Elem, u tom Muzeju policije nalazi se i sad već bogata zbirka umjetnina koje su prikupljene od 2009. godine do danas. Te godine policija je započela s prikupljanjem krivotvorenih umjetnina jer je do tada praksa bila da se po završetku sudskih postupaka krivotvorine uništavaju, a tada je sa sudovima postignut dogovor da se predaju Muzeju. U fundusu je dosad prikupljeno 70 umjetnina, većinom ulja na platnu i nekoliko skulptura, a svako malo policija organizira putujuće izložbe poput ove koja je jučer otvorena u foajeu Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku.
Izložba „Ljepota lažnog sjaja“ već je proputovala brojnim hrvatskim gradovima, a sada je po prvi put došla i u ove naše pasivne krajeve. Naravno, nije izloženo svih 70 umjetnina iz Muzeja, već je napravljen izbor od 26 probranih krivotvorenih slika i dvije skulpture. Riječ je najvećim dijelom o krivotvorinama domaćih autora (Murtić, Berber, Rabuzin, Kroata…), ali su izložena i krivotvorena djela stranih umjetnika poput Picassa, Dalija, Modiglianija i Renoira.
Sva su ova djela inače zaplijenjena u policijskim akcijama u posljednjih desetak godina, a MUP ih drži u svom fundusu. Razlog za održavanje ove izložbe je, kažu, dvojak: prvi je edukativni jer se objašnjava potencijalnim kupcima kako prepoznati laž od originala. U popratnoj knjižici izložbe tako se nalazi desetak opisa krivotvorenih slika i skulptura s detaljnim pojašnjenjima gdje su se burajzi krivotvoritelji zajebali u svojoj raboti. Iako tu ima stvarno odličnih kopija gotovo istovjetnih originalima, nađe se i poluamaterskih pokušaja rezanja slika iz kalendara i stavljanja u skupocjeni okvir gdje se na prvi pogled vidi da je u pitanju čisti fake. Kod onih vjernijih krivotvorina, one se moraju podvrgnuti vještačenju od strane samih autora, njihovih nasljednika ili bliskih suradnika ili od strane MUP-ovog Centra za forenzična ispitivanja Ivan Vučetić.
Drugi razlog je preventivni, kako bi se među ljudima podigla svijest da je na tržištu prisutan velik broj krivotvorina. Naime, tržište lažnih umjetnina vrlo je atraktivno čak i u zemlji Dembeliji kao što je Hrvatska, a prema nekim istraživanjima, od ukupnog broja umjetnina koje se prodaju na tržištu, njih od 30 do čak 60% su krivotvorine.
Među radovima prevladavaju ulja na platnu i to uglavnom domaćih autora poput Berbera i Murtića, koji su vrlo popularni među našim falsifikatorima jer su njihove slike apstraktne pa svi misle da je to lako za kopirati, a osim toga domaći kupci najčešće nemaju love da si priušte skupocjena strana djela pa se okreću našim autorima po onoj devizi: „kupujmo domaće“.
Izložene krivotvorine vrijede brat-bratu 50-ak milijuna eura. Naravno, najvrjednija su djela ona legendarnih stranih umjetnika, prije svega krivotvorina Pabla Picassa „Scena borbe s bikovima“ koja je premijerno izložena i predstavljena javnosti baš u HNK Osijek. Slika ima i uredan autorov potpis i sve je napravljeno po JUS-u, no čini se da se krivotvoritelj malo zaigrao s bojama koje stari dobri Picasso nije koristio pa je zbog toga „pao“.
Među vrijednim radovima je i reljef „Isus na križu“ Salvadora Dalija kod kojega postoji jedna vrlo zanimljiva caka, a to je da se još ne zna sto posto je li pravi ili lažni. Kako je ispričala voditeljica Muzeja policije Helena Biočić koja je otvorila izložbu, pronađen je u automobilu pri pokušaju da ga se prošverca iz Hrvatske, no catch je u tome što taj reljef nije zaveden nigdje u evidenciji kulturnih ustanova. Mogao bi biti dio nečije privatne zbirke, no nitko se do sada nije javio da ga zatraži natrag. Autentičnost se može dokazati samo vještačenjm u Španjolskoj koje nikada nije provedeno. A da nije u pitanju mala zajebancija, svjedoči činjenica da bi na tržištu ovaj reljef, ako je doista Dalijev, mogao vrijediti 10-ak milijuna eura.
Na otvorenju izložbe prisutan je bio i gradonačelnik Vrkić koji je povukao zgodnu usporedbu sa životom, rekavši da trebamo znati prepoznati prave vrijednosti. Slažem se u potpunosti: jedan od primjera prepoznavanja pravih vrijednosti moglo bi biti i ovo moje sranje od bloga koje je apsolutni drlog i najtoplije vam preporučam da se za informacije o bilo čemu obratite nekom trećem i više ne gubite vrijeme ovdje. Tu nećete naći nikakvih pravih vrijednosti…
Krivotvorene umjetnine izazvale su veliko zanimanje građana koji su se u velikom broju okupili na samom otvorenju, ali sam i danas (srijeda) vidio njih bar desetak kako razgledavaju ovu zanimljivu izložbu. Preporučujem je i vama: otvorena je do 30. studenog, a možete ju pogledati svakodnevno od 12 do 20 sati.
Upad je za dž, naravno. Mislim, stvarno, ovdje ljudi nemaju (ili ne žele dati) 10 ili 20 kn za kulturne događaje, a sama ideja kupovanja umjetnina čini im se više utopijskom nego da će ova država jednog dana postati Švicarska, Ali, izložba jest zgodna, poučna, a i možemo se na trenutak pokušati staviti u kožu nekog bogatuna iz Amerike koji gleda prazninu na zidu svog novokupljenog stana u njujorškom Upper West Sideu i razmišlja da ga popuni Rembrandtom teškim 20-ak milijuna nečega… A onda izađete na vlažan studeni zrak, gurnete ruku u džep i licem vam se raširi osmijeh od uveta do uveta: tu je medo, znao sam da mi je tu negdje bio, sad si mogu kupiti pola kile kruha za večeru…
Krivotvoreni Hadžo
zlihadzoponovojase 