Gustafi @ Advent u parku, 22. 12. 2018.

Nakon dvije i pol godine, stari gusar Edi Maružin i njegova banda ponovno su posjetili Osijek gdje su održali odličnu „štalu“ na Adventu u parku. 

Kako znate da su se približili božićno-novogodišnji praznici? Pa, po gužvama u gradu. Nešto što je svojevremeno bila uobičajena pojava u Osijeku, danas je blagodareći iseljavanju našem svagdašnjem postalo raritet rezerviran za razdoblje od Božića do Tri kralja kada se Osječani iz svih dijelova ove i inih zemalja sjete svog rodnog grada. Gužve su na prometnicama, gužve u trgovinama, gužva je bila i na Adventu u parku.

Bilo bi ljudi i ovako i onako: subota je, Gustafi sviraju, stekla se lagano i navika dolazaka do parka, no ovo je bila prilika da nakon dugo vremena vidim neke face koje nemam priliku često viđati otkako su Osijek zamijenili nekom egzotičnijom destinacijom: drugarica V. je došla iz Beograda a njen bećar, drug Ž., došao je s Krka; drug B. se vratio iz Graza, a vidio sam i nekoliko Iraca, Zagrepčaneca, jednog Zadranina… Sve Osječani na gastarbajterstvu negdje dalje gdje im je bolje. I svi smo se okupili na koncertu u subotu uz nekoliko nas sidraša poput mene, drugarice T. ili druga K., da evociramo uspomene na dane ponosa i slave i uživamo u svirci jednog od naših ponajboljih bendova.

A Gustafi to doista jesu. Bend koji se u Osijeku ne ukazuje baš jako često, posljednji put su gostovali ovdje u ožujku 2016. na trgu u Tvrđi povodom osječke kandidature za titulu europske prijestolnice kulture koju, naravno, nismo dobili jer ju, budimo iskreni, nismo niti zaslužili. Prije toga su nastupili u davno zatvorenom i zaboravljenom klubu Medium početkom 2013. pa se može reći da Edi i njegova družina od vješala redovno dolaze u Osijek, ako se jednom u tri godine može nazvati redovnim…

Naravno, bilo je i promjena u bendu, što se kod mnogočlane ekipe kakva su Gustafi nekako može i očekivati. Vizualno najočitija promjena u odnosu na prethodni nastup je ta što imaju novi ženski prateći vokal i tako nastavljaju dugogodišnju tradiciju. Jest da se cura nije baš čula na svirci, no zato se vidjela, što također nije nevažno, a Edi ju je predstavio kao doktoricu koja ekipu održava na životu što joj je možda i najvažniji preduvjet za ovo radno mjesto.

U ekipi su bila trojica puhača – truba, saksofon i trombon, od kojih su dvojica noviji članovi, tek dvije godine u grupi. Oni su predstavljeni kao „trubaduri s El Norte“, a apsolutno najzeleniji u ekipi bio je mladi basist koji se sastavu pridružio tek ove godine. Ostatak bande su starosjedioci: Edi i bubnjar su tu od samih početaka benda, gitarist je više od 20 ljeta s njima, a harmonikaš je uzeo jedno duže odsustvo da bi se potom ponovo vratio u grupu. Suma sumarum devet samuraja, točno po sredini – gledao sam ih i kao sedmorku i kad ih je bilo tuce na bini, ali bez obzira koliko ih ima, uvijek su priredili dobar show.

I taj spoj iskustva i energije koju donose novi članovi sinoć je eksplodirao u osječkom parku. U odnosu na jako dobar nastup u Tvrđi, ovaj je bio još bolji: razlika u broju puhača definitivno se čula, a cijeli bend je bio nabrijan i našpanovan, tako da je ovo bila jedna od najboljih štala koju je osječka publika imala prilike vidjeti u dugo vremena.

Počeli su točno kao što je i najavljeno, u osmicu, i nisu se dali otjerati s bine iduća dva sata i 15 minuta. I to je ono što kod ovog benda cijenim: nije bitno kolika je cijena ulaznice, ti za svoje pare dobiješ i više nego što si platio. Bend koristi stari trik koji uvijek pali: najaviš fajront i onda sviraš još barem pola ure, ubaciš predstavljanje benda pa još jednu stvar za kraj i tek tada se umilostiš i siđeš dolje. Ali, to mi ne smeta: nema mnogo bendova koje bih mogao gledati više od dva sata na otvorenom, na hladnoći, i pri tome se odlično zabavljati. Tijekom cijelog nastupa nisam napravio niti jedan đir da vidim koga ima u parku: moje društvo je bilo oko mene, u prvim redovima, a za ostale me bolio đoko. Meni je bilo do jaja.

Gustafi nemaju novi album koji promoviraju, pa su set listu složili kao presjek cijele njihove karijere, od klasika „Brkica“ do najnovije pjesme, aktualne i politički intonirane „Živi unutra, mrtvi vanka“ posvećene domaćim političarima. Mi old school ekipa najviše smo se ložili na stare hitove benda poput „Crna zvizda“, „Znan da je zima“ ili „Ja nisan stija mala“, a kod mlađe ekipe najbolju recepciju imala je „Sanjati ćemo žuto“, no cijeli je koncert bio prava pučka veselica s mnogo pozitivne energije i dobre zajebancije.

Bend je u nekoliko navrata precijenio osječku publiku kad su tražili da im pomognu pjevati refrene pjesama što se pretvorilo u fijasko – „kao da smo na misi“, dobacio je pomalo rezignirano Edi kad je vidio da ga publika ne jebe tri posto. Jebiga, činjenica je da istrijanski dijalekt nije baš popularan ovdje, pa stoga preporučujem ekipi da, ako hoće reakciju kretenske osječke publike, za svoj idući nastup prearanžiraju nešto tamburaško tipa „Ne dirajte mi ravnicu“ ili „Otvor’ ženo kapiju“ u tex-mex fazonu i imat će feedback. To bi bio i jedini ozbiljan nedostatak inače sjajnog koncerta.

A najbolje su se na koncertu zabavljali klinci i klinceze, niži razredi osnovne ili čak i vrtićkog uzrasta, koji su plesali i dizali atmosferu. Ja inače djecu ne mogu očima vidjeti, osim eventualno na osmrtnici, ali ovaj put mi nisu smetala. Oni su imali svoj teritorij koji se nije preklapao s mojim pa sam ih podnosio. Tu se pokazalo da je dobro što bend ima tekstove na istrijanskom pa ih ljudi kurca ne razumiju te ih ne mogu optužiti da svojim prostotama u „Katarini“ ili „Deset dobrih kurbi“ truju mlade naraštaje.

(Tja, kao da glazbeni tekstovi mogu pokvariti mlade duše – ono što mlade degeneracije čini idiotima su prije svega roditeljski neodgoj jer roditelji kreteni moraju imati djecu kretene, loše društvo jer se kreteni druže s kretenima te škola sa svojim vjeronaucima, iskrivljavanjem prošlosti i sličnim pizdarijama. Onaj tko preživi 17-18 godina obrazovnog terora i ne postane glasač HDZ-a ili neke još desnije, lovoljubnije stranke, e njemu svaka čast! A takvih je nažalost sve manje i manje. Slušati bendove poput Gustafa stoga nije samo pitanje dobrog glazbenog ukusa, već i važno edukativno pitanje, pa zato taj bend nikada neće postići popularnost kakvu zaslužuje.)

Riješena je i jedna velika misterija: za sve ove godine nisam pojma imao što je to kurijera iz istoimene pjesme, da bi me drug Ž. prosvijetlio: to je – autobus. I eto, tek sad tekst pjesme dobiva svoj puni smisao. To je ono što ja zovem cjeloživotnim učenjem…

Poslije koncerta malo sam podivanio s Edijem, no dogovorili smo se da se idući dan nađemo na kafeu pred njihov polazak natrag za Istru. Tako i bi. Malo smo popričali i o Edijevom novom blues projektu, Edi East Trance Blues, o kome ću uskoro napisat i koju lijepu (ili manje lijepu) riječ jer sam dobio jedan primjerak za recenziju.

I tako, odličan provod na Adventu i brojim dane idućih 1000-i-kusur dana do sljedećeg nastupa gustafovske bande u mom gradu. I te tri godine brzo će proći, pazite što vam kažem…

Zla kurba Hadžo

http://hr-hr.facebook.com/pages/Gustafi/41753700562

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - koncerti. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s