Scifidelity Orchestra @ Advent u parku, 15. 12. 2018.

Razočaravajuć nastup benda Scifidelity Orchestra, i u smislu trajanja i set liste, samo je pridonio lošem dojmu koji imam o ovogodišnjem Adventu. 

Sjajan scenski nastup i kontakt s publikom, odlična zajebancija i dovoljno energije za napajati jedan omanji gradić garancija su odlične zabave, ali nažalost mogao sam ih ošacovati tek 40-ak minuta jer je prvi bus odlazio za Osijek u 23:20. Nadam se da ću ih imati priliku opet gledati negdje u blizini, a dobra prilika će biti predstojeći Advent u Osijeku jer je ovo savršen bend za manifestacije takvog tipa“.

Ovo sam napisao prije šest mjeseci nakon svirke u Erdutu u sklopu ovogodišnjeg Dunav Art festivala na kojem su, uz Zemlju gruva, nastupili i Čakovčani Scifidelity Orchestra (https://www.facebook.com/scifidelityorchestra/ ; https://scifidelityorchestra.com/). Bilo mi je žao što sam skratio njihov nastup, ali pokazalo se da sam bio dobar prorok: ekipa se stvarno ukazala na ovogodišnjem izdanju Adventa u Osijeku, točnije Adventa u parku. To je bio nastup kojem sam se veselio, no kao i mnogo puta do sada velika očekivanja rezultirala su žešćim sranjem.

Jedan kratki podsjetnik: Scifidelity Orchestra su stekli popularnost nastupajući u nekom debilnom reality show-u što je obično znak da ih treba izbjegavati u širokom luku, no ova ekipa je već i prije toga bila „kuhana i pečena“ nastupajući kao ulični svirači diljem Hrvatske. Kombiniraju jazz, ska, dixie i brojne druge glazbene žanrove, imaju dosta energije u svom scenskom nastupu, a imaju čak i svoje autorske stvari kako ih tamo neki levatski kritičari poput dolje potpisanog ne bi optuživali da su coveraško smeće. I ako to sve znate, a još ste ih i gledali jednom uživo i ostavili su dobar dojam na vas, normalno da očekujete dobar provod.

A i vremenski uvjeti su bili idealni. Noć ranije na Osijek je pala tona snijega pa smo po prvi put u ovih pet godina imali božićno-snježni ugođaj na adventu, a nešto sitno pahuljica je padalo i u subotu navečer. Čak je i publike bilo dosta, za divno čudo. I kada to sve uzmete u obzir, što može poći po zlu? Pa, sve naravno.

U parku sam se ukazao oko pola devet i ekipa je bila na bini i pičila svoje. Prvo što sam vidio je da su opet nastupili u skraćenoj postavi, kao četvorka: Filip Horvat vokal i trombon, Stjepan Horvat kontrabas i Benjamin Horvat banjo su i dalje tu, pridružio im se u Erdutu odsutni klarinetist Robert Pajić, no nije bilo Jošue Kovačevića na saksofonu i Abela Kovačevića za bubnjem. Što je šteta jer bez živog bubnja to jednostavno nije to, ali da je to bio jedini problem bila bi to mila majka.

Njihov subotnji repertoar je bio baš coveraško smeće. I to ono najcrnje. Jedino svoje što su izveli bilo je par bezličnih božićnih pjesmičuljaka koje su nedavno nabacili na neki k’o fol božićni album koji se može preslušati na netu. (Preporuka; nemojte!) Ostalo su pizdarije: nešto božićnog sranja tipa „Zvončići zvončići“, nešto žvake iz „Knjige o džungli“, loša obrada Kinksa „All Day and All of the Night“… Predvidio, dosadno i beskrvno. Takvi su bili i na bini – kao da su svirali preko žešće kurčine. Dobro, bilo je hladno za popizdit’, publika je isto bila nezainteresirana i mrtvački zaleđena pa nisu ni bili neki uvjeti za koncert za pamćenje, a moguće je da su se i oni na bini smrzavali i da su jedva čekali da se što prije pokupe i pobjegnu odavde.

Što bi objasnilo zašto je svirka trajala manje od sat vremena. Drugarica T. i drug K. kažu da je bend počeo svirati nešto iza 20 i 15, a već par minuta nakon devetke proglasili su fajront da bi se vratili na bis i izveli još jedan isprostituirani coveraški standard – „Banana Boat Song“ Harryja Belafontea. S tekstom koji prikladno kaže „I wanna go home“. I tata bi, sine. Nakon ovoga što sam od vas dobio u subotu, i tih pola sata i kusur nastupa čini se previše. I još su dobar dio potrošili pričajući s publikom neke uvlakačke žvake tipa kako je lijepo uređen park, da je ljepše uređen nego advent u Zagrebu, yada yada.

Istog trenutka kad je ekipa sišla s bine došlo je do nestanka struje pa je cijela pozornica završila u mraku te smo se mi počeli zajebavati da je advent toliko nisko pao da bendovi moraju vlastitu struju donositi sa sobom na svirku. Šteta što do kuršlusa nije došlo još ranije, uštedio bih si nepotrebnu šetnju do parka, no stvar je spasila Coca Cola u kafiću u obližnjem Eurodomu.

Sve u svemu, totalni promašaj. Moguće da je bend svoju set listu prilagodio božićnoj atmosferi ili su zaključili da su osječka publika idioti kojima ne treba davati ništa osim već prežvakanog smeća (što je istina, da se razumijemo), no ovo je bio nastup ispod svih kriterija, žešća debilana zbog koje ću dobro promisliti kad idući put čujem da ova banda nastupa negdje u blizini. Život je prekratak da ga ovako nepotrebno trošim…

Hadžo u banani

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - koncerti. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s