Najbolji SR singlovi 2018.

Nastavljam s izborom naj svakakvih kuraca-palaca za ovu godinu, pa nakon izbora najboljih singlića i albuma iz Hrvatske, evo i izbora najboljih singlova za 2018. kada su u pitanju naši najdraži istočni susjedi… 

Kao i kod best-ofa iz Hrvatske, uvjeti da se pjesma nađe na listi je da je prošlogodišnje izdanje ili aktualno izdanje s albuma iz 2017. te da je bila među mojim Play of the Weekovima ove godine. Izvođači koji su imali više pjesama u konkurenciji predstavljeni su samo s jednom.

Moram napomenuti da je i kod Srba konkurencija bila baš žestoka; u širem izboru bilo je čak 80 izvođača i bogami prilično sam se namučio dok ih nisam sveo na 40. Bez jebemti sam mogao listu produljiti i na 50 singlića, što je nešto o čemu ću razmisliti kad budem radio izbor najboljih za 2019.

Dakle, 40 srbijanskih pjesama za 2018. izgleda otprilike ovako:

40. Gazorpazorp – Jedan kratak dijalog

39. Šajzerbiterlemon – Opet on

38. Harlekin – Tornik

37. Johanbrauer – Promena

36. Herz – Zimska

35. Goatmare & The Hellspades feat. Sajsi MC – Odvedi me

34. Grupa kao takva – Komšija

33. Moon – Lux Aeterna

32. Majdan – Zubi

31. Crvi – Zgužvana pesma

30. Arigo Saki Blues B®and – Kad pomislim na tebe

29. Tankman – Hardwired

28. Bitipatibi – Pola deset (live @ Digimedia)

27. Virvel – Dani

26. LP Elektro – Teleportation

25. Ana Avramov – Autumn Thrills

24. Bohemija – Istine

23. Kralj Čačka – Spusti svetlost na put

22. Nikola Vranjković – Zadrži svoj dah

21. Ensh feat. Dogs In Kavala – Talasi

20. Benjd – Breskve; Bend/projekt Benjd za sebe vele da su tužni beogradski bend koji stvara u maloj sobi u gaćama. Hm, da su tužni jesu, da zvuče lo-fi kao da su pjesmu snimili u spavaćoj sobi i to stoji, a navodno je riječ o beogradskom kantautoru koji je odsvirao đitru i otpjevao ovu stvar, a pjesmu su mu popunili prijatelji iz sjajnog beogradskog americana benda Went. Ovo mi se sviđa jer zvuči plačipičkasto, pomalo zašećereno, a opet tako prokleto prijatno, tekst je sjajan i ne znam da li se lik zajebava ili je smrtno ozbiljan. A možda je i bolje ostati živjeti u neznanju…

19. Đorđe Miljenović + Sergej Trifunović – Pokušavaš da mi postaneš refren; Đorđe Miljenović je Sky Wikluh, siva eminencija srpskog hip hopa koji ima i svoj pop-rock alter ego. Taj Mr. Hyde se ne pojavljuje tako često, al’ kad se pojavi onda se pojavi u stilu, pa je i Đole tako krajem 2017. godine istovremeno objavio dva full albuma, „Amovi“ i „Sam pao, sam se ubio“. „Pokušavaš…“ je guilty pleasure, mid-tempo valcer koji ne mogu izbiti iz glave, od efektnog uvodnog klavira preko Poguesovske melodije pa do prelaza u nekakav američki indie pop-rock, sve do odlične fuzije Đorđovog i Sergejevog vokala.

18. Sukob interesa – Tri četvrtine; Zrenjaninski indie rock bend Sukob interesa objavio je svoj već deseti studijski album „Klekni i voli me”. Bend čine gitarist Vladimir Čiča i bubnjar Srđan Devi, a na ovom albumu kao basist im se priključio ni manje ni više već Radule iz Atheist Rapa. Meni je ovo sjajna stvar koja me iz prve podsjetila na nikad prežaljene Oružjem protivu otmičara, a ako i vi dijelite to mišljenje postoji dobar razlog: u refrenu im gostuje Dragana Grubački (nekad Mrkajić), bivša pjevačica OPO-a iz njihovih najboljih dana.

17. Autopark – Poslednja pesma; Šta je ovo, Autopark objavio ne-novogodišnji singl i još posljednju pjesmu? Da vas utješim, ovo nije bendov labuđi pjev, Ognjenka i drugari najavljuju svoj uobičajeni novogodišnji singl za 31. 12., a “Poslednja pesma” još je jedan pop dragulj ovog sjajnog benda, s malo retro zvuka koji vuče na pametni jazz pop Steely Dana iz 70-ih ili The Style Council iz 80-ih, a bogami i Saint Etienne iz 90-ih. Poslije toga pametni pop se ionako prestao raditi he he he, ali Autopark su uporni u tome da nam uljepšaju život.

16. Sitzpinker – Iako samo; Sitzpinker je novi beogradski bend osnovan u rujnu prošle godine, a ovo im je prvi singl i to je bomba od pjesme! Uspjela kombinacija američkog indie rocka, prljavih distorziranih gitara i zaraznih pop melodija, zvuk ovog trija je bazičan, sveden i totalno lo-fi. Podsjećaju me na E-Play bez elektronike, a ja jako volim E-Play pa jedva čekam da čujem još ponešto od ove ekipe.

15. Sančo – Pola čoveka; Sančo je pseudonim Slobodana Trifunovića iz Loznice, kantautora koji, osim što piše i pjeva svoje pjesme, svira akustičnu gitaru, bas, usnu harmoniku, mandolinu i ukulele. Sve se to može čuti u pjesmi „Pola čoveka“ koja otvara njegov već deveti album „U potrazi za marijačima“. Ovo je odlična stvar, što zbog zvuka mandoline i usne harmonike, što zbog sjajnog teksta u kojem Sančo spominje inspektora Clouseaua i genijalne „Mućke“. Već samo zbog toga zaslužuje da bude u ovom izboru, čak i ako ostatak albuma nije toliko uvjerljiv.

14. Bullet For A Badman – Manevarka; Beogradska petorka Bullet for a Badman objavila je svoj debi EP pod nazivom „Mediterranean Leaves“. Zanimljivo je da su se u prethodnoj inkarnaciji zvali Metak za zlikovca, njegovali su klasičniji jazz rock i fusion zvuk, a ovdje se predstavljaju s četiri instrumentala u kojima dominiraju funk, jazz i afro beat ritmovi. East meets West u verziji ovog benda zvuči raskošno, moćno i sa snažnom brass sekcijom. Fela Kuti bi ovo lajkao da je još živ…

13. Buč Kesidi – Nema ljubavi u klubu; A evo i jedne hitčine s velikim „H“. Pančevački duo Buč Kesidi ovim singlom najavljuju svoj drugi album, a zvuči poput Franza Ferdinanda iz njihovih najboljih dana: plesno, otkačeno i nabrijano. Luka i Zoran su se ovdje malo više orijentirali na elektroniku, ali to je i dalje rock’n’roll, samo moderan i rasplesan. Ovo bi se trebalo dopasti svima, od Daft Punka preko Pharella Williamsa do LCD Soundsytema, a ako je dobro za njih, koji je vaš izgovor da ne navučete plesne cipele i prepustite se ritmu?

12. Igralom – Omotač; Evo i drugog singla niškog trojca Igralom s novog albuma „Sunovrat“,. Možda i najbolja stvar na albumu, ovdje bend dovodi do ibera svoj miks indie rocka, psihodelije, afro bluesa, pa čak i kraut rocka i jako mi vuče na kultne zagrebačke Šumske koji su također ove godine objavili odličan novi album nakon duge stanke. Ta dva benda bi bila odlična kombinacija za žive nastupe, a vama preporučujem da poslušate oba albuma jer su u vrhu ovogodišnje regionalne produkcije.

11. Anton i Hevi hip bejbi – Malo šta; Krajem prošle godine predstavio sam prvi singl Antona iz Partibrejkersa „Suvišan“ i pjesma mi je bila OK, ali se nisam navikao na Antonov vokal. Nakon preslušavanja cijelog debi albuma „Rečeno učinjeno…“ sve mi je sjelo na mjesto, a Anton i ekipa (Robert Telčer gitara, Dušan Ševarlić bas i Darko Kurjak bubanj) posebno briljiraju u laganijim pjesmama poput ove blues ljepotice.

10. Gile i Magic Bush – Lutka koja kaže ne; U pauzi rada na novom albumu Orgazma, Srđan Gojković-Gile udružio se s bendom Magic Bush kako bi objavili singl „Lutka koja kaže ne“, inače staru stvar koju je Gile snimio s pokojnim Vladom Divljanom u sklopu supergrupe Vlada, Gile, Piko i Švaba 1991. godine. Stara verzija, inače obrada jednog francuskog hita, je super, ali Magic Bush su novoj verziji dali dozu svježine, energije i vitalnosti koju su sigurno posjedovali i The Beatlesi u vrijeme dok su učili zanat u bircevima po Hamburgu…

9. Ljuba Ninković – Zaboravi ovaj dan; Za nekoga tko je već odavno veteran srbijanske rock scene s 50 godina muziciranja na vremešnim plećima, Ljuba Ninković nije bio baš produktivan izvan benda S vremena na vreme: svoj sjajan debi album „Hodač“ objavio je tek pretprošle godine, a nedugo potom i album ambijentalne glazbe „Tamni tonovi“, da bi nas prošle godine iznenadio novim singlom. Zapravo, ne baš tako novim jer ovo je pjesma benda Tunel iz davne 1983. godine. Ljuba ju je u novom aranžmanu još više približio old-school akustičnom tripu iz ljeta ljubavi ’68. s melodijom koja me podsjeća na klasik Scotta McKenzieja „San Francisco“.

8. Ana And The Changes – Take My Hand; Ana Ćurčin mu ga dođe nešto kao srbijanska verzija Nine Romić, cura koja predvodi jaku žensku kantautorsku scenu kod naših susjeda. Tri godine nakon jako dobrog debija „Sketches of Belonging“ Ana se vraća, ovoga puta kao bendliderica grupe The Changes drugim albumom “Differences”.“Take My Hand” sam predstavio prije nekoliko mjeseci u totalno drugačijoj verziji projekta Radio Nostalgia from Mars, a sada smo dobili organsku verziju na kojoj gostuje rumunjski kantautor Dan Byron. Ovo zvuči poput prekrasne pop pjesme kakve su Coldplay znali pisati na svoja prva tri albuma, a to je kod mene kompliment velik kano klisurina.

7. Novembar ft. Golub – Rehab; Konačno se, nakon tri godine priprema, pojavio novi album niškog Novembra, prvi (a navodno i posljednji) nakon što nas je prošle godine napustio stari dobri pjevač Kosta. Osim nekoliko posljednjih pjesama koje je Kosta otpjevao, na albumu gostuje cijeli zbor gostujućih pjevača (Nikola Vranjković u sjajnom singlu „Magla“, Mrak iz Gužve u 16-ercu, Sejo Sexon itd.), a meni daleko najbolja stvar na albumu je ova suradnja s Golubom iz Goblina koja zvuči kao izgubljeni dragulj s albuma „U magnovenju“. „Stara garda, a visoka kvaliteta“ kaže tekst pjesme u simpatičnom jazzy brejku i to je baš to.

6. Auf Wiedersehen – Afrika; Beogradski electro-rock bend Auf Wiedersehen predstavio sam singlovima „Novac“ i „Usavršavanje“ pri čemu je ovaj potonji bio prava plesna bomba, poput afro beata Fele Kutija provučenog kroz neki ludi elektronski remiks. „Afrika“, koja najavljuje njihov drugi album, korak je dalje u tom pravcu: elektronika je ovdje jedva čujna, a naglasak je stavljen na oštre psihodelične gitare, repetitivni snažni ritam koji vam melje kosti i genijalni free-jazz saks gosta Jamala Al Kiswanija, a sve u produkciji Petra Rudića koji ne krije svoju ljubav prema afro beat zvuku. Nova inkarnacija Auf Wiedersehena zvuči snažnije, energičnije, plesnije i nadasve organskije.

5. Minilinija – Divan svet; Ako ste se pitali gdje nestade Vuča iz Darkwood Duba nakon što je bend prestao s radom, evo ga u novoj supergrupi Minilinija koju, uz njega, još čine i gitarist Vladimir Đorđević (Neočekivana sila…, Lira Vega), tehničar Boris Mladenović (Jarboli, Škrtice, Veliki prezir) te producent DJ Rahmanee. Dobitna kombinacija downtempo elektronike, starog dobrog house zvuka 80-ih i onog nepogrešivog darkwoodovskog hipnotičkog vokala. Prejebena stvarica!

4. Rakete – Boje se ne boje; Rakete iz Arilja su u stvari prva postava grupe Baobab koja se nakon 25 godina ponovo okupila i snimila novu mjuzu, singl s duplom A stranom „Boje se ne boje / Tamnom stranom“. Ako volite Baobab, kao što ih ja volim, ova stvar će vas oduvati: malo korijenskog rocka Wilca ili Neila Younga, malo starog Orgazma, malo harmi Eve Braun i prstohvat pop melodije Oružjem protivu otmičara, uz lagani naklon novosadskim kolegicama iz Boya i naslovu njihovog posljednjeg albuma „Boye se ne boje“ i pred sam kraj godine dobili smo jednu od najboljih pjesama 2018.

3. Sana Garić – Ljubav je; Sanin album „Svet za nas“ pojavio se pred sam kraj 2016. i nekako mi je prošao ispod radara. Predstavio sam ju s pjesmom “Mantra” i nakon toga ništa, pa kako se ova stvar počela vrtjeti na onoj šačici radio postaja i emisija koje još imaju neki integritet, evo je i kod mene. Prekokrasna stvarčica koja lijepo spaja elektroniku, lagani dub/reggae ritam i Sanin sneni vokal.

2.  Del Arno Bend – Stari lek; Nakon što su prošle godine završili u mom Top 20 najboljih singlova iz Srbije s pjesmom „Još uvek ima nade“, beogradski reggae sastav Del Arno Band vraća se novim singlom kao najavom čak dva nova albuma. „Stari lek“ je radiofonični, pjevni ljetni pop reggae razarač kao posveta kolijevci reggaea, Jamajci, ali i travi kao njezinom najpoznatijem izvoznom proizvodu. Pjesma kojom sam se možda i najviše fiksao tijekom prošle godine, ha, valjda mi ga to dođe kao supstitut zato što ne konzumiram vutru… Čestitam Del Arnovcima!

  1. Bajaga i Instruktori – Noćima sanjam; Ovo je jedna od rijetkih pjesama za koju Bajaga nije napisao tekst, već Dušan Kovačević, autor neuništivih filmskih hitova poput „Maratonaca“, „Balkanskog špijuna“ i „Ko to tamo peva“ i napravio je pravi hit za ex-YU dijasporu. Loknerova klavirska partituda i pedal steel gitara Davora Rodika su osmo svjetsko čudo i moram priznati da se matori pizdun poput mene rastopi svaki put kad čujem ovu stvar. Savršena AOR stvar – Adult Oriented Rock iliti rock za likove koji su poput mene ostarjeli i ubuđavili se…

Ovaj unos je objavljen u Play of the Week. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s