Kako sam glasao u drugom krugu Porina

Da, došlo je i to vrijeme proljeća, pepelnice, kuraca-palaca kada već po redu i običaju koristim svoje bogomdano pravo (odnosno od uprave Porina dano pravo) da sudjelujem u odabiru „najboljih“  u protekloj godini. Da, ono „najboljih“ mora ići s debelim navodnicima jer smeće koje se iz godine u godinu bira najčešće je dno dna godišnje produkcije.

Naravno, to je i za očekivati. Nakon užasno zamornog prvog kruga glasanja gdje smo morali birati između više od 100 albuma, više od 200 pjesama i video spotova, prašina se slegla i dobili smo finaliste od kojih mi se, iskreno, okreće želudac. Džaba upozoravam već godinama da glasačko tijelo Porina treba provjetriti jer ovakva „struka“ i ovi „profesionalci“ samo nas sramote. Ja pokušavam svojim sudjelovanjem tu nešto kao promijeniti, ali bez uspjeha.

Ljudi, ovo nije olimpijska disciplina u kojoj je najvažnije sudjelovati: ovo je izbor između kuruze i smeća s jedne i kvalitetnih uradaka s druge strane, a one „stručnjake“ koji uporno nominiraju i izglasavaju štetočine treba otjerati u pičku materinu, po mogućnosti sa užarenim žaračem nabijenim duboko u bulju. Pa i mene s njima ako treba i ako će to doprinijeti kvaliteti nagrade.

Budimo iskreni, velik dio Porinovih glasača su poput Pavlovljevih pasa: uvjetovanim refleksom se ovlaže svaki put zazvoni zvono, odnosno kad na listiću vide Gnjavassima, Gibonnija, Badrićku i slične zlotvore i makinalno (i manijakalno) zaokružuju sve što ima veze s njima. Tu mislim i na „profesionalce“ poput Indire, Nižetića, Tolje i ostalih koji se po kojekakvim sumnjivim medijima javno sramote objavljujući za koga su glasali. Hm, trebao bih povući usporedbu s Pavlovljevim psima jer oni su ipak korisne životinje, za razliku od ovih gore navedenih.

I zato imamo žalosnu situaciju da opet po broju nominacija prednjači Gnjavassimo koji ne odustaje od teroriziranja naših ušiju i vidim da se njega nećemo riješiti dok se priroda ne umiješa pa otegne papke kao Oliver nedavno, što želim da se dogodi što ranije. S druge strane, šest nominacija ima i Vojko V., nezasluženo naravno ali to pokazuje da dobar dio glasačkog tijela barem prati koliko-toliko što se događa na sceni i da znaju u kojoj godini živimo (što se za glasače Parnog valjka ne može reći). Jest da je Vojko ishypeiran preko svake mjere, ali nije ga se moglo izbjeći cijele prošle godine, pa su čak i šupci s glavom zabijenom duboko u vlastiti anus iz glasačkog tijela zaključili da bi ga mogli nominirati i pokazati da su, jelte, cool i u trendu.

Sorry što vas moram razočarati, ali niste ni cool ni u trendu. Prosto je nevjerojatno da uvjerljivo najbolji domaći album prošle godine, „Echo Chamber“ The Strangea, nema niti jednu nominaciju ali dobro, oni pjevaju na engleskom a šljam ne govori te nepoznate i egzotične jezike i cijene samo ono što im se predstavi na rvackom kojeg ceo svet razume. Zbog toga u glavoj kategoriji albuma godine nisam imao mnogo dvojbe: Bare je ipak jači od Kekina, no kako će oni jedan drugog oglodati do kosti, pobjedu će vjerojatno odnijeti Vojko ili Detour. Valjku ne dajem velike šanse jer ako se to dogodi, to će stvarno biti sumrak bogova. Ragnarok na porinovski način.

Ragnarok zato imamo u kategoriji pjesme godine: Petar jebeni Grašo, Nina jebena Badrić, jebeni Vatra i Gnjavassimo, što je najbolji dokaz koliko je nisko ovaj bend pao kad mu se ime vucara među ovim protuhama. Mislim da bi ovdje Vojko trebao pobijediti jer „Ne može“ je svjetlosnim godinama iznad ovog estradnog smeća u koje ubrajam i bezlični, zaboravljivi Detourov pop.

Ugodno iznenađenje u kategoriji novog izvođača: Kensington Lima, Ogenj i Lana Janjanin. Ja sam glasao za Limu, čiji je album također morao biti nominiran i za album godine, ali jebiga, čovjek pjeva na engleštini jelte, a Ognjeni pjevaju na kajkavštini što mu ga dođe još gore, pa će pobijediti Lana. Koja snima za Kroejšu Rekords, a u klanovskim ratovima domaćih nakladnika to može biti prednost.

U kategoriji najboljeg pop albuma glas sam dao Josipi Lisici za sjajan album „Tu u mojoj duši stanuješ“ koji ću uskoro i recenzirati, ali koji je jazz a ne pop album, no nisu joj dopustili da pohara teritorij koji su posljednjih godina uredno zapišavali Elvis Stanić i Matija Dedić. (Inače, ove godine nagrada u kategoriji „Elvis Stanić“ neće se dodijeliti jer Stanić, nećete vjerovati, nema novi album.) Obzirom da bi bila sramota da Gnjavassimo pobijedi, mogli bi pobijediti Detour, kao utješna nagrada što će popušiti u glavnim kategorijama.

U kategoriji najboljeg rock albuma opet sam Baretu dao prednost u odnosu na Kekina i vjerojatno će netko od njih osvojiti nagradu, isto kao utjehu što će izgubiti glavne nagrade. Osim ako ne podijele glasove pa Valjak odnese kipić, nakon čega bi glasačko tijelo Porina trebalo počiniti kolektivni harakiri (premda, da se mene pita, ne moraju čekati rezultate glasanja…).

Najbolji album alternativne glazbe za mene je Mary May, još jedna cura koja je trebala ući na popis albuma godine i najboljeg novog izvođača, no Štokovo ime jače rezonira kod prosječnog slušatelja, a tek kod ispodprosječnih kakvi su glasači Porina, pa mi se on čini kao favorit.

U kategoriji najboljeg albuma klupske glazbe konačno srećemo glavonju Edu Maajku koji je isto popušio maunu u važnim kategorijama, no kako ovdje ima protiv sebe Vojka, sumnjam da stara škola može protiv hypea nove škole. Moj glas je dobio, ali što mu to vrijedi…

Kod vokalnih izvedbi Lisici sam dao glas jer njeno prenemaganje i zavijanje majke vučice koja doziva izgubljeno mladunče u šumi uvijek ću odabrati ispred Nine i tamo neke Antonele who?, dok sam u kategoriji muške vokalne izvedbe iz pizdarije dao glas Vojku. Bila bi fora da reper dobije ovu nagradu, unatoč tome što Vojko nije nešt’ posebno kao reper, nema neki poseban flow, obilato koristi autotune i sve, ali kad vidim konkurenciju u vidu Gnjavassima i Graše, Vojko ti si ovdje knjaz Miloš i carica Milica u jednom! Za najbolju vokalnu suradnju nagradio sam Pivopije i Lisicu, premda će efekt Pavlovljevog zvona nagradu vjerojatno usmjeriti prema Vatri i njihovom nezvanom gostu. Dečak i ekipa su se duboko utaborili u najcrnjem mainstreamu pa nije ni čudo da im se „nikud ne žuri“ jer mnlate neviđene pare.

Ognjenima sam dao glas u kategoriji etno albuma i nadam se da će pobijediti favorizirane Lado Electro. Nola je dobila glas za najbolju kompilaciju, „Velika rock eksplozija“ za najbolji album s raznim izvođačima da poguram malo svog druga Sizifa Sinišu Bizovića, Pivopije za najbolji live album, Tomislav Goluban i Toni Starešinić za čudan spoj elektronike i bluesa na albumu „Velvet Space Love“ itd.

Uglavnom, očekujem dominaciju Vojka i Gnjavassima i još jedan dokaz izgubljenosti Porina u vremenu i prostoru jer nisu uspjeli prepoznati kvalitetu urbane i rock scene u prošloj godini. Ali dobro, zato je birtijaško-kritičarsko društvo osnovalo nagradu RockOff koju dodjeljuju unaprijed kao alibi nagrade onim izvođačima za koje znaju da će na Porinu biti zakinuti. Koliko su nam takve alibi nagrade potrebne o tome se može raspravljati, no to nećemo na ovom mjestu jer sam došao do dvije stranice teksta pa ću vas prestati daviti. Uglavnom, u petak 29. ožujka znat ćemo koliko sam bio dobar prognozter i je li moj glas išta korisno učinio za moje favorite…

Nenagrađeni Hadžo

Porin 2018. drugi krug

Ovaj unos je objavljen u Svašta nešta. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s