Svatovsko-kirvajski orkestar Oružanih snaga RH @ Dom Željezničara, 27. 02. 2019.

Prije točno godinu dana ono nešto što se nekoć zvalo Jazz orkestar Oružanih snaga RH priredilo je grozan zabavnjačko-estradni koncert u sklopu prošlogodišnje Osječke glazbene srijede. Došli su i ove godine i ponovno razočarali, tako da mislim da je vrijeme da se pozdravim s njima za vijeke vjekova.

Da, znam, rekao sam na kraju prošlogodišnjeg raporta da ću ubuduće preskočiti nastup ove ekipe jer onakvu mentalnu torturu nisam doživio u dugo vremena, ali mazohist u meni se pobunio: Možda im je to bio samo loš dan? Možda je to zbog Valentinova? Možda su u šumi…? Jebiga, naivan k’o francuska sobarica ja dođoh opet. Nije ono bio loš dan, ispostavilo se, već je orkestar preduboko zabrazdio u estradno-zabavnjačke vode i to se pokazalo i ovaj put.

Koliko se sjećam, ovo je moj prvi izvještaj iz Doma željezničara, starog i kultnog prostora u Radićevoj ulici koji se ne koristi baš često za koncertne događaje. Najčešće ga koristi HKUD Željezničar za svoje folklorne pizdarije, sala se iznajmljuje i za svatove i dočeke nove godine i slične tričarije, ali rijetko za koncerte rock ili jazz glazbe. Možda je i to bio razlog, pored mog urođenog mazohizma i naivnosti, što sam odlučio dati novu šansu sviračima-vojnicima.

Kao i prošle godine, ni ovaj put dvorana nije bila popunjena baš do posljednjeg mjesta, ali okupilo se nekoliko stotina posjetitelja, što mlađe što starije populacije, i očito je da u Osijeku postoji core publika koji redovito prati ex-Jazz orkestar Oružanih snaga, koji su već četvrti put posjetili grad na Dravi u sklopu OGS-a.

Orkestar čini 20-ak glazbenika (gitara, bas, bubnjevi, dvojica klavirista te čitava četa trubača, trombonista i saksofonista) predvođenih dirigentom i konferansjeem Davorom Dropuljićem. Na samom početku, kao da je pročitao moj kritički izvještaj od prošle godine, Davor se obratio publici s pojašnjenjem kako se oni zovu Jazz orkestar ali ne izvode isključivo jazz već „šaraju-baraju“ stilski. Mislim, OK, nama koji ih pratimo od njihovog prvog dolaska u Osijek to je poznato i to sam hvalio u svojim prethodnim izvještajima, taj njihov spoj jazza, swinga, big benda, pop klasike i filmske glazbe koji je obilježio prva dva osječka nastupa.

Koncepcija programa ovaj je put donekle bila izmijenjena. Davor je najavio da će koncert biti podijeljen na dva dijela: u prvom će izvoditi standarde, a u drugom će otići u zabavnjake. Tako i bi: u prvom dijelu dobili smo ono što ja osobno i očekujem od njih: svirku za prste polizati, odlično aranžirane verzije američkih jazz i swing standarda s mnogo solo dionica i tu sam stvarno uživao. Raspojasani klasici „American Patrol“ Glenna Millera ili „Four Brothers“ Woodyja Hermana bacili su me „In the Mood“, a ritmički nabijen „Caravan“ Dukea Ellingtona me oduvao iz cipela, pogotovo kad je bubnjar polomio svoj instrument koliko ga je snažno udarao. Ovu verziju sam čuo brat-bratu milijun puta i stvarno je već izraubovana, ali ovo je zvučalo baš moćno. Tih prvih pola sata bili su pjesma Havaja.

A onda je krenuo estradno-zabavni dio i tu je počeo sunovrat. Za početak je Davor doveo tamo neku Brunu Oberan koja je postala poznata nastupajući na nekoj TV emisiji koju naravno nisam gledao. „Think“ Arethe Franklin i „I Will Survive“ Glorie Gaynor bile su izvedene vrlo korektno, ali to su prvoloptaške stvari koje su isprostituirali brojni vokali, znatno lošiji od Brune koja ima sklonost prekomjernom granatiranju publike svojim vokalnim sposobnostima. Da može i drugačije pjevati pokazala je u pjesmi „Muzika i ti“ – udahnite duboko – Tereze jebene Kesovije, vjerojatno najiritantnije pojave na cijeloj domaćoj estradi, gdje bend nije mnogo intervenirao pa je zadržao lažni barokni kićeraj originala.

Brunu je zamijenio prošlogodišnji gost orkestra, Matija Cvek, i ovoga puta nisu se sramotili izvodeći Gnjavassima i Gibonnija, premda nisam baš bio oduševljen ni medleyem Olivera Dragojevića, ali Runjićev klasik „Galeb i ja“ uvijek dobro zvuči, čak i kada purger neuspješno pokušava imitirati splitski naglasak. Vašarska „Ča će mi Copacabana“ oduvijek je bila smeće i to je i ostala, ali je dala priliku članovima orkestra da pokažu da im ni bossanova pomiješana s karipskim ritmovima nije strana.

A onda dno dna – Bruna i Matija zajedno masakriraju „Ugasi me“ Parnog valjka. Tada je koncert stvarno skliznuo ispod svih kriterija u najgori bljuz srednjestrujaškog estradnog šrota. A kako se publika počela ustajati i plesati u ritmu jer je počela pučka veselica za maloumne, tako sam se i ja ustao, uzeo jaknu i poslao sve u trokurac. Izdržao sam sat vremena. Što je pomak naprijed, rekli bi optimisti, prošli put sam ostao tek 45 minuta…

Za kraj mogu samo ponoviti zaključak od prošle godine: „Jazz orkestar danas izvodi kirvajsko-svatovski repertoar koji kao da su krojili urednici Narodnog radija ili posjetitelji stočnog sajma u Novoj Kapeli. Orkestar si može ‘ladno izbaciti ono „Jazz“ iz imena i prozvati se „Porin“ orkestar ili slično jer ovaj repertoar s jazzom nije imao gotovo ništa. Pregršt olinjalih klasika i nekoliko srednjestrujaških ljigavaca daleko su ispod razine kvalitete na koju me je ovaj sastav navikao. Naravno da je publika najbolje reagirala upravo na ovo najgore smeće, ali to je samo dokaz da su najveći dio okupljenih činili idioti koji s kulturom nemaju veze. Zašto je repertoar skrojen po mjeri takvih čobana i seljobera, pojma nemam“.

Zapravo, imam. Jednostavno rečeno: kakve su nam oružane snage, takav je i njihov orkestar. Živimo u državi u kojoj se svi standardi urušavaju, pa tako i kvaliteta glazbe koja se sluša. Prosječnom konzumentu glazbe danas ne možeš „prodavati“ jazz jer ga to ne zanima, ali daj im Gnjavassima, Olivera, Terezu, Valjak i ostale užase i eto ti narodnog veselja. Jednom rječju – to je „tržište“. Ali, ako se već dodvoravate retardiranoj publici, možete otići i korak dalje pa ubaciti narodnjake i cajke jer to definitivno ima prođu na tom i takvom „tržištu“. Kako je krenulo, možda sljedeće godine stvarno dočekamo i nešto poput medleya hitova nedavno preminulog Šabana Šaulića. Uopće ne sumnjam da bi to ekipa mogla odsvirati iz keca, a Bruna i Matija otpjevati bez greške…

Kako sam otišao na brzinu, nisam se sjetio ostaviti listić za ocjenu koji dobijemo uz program koncerta. Ne bih zaokružio ni „dobar“ ni „odličan“ već bih nadopisao „loš“, a ispod na pitanje koji su moji prijedlozi za unaprjeđenje Koncertnog ciklusa Grada odgovorio bih: „Prestanite dovoditi više ove kirvajaše“! To će definitivno unaprijediti kvalitetu OGS-a…

Hadžo, željezničar bez kape

Fotka: Jazz orkestar Facebook

 

 

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - koncerti. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s