Promocija albuma „Homecoming“Vedrana Zeca @ Cadillac, 18. 04. 2019.


Osječki gitarist sinoć je u Kadošu promovirao svoj prvi autorski album i bila je to odlična svirkata, baš za prste polizati.

Nemam mnogo izvještaja iz Cadillaca, jedne od rijetkih preživjelih rock birtija u Osijeku. Ima svirki, nije da nema, ali uglavnom su to tezgaroši, neki bolji neki lošiji ali tezgaroši na koje ne vrijedi trošiti tipkovnicu. Zateknem se tu i tamo na nekoj od tih svirki ako se s nekim dogovorim da cugu popijemo baš tamo, no za izvođače marim koliko za lanjski snijeg.

E, a sinoć smo u Kadošu imali nešto drugačije – pravu autorsku svirku. I to još made in Osijek. Naime, poznati osječki jazz gitarist Vedran Zec objavio je nedavno svoj prvi album “Homecoming“ s 10 autorskih skladbi, pa je ovaj koncert bio njegova promocija pred osječkom publikom. A trenutak je bio savršeno odabran: par dana prije uskrsa, ovaj uskrsni Zec nam je donio lijep dar u obliku albuma i koncerta.

Svirka je najavljena za 21 h, ali je počela u 21:30, taman kad sam ja dovukao svoje lijeno dupe do kafića. Uzeo sam bocu Coca Cole i zauzeo busiju. Na bini su bila četvorica samuraja: Vedran na gitari, Dario Hleb na basu, Damir Galeković za bubnjevima i Davor Dedić za klavijaturama. Kako je Vedran u uvodnom obraćanju naglasio, ovo je ekipa koja je snimila album, ali je sudjelovala i u aranžmanima pjesama koji je autorski kompletno Vedranovih ruku (i žica) djelo.

Album nisam preslušao pa me nemojte pitati koje su pjesme izvodili, no kako niti jednu nisam prepoznao kao jazz klasik, vjerojatno su ih izveli sve. Odmah da kažem da mi je inače tlaka slušati jazz stojeći, ali sinoć mi to nije predstavljalo nikakav problem. Naime, ovo i jest i nije jazz.

Najbliže bi bilo reći da se Vedran i ekipa furaju na fusion, pravac koji je postao popularan 70-ih u vrijeme dominacije rock glazbe kada su rockeri pod uticajem jazza počeli improvizirati i eksperimentirati s aranžmanima, a jazzeri su počeli preuzimati neke od rock obrazaca u smislu instrumentarija (uvođenje električne gitare, pojačala, klavijature) i načina sviranja (naglašena ritam sekcija).

Takav rock pristup u svirci Vedrana i družine uhvatio me na prvu. Vedran je lider benda, bez sumnje, ali ne pretjeruje s gitarističkom pirotehnikom: ima osjećaj za mjeru i finu, suptilnu tehniku koja me podsjeća na Pata Methenya ili Georgea Bensona, čak i na J. J Calea u njegovim više laidback izdanjima. Maestro Davor u svojoj svirci utjelovljuje nesputani duh Chicka Koree dok je svirao s Milesom Davisom na epohalnom albumu „Bitches Brew“, a u vrckavijim i žovijalnijim dionicama razigran je poput Herbieja Hancocka, pionira spajanja jazz klavijatura s crnim funk zvukom. Sličnosti s meni jako dragim bendom Steely Dan također postoje.

Izraženu rockersku notu ovom kvartetu daje i snažna ritam sekcija. I Damir i Dario su iskusni glazbenici, ali su mi se u drugim pretumbacijama osječkih jazzera često činili gurnuti u stranu, ono: „Samo vi držite ritam, a mi ćemo sve ostalo“. Ovdje obojicu vidimo u nabrijanom izdanju, Damira kao versatilnog bubnjara koji u baladi „Song For Anja“ nježno miluje činele, da bi potom u nekoj žešćoj stvari pokazao onaj čvrst, snažan udarac kakvog ima i legendarni Ratko Divjak. Užitak mi je bio gledati kako svira bas: ovdje ga lik doista funkija do ibera, prsti mu lete po instrumentu.

Sva četvorica su se doimali kao da su pušteni s lanca, kao da su u ovaj projekt unijeli svu akumuliranu energiju, tako da sam doista imao dojam da sam na rock koncertu, stojim sa strane s cugom u ruci i cupkam nogama u ritmu jer tu ima ritma ljudi, može se cupkati pa čak i zaplesati, ali ove pjesme funkcioniraju i kao pozadinska glazba za one koji vole nešto slušati dok pričaju, a da ih to ne smeta. Pjesme s novog albuma ujedno fino i lako klize niz grlo, jako su atmosferične, melodične i opuštajuće, tako da je sinoćnja promocija doista bila sjajna.

Bend je nastup podijelio u dva seta, svaki od po 40-ak minuta. Možda ih je i bilo više, ne znam, nisam ostao do kraja, dokusurio sam svoje dvije Cole i krenuo natrag ćiku. Petak je ipak radni dan čak i za nas sretno nezaposlene, ali mogu vam slobodno preporučiti da ovjerite ovo društvo kad i ako vam se ukaže prilika. Ovo je glazba koja će se dopasti i ljubiteljima tradicionalnog jazza, ali i ljubiteljima rocka, a to je pokazao i entuzijastičan prijem publike u Kadošu. Milsim da imam svoj novi omiljeni osječki jazz combo…

Fuzionirani Hadžo

 

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - koncerti. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s