Evo još jedne kalorične porcije svježih singlića od naših istočnih susjeda. Malo teškaša, malo alternative, dakle biznis ez južl…
Eyesburn – War Control; Beogradski crossover bend iz 90-ih i s početka 2000-ih ponovo se vratio na scenu u svojoj sad već legendarnoj postavi s Kojotom, Lazom, Laletom i Alekom. Nakon nekoliko ponovnih okupljanja kratkog vijeka ovo bi trebao biti veliki reunion jer, iskreno, jebeš bend koji u karijeri nema bar jedan veliki reunion. Ali bend ne planira životariti na staroj slavi, radi se na novom albumu, a za početak smo dobili novu verziju stare pjesme „Fool Control“ iz 2000. koja je, kad pročitate tekst, danas aktualna jednako kao u Slobino vrijeme kad je nastala. Ovo roka tako da će vas izbaciti iz gaća, ali Eyesburnovci su oduvijek tako radili i jedva čekam novi album.
https://www.facebook.com/eyesburn.band/
Bohemija – Prolazi vreme; Psihodeličnu pop-rock šestorku Bohemija iz Niša predstavio sam debi albumom „Sve naopako“, a krajem prošle godine dobili smo sjajne „Istine“ kao najavu drugog albuma “Nasmeši se i reši se?” koji bi se trebao pojaviti uskoro, ako već nije. I ne samo da ne možemo govoriti o problematičnom drugom albumu, već ova dva singla najavljuju sjajnu ploču, produkcijski, aranžerski, glazbeni i tekstualni iskorak u odnosu na debi. Sugestivno kombiniranje različitih žanrova, slaganje vokala u najboljoj Beach Boys maniri, ovo je hit s velikim H, a nostalgičnoj vibri pjesme pridonosi i odličan video spot kao vremeplov kroz djetinjstvo članova benda, dok je refren „Prolazi vreme jebem ti seme“ s onoga svijeta. Izvrsna stvar!
https://www.facebook.com/Bohemija/
Taš Pop Safari – Babuni; Taš Pop Safari je indie-synth-pop bend iz Beograda koji je sa životom započeo 2012. godine kao DIY studijski proekt da bi potom, ničim izazvani, počeli nastupati uživo, kao četvoročlana ekipa fakina uz pratnju ritam mašine. Ovo im je već šesti singl i pitam se kako su mi tako dugo uspijevali proći ispod radara, ali konačno sam ugodio senzore i uhvatio ovu ekipu i njihovu 80’s vibru kojom je natopljena ova synth pop/indie rock stvar koja me jako podsjeća na radove bendova poput ABC ili Scritti Politti, naravno u modernoj produkciji. Sad kad mi se ovaj bend ukazao na radaru, potrudit ću se da više ne silazi s njega.
https://www.facebook.com/TasPopSafari/
Harlekin – Ljudi su ljudi; Harlekin je bend koji se već udomaćio na mom blogu jer sam ih predstavio s čak četiri singla, a posljednji je bila obrada Srđan Julove „Mesec je sam plovio“, dok su svoje mjesto našli i među 40 najboljih prošlogodišnjih singlova iz Srbije s pjesmom „Tornik“. Ova šestorka sad se vraća novom pjesmom u kojoj nastavljaju koračati prostorima mračnog dark popa i kombinirati indie rock gitare sa snažnom elektronskom podlogom i čvrstom ritam sekcijom. Ako volite ono što rade White Lies recimo, poslušajte ovu stvar koja mu ga dođe kao BG odgovor na njih. Kakav će biti ostatak materijala, čut ćemo valjda ove godine, bend je potpisao ugovor s regionalnom izdavačkom kućom Menart, što bi im trebalo omogućiti širu vidljivost od pojavljivanja na sumnjivim portalima poput ovoga. I za kraj, jedna mala korekcija: Ljudi nisu ljudi, ljudi su govna! Slobodno me citirajte!
https://www.facebook.com/harlekinbend/
Miloš Zubac i Milan Korać – Svedok da sam znao; Dvojica novosadskih kantautora, poglavica Miloš Zubac i kondukter Milan Korać, objavili su drugi zajednički album „Serbia“ na kome se nalaze uglazbljeni stihovi pjesničkih klasika srpske književnosti poput Vladislava Petkovića Disa, Miloša Crnjanskog, Pere Zubca, ali i stihovi dvojice autora sličnog senzibiliteta. Na snimanju su, pored Koraća i Zubca, sudjelovali članovi benda Šinobusi u kome Milan pjeva i koji su ovu dominantno akustičnu glazbenu podlogu dodatno oplemenili elementima vojvođanskog bluesa. Odlično slaganje dvaju različitih ali komplementarnih vokala te tekst Pere Zubca, napisan u doba dinosaura, rezonira i danas, a to je bila i misao vodilja cijelog projekta – prikazati današnju zajebanu društveno-političku situaciju kroz vizuru klasika iz prohujalih epoha. Stih „Kad pomislimo da smo se spasli, zaskočiše nas nedorasli“ bolje opisuje život na Balkanu danas od tomova knjiga i enciklopedija.
https://rocksvirkerecords.bandcamp.com/album/serbia
Crvi – Tata; Govoreći o bendovima koji se često pojavljuju kod mene, beogradski Crvi su stvarno česti i rado viđeni gosti ovdje („Dobro veče dragi uvek si rado viđen gost“), a rado sam ih gledao i jesenas na nastupu na četvrtom izdanju Slamanja. Upravo su objavili svoj drugi album „Šta si to uradio?“ i, da odgovorim na to pitanje, uradili su album koji se logično nadovezuje na proročanski naslovljen debi „Piše nam se dobro“, ali se čuju i sitni ali bitni pomaci: produkcija je bolja i čišća, agresivnost s prethodnika je kanalizirana i fokusiranija na snažnu međuigru čvrste ritam sekcije i malo utišanih ali i dalje distoriranih i efektima bogatih gitara. Ovaj singl ima i zanimljivu dinamiku, od mirnog i laganog početka do krešenda na kraju, što pokazuje da je bend više pažnje posvetio radu na strukturi pjesama. Korak naprijed u svakom slučaju.
https://www.facebook.com/grupacrvi/
Endorfin – Ne ne; Pančevačko-beogradskog benda Endorfin sjećam se još od prije 12 godina kada su se pojavili na epohalnoj kompilaciji „Jutro će promeniti sve“ s jednim od highlightova s tog albuma, sjajnom akusticom „Deset hiljada izvinjenja“. Nakon toga bend je prdnuo u čabar i prekrio ih je snijeg, ruzmarin i šaš, no lider i autor Vladan Maksimović odlučio je uskrsnuti bend, uz Velibora Nikolića na gitari i Anu Đurović za bubnjem, i rezultat je novi singl naziva „Ne, ne“ koji traje manje od dvije minute i zvukom jako podsjeća na kultni britanski bend The Fall iz njihovih najboljih dana. Još jedan comeback koji mi je izmamio osmijeh na lice i ogrijao me oko srca – pa, zar to nije upravo ono što endorfin u tijelu radi?
Dol – Eko Lola; Beogradski sastav Dol predstavio sam pred sam kraj prošle godine singlom „Svetla“ sa svježeg EP-ja “Dol II”. Koji, jelte, označava da je riječ o njihovom drugom izdanju jer da je treće zvao bi se Dol III (kad su mogli Zeppelini tako što ne bi Dolovci, šta su oni gori od njih?). „Eko Lola“ moj je favorit s ovog izdanja, fenomenalna sedmominutna vožnjica (glazbeno ali i vizualno) kroz široka prostranstva post-rocka, psihodelije, pa čak i kraut rocka u smislu dinamčkih rješenja koju im je omogućio rad s dvojicom bubnjara, Draganom Jovanovićem i svestranim Boškom Mijuškovićem koji svira i u Straight Mickeyu, Škrticama, Turistima, sa Stray Doggom, ma nema gdje ga nema. Ako odslušate pjesmu do kraja, čut ćete efektan završetak kada specijalni gost Marko Paunović procesuira zvučni zapis kraja pjesme na magnetofonu.
https://www.facebook.com/DolBand/ https://dolband.bandcamp.com/album/dol-ii
Izvan konkurencije: Bajaga i Instruktori – Zažmuri (live in Pula); „Zažmuri“ je pjesma Bajage i Instruktora koja je bila moj hit godine davne 1985. pobijedivši u epskom finalu Bajagine bivše poslodavce iz Riblje čorbe i „Pogledaj dom svoj anđele“. 34 godine poslije i dalje je riječ o epohalnoj pjesmi, jednoj od Bajaginih najboljih, a to su i oni potvrdili izabravši ju kao prvi singl s upravo objavljenog duplog albuma „Lom u Puli“ snimljenog u kolovozu prošle godine u pulskoj Areni. Čarobna stvar kojoj vrijeme nije nimalo naškodilo, a zašto je izvan konkurencije pitate se? Ovakvi klasici ne idu u moj izbor za hit godine jer bi pregazili današnju konkurenciju k’o plitak potok, ali svakako zaslužuju spomen.
https://m.facebook.com/bajaga.official.page/
zlihadzoponovojase 