Dupla doza Hala – najprije podnevna promocija knjige u knjižari Nova, a potom večernji koncert u auli Ekonomskog fakulteta. Još dodajte tome i proslavu 20. rođoša nevladine udruge PRONI u kinu Urania i koncert Žena u sklopu programa Slamanje, na jednu večer čovjek stvarno stekne krivi dojam da je Osijek živ i uzbudljiv grad…
Damir Halilić Hal je riječki gitaristički virtuoz, stručnjak za sve vrste gitara, od klasičnih preko akustičnih, električnih, 12-žičanih, što god. Dajte čovjeku cjepanicu i on će na njoj nešto odsvirati. Dugo ga nije bilo u Osijeku, sam je rekao da je posljednji put nastupao s Tommy Emanuelom u HNK prije desetak godina, no kako sam ja u to vrijeme živio u Zagrebu gledao sam ih u Lisinskom i bilo je sjajno. Valjda da nam se oduži što ga toliko dugo nije bilo, odlučio je Osječane počastiti dvostrukim programom – promocijom knjige i ekskluzivnim koncertom.
Promocija knjige održala se u knjižari Nova u podne ali u petak, na radni dan, što je rezultiralo time da nas je bilo tek desetak prisutnih, sve stećci od četiri banke i više. To je publika koja sluša Hala i slične izvođače, a ta publika ima čudnu naviku da radi radnim danom, stoga je čudno što to nisu uzeli u obzir i promociju pomakli za kasnije poslijepodne ili čak održali promociju i koncert na EFOS-u o istom trošku.
No dobro, Hal je u Novi promovirao svoju posljednju knjigu „Atlantis – Moć glazbe Vol. 1“. Riječ je o knjizi notnih zapisa za klasičnu gitaru namijenjenih mladim gitaristima, ali osim notnih zapisa knjiga sadrži i dva DVD-a s tri i pol sata video materijala koji uključuju 20 originalnih Halovih skladbi za koje su snimljeni video spotovi te 10 skladbi u usporenim izvedbama. Naime, mlađe generacije uglavnom ne čitaju notne zapise već uče svirati gitaru preko video tutoriala, pa im je Hal izašao u susret i olakšao im život. Ti video zapisi pokazuju čak i koji štim koristi u pojedinoj pjesmi, uporabu otvorenog štima koji je karakterističan za blues, svaki pokret prsta i trzaj žice, sve što treba početnicima i onima malo iskusnijima da bez jebemti prate njegovu tehniku sviranja klasične gitare.
A video spotovi djelo su Halovog dugogodišnjeg suradnika Igora Modrića, za kojeg će Hal kasnije na koncertu reći da Hrvatska ima dva Modrića: jednog bogatog (nogometaš Luka) i drugog bogatog duhom (Igor). Uz video pratnju majstor je i zasvirao izvevši dvije skladbe s novog izdanja: „Mare Nostrum“ i „Buru“, gdje je pokazao ne samo maestralnu sviračku tehniku već i sjajno poigravanje tradicionalnim hrvatskim (uglavnom dalmatinskim i međimurskim) zvukovima.
Između pjesama i video zapisa Hal nam je pričao o sebi, o svojim počecima (počeo je svirati gitaru kao klinac), o razlikama u sviranju klasične, akustične i električne gitare, a potom je krenuo u drugi dio podnevne promocije, projekciju Igorovog filma „Črni Kastavac“ o kultnom američkom blues gitaristu Jerryju Ricksu koji je posljednjih nekoliko godina živio u gradiću Kastavu kod Rijeke. Naažalost, nisam mogao ostati na projekciji jer sam imao dan ispunjen do ibera, ali znao sam da ću se s Halom ponovo vidjeti tu večer na koncertu.
Odabir aule Ekonomskog faksa pomalo je čudan jer je to jednostavno prevelik prostor za nekih 30-ak duša koliko nas se skupilo tamo. Stoka je ljetos s onom svojom ovisničko-bogomoljačkom monodramom prepunio taj prostor, a ovo je bilo žalosno prazno. No, Hala to nije smetalo da održi sjajan nastup kombinirajući, kao i na promociji knjige, živu svirku s video projekcijama i laganom ćakulom s publikom. Nakon svake pjesme mijenjao je instrument na kome svira te se pokazao majstorom svog zanata bez obzira ima li u ruci klasičnu, akustičnu ili 12-žičanu gitaru.
Jedna od stvari koju je rekao bilo je kako se od samih početaka sviranja odlučio ne robovati žanrovima i stilovima već istraživati i otkrivati nove mogućnosti i izazove. To je i pokazao ubacujući u svoj nastup elemente mediteranske glazbe (gore pomenuta „Mare Nostrum“), countrya („Mosquito“), bluesa („Tender Blues“), klasičnog rocka („Big Apple“), ragtimea („The Entertainer“), boogieja i flamenca („Tramuntana“). U „Drunky Junkie“ pokazao je i sjajnu tehniku sviranja slide gitare, a u „Big Apple“ sjajnu finger picking tehniku.
Bilo je to sat i 20 minuta za prste polizati i čak i ja, koji ni Dylanovu „Knockin’ on Heaven’s Door“ nisam znao odsvirati kako spada, sam guštao. Zato moram poslati u tri pizde materine sve one mlade i nadobudne gitariste koji su imali dvije prilike u jednom danu dobiti besplatan sat sviranja gitare od dokazanog majstora a nisu se udostojili pojaviti. No, zašto me to ne čudi?
Nadam se samo da do idućeg dolaska Hala neće opet proći deset godina, treba nam ovakvih edukativnih guitar-classesa…
Hadžo, guitar zero
zlihadzoponovojase 