Play of the Week CRO 21. 04. – Punčke, Gabi Novak, Gracin, Valentino Bošković, Svemir, Pseća plaža, Kandžija i Gole žene, Ogenj, Ichabod

“Sav sam ti od ludila nekako s proljeća”… Nakupilo se noviteta na HR sceni, ima toliko dobrih pjesama da sam ‘ladno mogao dva izbora napraviti. Ne znam je li to do proljeća ili što je, ali izgleda da ću morati malo ubrzati predstavljanje noviteta ako želim biti u trendu. Hm, ja i trendovi, moš’ mislit’…

Punčke – Ako se rumenim; Evo vratiše se meni uvijek drage Punčke. Doduše, Punčki su sada samo dvije, imaju bubnjara Punčka, ali to ne samo da nije naškodilo bendu već ih je dodatno razžestilo. Ovo je vjerojatno najžešća stvar Punčki do sada, koja zvuči poput Repetitora na nekom žešćem stoner tripu, ali bez zapostavljanja melodije. Možda je to do načina snimanja (pjesma je u potpunosti snimljena uživo, u jednom tejku) ali ovo kika eščinu. Uz pjesmu ide i super Handmaid’s taleovski / lynchovski video spot autorskog tandema Ire Tomić i Johna Karduma.

https://www.facebook.com/puncke/?_rdc=1&_rdr ; https://punchke.bandcamp.com/

Gabi Novak – Neko čeka na tebe; Već sama činjenica da je netko staru Gabiku izvukao iz 15-godišnjeg hiatusa i „natjerao“ ju da snimi novu stvar zaslužuje Oscara pa čak i da rezultat nije ništa posebno. Ali ovo jest nešto posebno: autorica pjesme je Aleksandra Kovač, kćerka Kornelija Bate Kovača čiji ljigavi kantautorski pop nikad nisam gotivio, ali ovo je remek djelo. Stvar je napisana baš za Gabi i ova ju je izula iz cipela svojom emotivnom izvedbom, onako starinski, samo u pratnji akustične gitare Ante Gele. Ovo zvuči kao najbolja stvar koju Jadranka Stojaković nikad nije snimila. Bravo za staru školu!

https://www.facebook.com/pages/category/Public-Figure/Gabi-Novak-389177517824267/

Gracin – Ljubav je sjaj; Iza ovog pseudonima krije se splitski kantautor Tomislav Gracin kojeg sam predstavio sad već davno, prije dvije i pol godine, singlom „Prolupani panj“, a ovih dana Gracin objavljuje svoj ingeniozno naslovljen drugi album – „Dva“. Čuo sam nekoliko pjesama i ovo je, mogu to odmah reći, kandidat za titulu albuma godine iako još nismo izašli ni iz prvog kvartala. U suradnji s Franom Duilom Tomislav je snimio 11 novih pjesama, sve otpjevane na hrvatskom ovaj put, kojima se dokazuje kao jedan od najboljih kantautora na ovim prostorima, a ovaj spoj americane, psihodeličnog popa i senzualnog vokala naježi me svaki put kada ju čujem.

https://www.facebook.com/gracintomislav/ ; https://gracin.bandcamp.com/

Valentino Bošković – Bobovišćica; Vlasnici hita godine za 2018. na mom blogu za genijalnu „Adijo trafikonte“, Branko Dragičević i Josip Radić alias brački astronaut Valentino Bošković na privremenom radu na Marsu, povodom intergalaktičkog praznika žena, Osmog Marsa, objavili su novi singlić koji je prava plesna bomba, s funky ritmom, old-school synthom i uobičajeno duhovitim tekstom o tome što vas čeka kad se iza ponoći vraćate kući s kurbinog pira svojoj najdražoj ženici. Stvar ima izraženu retro vibru što ne treba čuditi: vrijeme na Marsu sporije teče, kod njih je era disca još u punom zamahu…

https://www.facebook.com/valentino.boskovic69/ ; https://valentinoboskovic.bandcamp.com/

Svemir – Plus četrdeset; Moja nadanja da će Svemir jednog dana snimiti lošu pjesmu, eto, nikako da se ostvare. Čak štoviše, prvi službeni singl s nadolazećeg novog albuma „Strah od dubine“, spada u sam vrh njihove pjesmarice. Zvonka i njezina trojica samuraja ovdje zvuče fenomenalno: „Plus četrdeset“ zvuči istovremeno snažno i opušteno, s malim naklonom starom klasičnom rock zvuku i fenomenalno ubačenim zborskim back vokalima koji pjesmi daju jednu izraženu transcendentalnu notu. A posebno mi se sviđa „I-don’t-give-a-fuck“ Zvonkin vokal koji je istovremeno i sjetan i prkosan dok pjeva o starenju. Jebiga, beba, matora si i šta da se radi. A možda se tih plus četrdeset ipak odnosi na ljetne vrućine?

https://www.facebook.com/ssvemir/ ; https://svemir.bandcamp.com/

Pseća plaža – Nešto drugo; Bend Pseća plaža kao takav prvi se put pojavljuje na mom blogu, premda tehnički drugi put. Znam da to zvuči kontradiktorno, ali gledao sam ih u rujnu 2017. u Vinkulji na nastupu sa Svemirkom i Harvo Jay kada su se zvali Dog’s Beach i nisu me nešto oborili s nogu. Ajd’ to što nisu mene, ali izgleda nisu ni sebe jer je u međuvremenu došlo do tektonskih poremećaja u bendu: promjena imena, promjena pjevača, kompletan prelazak na hrvatski, svašta nešta. Ovo je najavni singl s njihovog drugog studijskog albuma „Povratak u lagunu br. 07” koji se pojavljuje ovih dana, a zvuči poput Svemirka na pshodeličnom tripu. Pop susreće elektroniku susreće psihodeliju – zvuči super, a čak nisam ni napušen. Mogu mislit’ kako bi to tek zvučalo da sam pod uticajem nečega što širi dveri percepcije…

https://www.facebook.com/PsecaPlaza/ ; https://psecaplaza.bandcamp.com/

Kandžija i Gole žene – Magična butra; Kandžija je bio u mojoj nemilosti s prošlogodišnjim albumom „Beton“ jer koj’ kurac imaš prčkati po semplovima i studijskoj digitaliji kad imaš Gole žene iza sebe, naoružane i spremne da ulete u baraž funka, r&b-ja, soula i hip hopa i izađu neokrznuti iz njega. Možda se Kandžija pobojao da mu je reputacija u padu pa je tvrđim hip hopom tražio amen od huda i geta, no zajebi to brate: i kad praviš ovako opuštene zajebantske stvari kod tebe nema labavo. Zato je ova stvar dobrodošlo osvježenje, a Kandžija se još jednom potvrđuje kao jedan od najboljih stihoklepaca kod nas, neovisno o žanru. Ovu stvar bi trebalo puštati studentima medicine na satovima anatomije: em je dukativna, em će se dobro zabaviti.

https://www.facebook.com/rimokatolik/

Ogenj – Domaj; Ogenj su upravo objavili novi singl, naslovnu stvar njihovog prošlogodišnjeg debi albuma koji je zasluženo završio u mom izboru najboljih albuma 2018. Ovaj spot je vizualno prva prilika za vidjeti kako izgledaju dva nova člana benda – Borna Ilić na basu i Luka Iverac na violini – iako je stvar odsvirala stara postava. Super mi je što su se potrudili snimiti dinamičan i eksplozivan video spot kojim su pokušali što bolje dočarati energiju svojih živih nastupa. A stvar je pravi razarač – jedna od njihovih najpunkerskijih, prava Flogging Molly veselica idealna za šutku u publici ali i za pjevanje kad se u gluho doba noći vraćaju domaj s gaže. „Momci se vraćaju u grad“ štono bi rekli Atheisti.

https://www.facebook.com/OgenjEtno/ ; https://ogenj.bandcamp.com/

Ichabod – Bad Blood; Ichabod je umjetničko ime mladog Karlovčanina Brune Šlata kojeg sam prošle godine predstavio s prva dva singla „Never Alone“ i „We Could’ve Had a Better Time“, a evo i trećeg s nadolazećeg debi albuma. Brunina ljubav prema legendarnim bubama i dalje je više nego izražena, aranžmanski se osjeća i naklon prema brit-popu 90-ih, ali ja nekako sve više mislim da se ovdje radi o liku koji je igrom slučaja upao u vremensku mašinu i završio u 2000-ima umjesto u 60-ima. Introspektivan, melankoličan i upečatljiv singer-songwriter koji će zvukom iz prošlosti sigurno imati svijetlu budućnost. (A povratak u prošlost vidljiv je i iz pripadajućeg video spota gdje Ichabod trči maraton poput Colina Smitha, glavnog junaka kultnog filma „The Loneliness of the Long Distance Runner“ britanskog redatelja Tonyja Richardsona.)

https://www.facebook.com/ichabodmusic/

Ovaj unos je objavljen u Play of the Week. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s