Play of the Week CRO 16. 04. – Je Veux, Kensington Lima, Đutko, Klinika Denisa Kataneca, Picksiebner & Cinkuši, Jonathan, 058, U pol 9 kod Sabe, Fit

Evo i nova porcija recentnih singlića iz lijepe nečije. Zadovoljan sam ovotjednim izborom, a kako je mene prilično teško zadovoljiti, znači da imamo fin presjek kvalitetne domaće ponude.

Je Veux – Girlfriend; „Girfriend’ je prvi singl glazbenice JeVeux, imena koje vam, naravno, ništa ne govori, ali kad vam kažem da se iza njega krije Željka Veverec… Ni to vam ništa ne govori? Tc tc tc, nema vam pomoći. Uglavnom, Željka je pjevačica u bendu Mangroove koji mi nije nešto napet, ali ovo je nešto potpuno drugačije. Moderna plesna electro-pop stvar sa sjajnim hipnotičkim trip hop ritmom, odlično otpjevana i savršeno producirana, ovo je plesna bomba koja može stati bok uz bok sličnim uradcima sa svjetske scene. Ovaj je singl inače najava Željkinog debi solo albuma „I Glow” i što da vam kažem – od ove pjesme i ja sjajim. Po cijelom tijelu. Nemojte tražiti dokaz, vjerujte mi na riječ…

https://www.facebook.com/mangroovetheband/

Kensington Lima – Jenny from Upstairs; „Josipa sam redovito predstavljao singlovima kako ih je objavljivao, no neke od najboljih pjesama na albumu, poput čistokrvnog popa „Jenny from the Upstairs“ ili genijalne “Summer’s Gone”, uopće nisu objavljene kao singlovi, što svjedoči o nevjerojatnoj snazi ovog izdanja“. Ovo sam napisao u izboru najboljih CRO albuma za 2018. gdje sam prvijenac Josipa Radića, aka Kensington Lime, stavio na visoko treće mjesto. Josip očito čita ove moje črčkarije pa je tako, eto, i „Jenny“ došla na red kao singl: vrckava, pjevna posveta američkom college rocku s kraja 80-ih i početka 90-ih, a tekstualno mu ga dođe kao svojevrsni odgovor na stari hit Suzanne Vega „Luka“ o odnosu dvoje susjeda koji žive u istoj zgradi. Ovo je posljednji singl s albuma i očekujem uskoro i nešto novo od Josipa, koji me nastavlja oduševljavati i s ovim bendom i s Valentinom Boškovićem.

https://www.facebook.com/kensingtonlima/ ; http://www.kensingtonlima.com/

Đutko – Karate; Tomislav Đudarić je promijenio više projekata u posljednjih nekoliko godina nego neki za cijeli život: tu je bend Rusti, solo projekt Clouie, a bio je i gitarist benda Svemirko. Sve su to sada prekrili ruzmarin, snjegovi i šaš, Đutko je novo poglavlje u njegovoj karijeri u kome se malo više okrenuo elektronici – gitare su i dalje tu da stvore old-school funky zvuk kakav je Nile Rodgers znao producirati, kljove imaju izraženiju ulogu, bubnjevi su programirani, a ako vam se učini da se tu naziru natruhe Svemirka u pravu ste: Tandara iz Svemirka ovdje svira synth. Neuobičajeno vedra i optimistična stvar za Đutka, ali s dobro poznatom dozom cinizma i autoironije, nadam se da će ovaj njegov „turbo pop“ projekt imati dulji vijek trajanja od života vinske mušice.

https://www.facebook.com/djutko/ ; https://djutko.bandcamp.com/releases

Klinika Denisa Kataneca – Klinika; Ne bi čovjek nikada rekao, ali „Klinika“ je pjesma po kojoj je kantautor Denis Katanec nazvao svoj novi projekt/bend. Krajem prošle godine predstavio sam njihov prethodni singl „Rode“ koji je najavio istoimeni EP s pet pjesama, a evo i novog, koji je zapravo stara Denisova stvar koju je često izvodio uživo još u staroj postavi benda, a sada smo ju dobili u studijskoj verziji i što reći? Meni se jako sviđa ovaj Denisov iskorak u „rockerskiji“, ful bendovski indie rock zvuk, s odličnim zvečećim gitarama, klasično bolesnim nadrealnim tekstom kojeg se ni Salvador Dali ne bi postidio te, naravno, njegovim kenjkavim vokalom za koji nikad nisam siguran koliko se zajebava, koliko je to sve skupa parodija, a koliko je to ozbiljno. Marija Strajnić zaslužna je za jednostavan video spot koji se odigrava, a gdje drugdje nego u nekoj zubarskoj klinici.

https://www.facebook.com/klinikadenisakataneca/ ; https://deniskatanec.bandcamp.com/

Picksiebner & Cinkuši – Vođe; Picksiebner i Cinkuši već dugi niz godina surađuju, uostalom dijele i neke članove bendova, no nikad do sada nisu snimili zajedničku stvar. No, ne lezi vraže, evo njih u prvom zajedničkom singlu “Vođe” čiji tekst i glazbu potpisuju Marko Bregant i Zoran Perić, gitarist i bendžist Picksiebnera (jel’ to ispravan izraz za svirača banja?). Ovo je prava Picksiebnerovska stvar koju Cinkuši dodatno obogaćuju na refrenu koji zvuči kao parodija na stare socijalističke panegirike posvećene ruskim narodnim vođama. Tekst i video spot Tomislava Fiketa jesu današnji, ali pokazuju kako se slijepa lojalnost širokih narodnih masa velikim vođama nije mijenjala kroz stoljeća. Promijenilo se samo to što su se onda ljudi klanjali velikim vođama tipa Lenjin ili Staljin, a danas puše kurac anemičnom Plenkiju, Vučiću ili Orbanu, gorim kopijama loših uzora.

https://www.facebook.com/pg/picksiebner ; http://www.picksiebner.com/

https://www.facebook.com/cinkusi/ ; http://www.cinkusi.hr/

Jonathan – Wake Up Call; Riječki Jonathan objavili su novi, treći singl s albuma „To Hold“ koji je također završio među mojih deset najboljih za prošlu godinu. Kad jedan od meni dražih domaćih bendova završi (tek) na osmom mjestu to nije podbačaj već je prošlogodišnja berba jednostavno bila izvanserijski dobra. „Wake Up Call“ jedna je od najžešćih stvari ovih riječkih pičaka do sada i podsjeća me na najbolje radove nekih od mojih omiljenih indie rock bendova poput Interpola ili The Nationala. Pjesma je dobila dodatnu reklamu nakon što je uvrštena u kontrovezni spot Dalibora Matanića „Port Of Diversity“ napravljenog za Rijeku kao Europsku prijestolnicu kulture 2020. Što ima kontroverznog u tom spotu to znaju samo zatucani katotalibani, no kako živimo u katoličkoj džamahiriji koja brzim koracima grabi prema srednjem vijeku, ne treba se čuditi što moderan rock bend poput Jonathana, koji još pjeva ne tamo nekom nerazumljivom stranom jeziku, nema prođu među našim zatucancima.

https://www.facebook.com/thebandjonathan/ ; http://www.jonathanband.com/

058 – Put bez povratka; Stariji pratitelji ovog sranja od bloga možda se sjećaju da sam još prije ohoho godina hvalio splitski bend 058 koji je pokrenuo gitarist i glavni autor Branko Mamut. Ono što ovaj bend izdvaja od većine je to što izvode country glazbu, s laganim daškom drugih žanrova s američkog juga. „Put bez povratka“ je potencijalni hit jer country zvuk obogaćuje bluesiranom usnom harmonikom, a mislim da je i suradnja s pjevačicom Jelenom Rade pun pogodak jer cura ima ugodan, lagano „hrapav“ vokal koji savršeno pristaje ovakvoj vrsti glazbe. Šteta što ovakva američka tradicionalna glazba kod nas teško može proći pored svog ovog hrvatskog kvazi autohtonog šunda poput tamburaša, klapa, klapburaša i sličnih govana, ali 058 su sami odabrali teži put.  Mogli su svirati svatove i mlatiti pare…

https://www.facebook.com/band058/?ref=page_internal

U pol 9 kod Sabe – Sve je ovo igra; U pol’ 9 kod Sabe ove godine slave 10 godina postojanja pa je objava na njihovoj FB stranici da se raspadaju zbog internih sukoba izazvala veliku lavinu među njihovim obožavateljima. Na sreću, to je bila samo prvoaprilska šala, iako je činjenica da je glavna autorica u bendu Ana Opalić zaplovila u solo vode svojim projektom Ana Banana. “Sve je ovo igra” treći je singl s nadolazećeg istoimenog albuma, koji se očekuje do kraja godine i još jednom pokazuje kako bi pop u Hrvata trebao zvučati: pametni introspektivni tekstovi, lijepo skrojeni aranžmani i kompetentna svirka, u ovom slučaju sjajna gitara koja „voza“ kroz pjesmu od početka do kraja i jako me podsjeća na drage mi Steely Dan, pa čak i na matorog Chrisa Reu od prije sto godina, dok je još nekog kurca valjao. Stvar mu ga dođe i kao odgovor sumornoj Baretovoj pjesmi „To nije igra“: obje jako dobre, a totalno različite u svakom pogledu.

https://www.facebook.com/upol9kodsabe/?ref=page_internal ; https://upol9kodsabe.bandcamp.com/

Izvan konkurencije: Fit – Ljubav je magija / Otploviti; Jedan od mojih omiljenih bendova s prijelaza 80-ih na 90-e, riječki Fit, napravio je prije desetak godina reunion ali nikako da se vrati na staze starog uspjeha. Dobro, glazbena klima se promijenila, bend se rasuo između Hrvatske i Nigdjezemske, ali veći je problem što im nove pjesme nisu niti sjena onih starih. „Ljubav je magija“, prvi od dva nova singla, još donekle zadržava onaj karakterističan fitovski power pop zvuk, s pjevnim refrenom i karakterističnim vokalom Davora Lukasa, ali „Otploviti“ je ljigavi pop na razini loših uradaka Nene Belana. Nije to to (Cutugno) drugari, ili, kad već spominjete magiju, ovako je panonski mornar Đole davno pjevao: „Magija je prestala, negde mi je nestala, kao leptiri pred kiše“.

https://www.facebook.com/FitOfficial/?ref=page_internal ; https://www.fitrijeka.com/

Ovaj unos je objavljen u Play of the Week. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s