Vrlo neobično iskustvo imali smo sinoć u Campus Caffeu gdje se održala strip izložba, predavanje i koncert, sve o istom trošku (0 kuna). Šteta samo što su se posjetitelji mogli nabrojati na prste dviju ruku kanadskog radnika na pilani…
Eto što vam je Osijek: prva dva mjeseca proveo je u dubokoj hibernaciji i gotovo ništa zanimljivo nije se događalo, a onda se krajem veljače nanizali događaji, i to više njih u istom danu. Tako sam u petak imao dupli program: prvo sam ovjerio izložbu „Sinkronizacije“ Josipe Stojanović, potom sam se okrijepio burekom u obližnoj pekari, a onda usiljenim maršem produžio do Campus Caffea na drugi događaj večeri. A kad kažem usiljeni marš ne zajebavam se: ako ste u petak u večernjim satima hodali gradom, mogli ste iskusiti takvu vjetrusinu koja je rušila kante za smeće po ulici.
Campus Caffe se nalazi – nećete nikad pogoditi – u osječkom kampusu. Mislim da nikad nisam izvještavao s tog mjesta iz više razloga: studente organski ne podnosim (studentice još koliko-toliko, ali jedva), nema nešto mnogo događanja koja me zanimaju, kad se studentska bagra okupi u većem broju tamo se ne može disati od dima i – ne drže Coca Colu! Samo jebenu Pepsi! Dakle, mjesto koje inače izbjegavam u širokom luku i nimalo ne žalim zbog toga, ali eto, ničim izazvani organizirali su jedno zanimljivo događanje, pa sam progutao govno i zaputio se tamo.
Drug M. je već bio tamo, a ako je i bilo nekog straha za naći slobodan stol, raspršio se čim sam došao. Bilo nas je sve skupa 15, ne više, s tim da su dobar dio publike činili vlasnik, konobari, njihove cure i fotograf, drug D., koji je službeno fotkao događaj. Bila su tamo još neka dva lika koji su ubrzo po početku programa otišli i četiri cure koje su cijelo vrijeme klafrale i očito su bile tamo jer im je to mjesto za izlazak, ali svaka čast – ostale su gotovo do kraja. Tako da smo vjerojatno samo nas dvojica bili tamo zbog samog programa.
Vladimir Nedeljković je umjetnik iz Novog Sada (rodom iz Pančeva), pratiteljima alternativne glazbe možda poznatiji pod pseudonimom Zontag, bend koji je pokrenuo početkom 90-ih s posljednjim basistom EKV-a Boletom. Kasnije će kao Zontag objaviti nekoliko kantautorskih albuma koji su uglavnom prošli ispod radara, ali moj prijatelj Horvi s Terapije ga je dosta hvalio u svojim tekstovima tako da sam i ja imao nekog dodira s njegovim radom. Osim kao glazbenik, Vladimir je poznat i kao pisac i novinar, objavio je nekoliko knjiga o rock povijesti Novog Sada i Pančeva – „Devojčice i dečaci sa Dunava – Istorija urbane kulture Novog Sada“ i „Helikopter na glavi – Istorija urbane kulture Pančeva“, kao i nekoliko stripova na tu temu. On je fanatik, opsjednut rock’n’rollom koji poput Don Kihota juriša na vjetrenjače u današnje vrijeme kada rock glazba i gitare gube bitku s narodnjacima, hip hoperima i ostalim govnima i zbog toga mi se sviđa.
Ali, pravi povod zašto se Zontag ukazao u Osijeku je njegova stripovska rabota. Čovjek je, osim rockom, opsjednut i Teslom. Stoga je prije desetak godina velikom izumitelju u čast napravio strip u tablama „Energy and Light – Tesla u stripu“ s kojim je proputovao dobar dio svijeta, a eto sad je došao i do nas. Program je uključio izložbu svih tabli stripa u obliku velikih postera u boji kronološki poredanih po prostoriji kafića, predavanje o Tesli i o rock glazbi te autorov solo akustični koncert.
Ova putujuća izložba prilika je za Vladmira da spoji svoje dvije velike ljubavi – Teslu i rock’n’roll. Naime, on polazi od teze da je Tesla izmislio svjetsku radijsku kulturu. Njegov strip sastoji se iz dva dijela: jednog apstraktnog gdje Teslu šalje u dubine svemira nekim vremeplovom (nisam baš najbolje skužio što je autor time htio reći) i drugog biografskog gdje precizno navodi Teslina dostignuća, ili bar dio njih jer da bi se sva ona nabrojila trebalo bi nam pola dana, ali i njegov životopis, odrastanje, školovanje, mjesta po svijetu po kojima se šmucao…
Za ovu priču najvažniji Teslin izum je radio aparat kao začetak planetarne radio kulture putem koje su se jazz i rock nametnuli kao vodeći glazbeni pravci svoga vremena. Vladimir je Teslu opisao kao arhitekta r’n’r kulture jer bez radija, do pojave televizije najmoćnijeg i najpopularnijeg medija, rock ne bi mogao postati svjetski glazbeni fenomen. Naravno, Tesline ideje se i dan danas ugrađuju u računala i pametne telefone diljem svijeta tako da je njegovo značenje za svaki oblik konzumiranja glazbe jednostavno nemjerljivo.
U svom predavanju Vladimir je posebno istaknuo činjenicu da je Hrvatska, tada kao republika u sastavu bivše države, bila među pionirima rock’n’rolla kao tada novog i mladog žanra, i to u liku i djelu Karla Metikoša koji se pojavio 1957., a godinu dana kasnije u Zagrebu je oformio prvi r’n’r bend na ovim prostorima, Regal, znatno prije pojave onih „obojenih„ bendova (Crveni koralji, Bijele strijele, Crni biseri…). Iste godine pojavljuje se i prvi r’n’r singl u Americi („Rock Around the Clock“ Billyja Haleya i njegovih Kometa), a javljaju se i prvi začetnici tog pravca u Europi. Naravno, u početku su se radili uglavnom prepjevi stranih hitova iz onog vremena, često i „rockerizirane“ verzije pop hitova s top lista Radio Luksemburga ili brojnih festivala šansona koji su tada bili na cijeni i dosta će još vremena proći do prvog autorskog rock albuma na ovim prostorima, „Naši dani“ Grupe 220 (1968.) koje je predvodio legendarni Drago Mlinarec, dakle opet bend iz Hrvatske.
Nakon kraće pauze Vladimir je uzeo gitaru i odsvirao polusatni set u kome je kombinirao svoje autorske stvari s nekim obradama. Svirajući iz otvorenog štima, Vladimir je svoj zvuk opisao kao akustični acid rock, kultni pravac rock glazbe koji je bio popularan krajem 60-ih i početkom 70-ih, u vrijeme sveopćeg eksperimentiranja s LSD-jem i sličnim sredstvima za „širenje svijesti“. Dakle, to je starinski rock koji zvukom vuče na to razdoblje (jedna od obrada bila je i od Crosbya, Stillsa i Nasha, baš iz tog vremena), s puno psihodelije, odsviran sirovo i iz nekih čudnih štimova, ali u kontekstu cijelog događaja imalo je smisla. Aleksandar ima snažan vokal, također sirov i nerafiniran ali iskren, a pogotovo funkcioniraju u njegovim autorskim skladbama. Na samom kraju prvog seta izveo je pjesmu „Beogradski demon“ koju mu je poklonio ugledni rock kritičar Aleksandar Žikić i meni osobno to je bio vrhunac cijelog nastupa.
Vladimir je u tom trenutku rekao da će napraviti kraću pauzu, pa je došao za naš stol i počeli smo ćaskati i to neobavezno ćaskanje proteglo se na gotovo sat vremena. Čovjek se pokazao kao jako dobar sugovornik, odličan poznavatelj glazbe i vrlo zanimljiv lik s kojim si mogao razgovarati o svemu, od već pomenutog Žikića i njegovih rock’n’roll misa s gitarom u crkvi u New Yorku gdje već godinama živi pa do političkih sranja na ovim našim prostorima.
Kako se bližilo zatvaranje birtije, Vladimir je odlučio odsvirati još jedan kraći set, a ja sam zaključio da je vrijeme pozdraviti se sa svima i otići kući. Dobro sam i izdržao, od 20 15 do pola 12, tri sata i kusur na jednom mjestu. Dobra stvar slabe posjete je što nije bilo zadimljeno i to mi je bilo OK, no s druge strane ovo je zaista bio vrlo zanimljiv i poučan događaj i šteta što su ga svi bojkotirali, pogotovo ona studentska gamad koja žive u domu u kampusu i koji se samo trebaju spustiti stepenicama dolje do kafića, ali im je i to bilo teško. No, svaka čast gazdi kafića koji je ovo izorganizirao iako je znao da mu nitko neće doći.
A eto ipak, došao je jedan zli kritičar i napisao osvrt na ovo gostovanje koje ni po čemu ne zaostaje za sličnim gostovanjem Marka Brecelja u Barcelona Pubu prije par godina. Ako vam se ukaže prilika, svakako ovjerite ovaj „Zontagov putujući cirkus“, najtoplije ga preporučujem.
Istosmjerni Hadžo
Fotke: Campus Caffe https://www.facebook.com/Campus.Osijek/
zlihadzoponovojase 