Slamanje Vol. 9 – Porto Morto @ udruga Slama, 20. 04. 2019.

Nikad ovoliko glazbenika na bini odjednom tijekom Slamanja, a bogami i publike je bilo jako mnogo. Portomortaši su održali odličan koncert barem do bisa, a onda su usrali motku…

Deveti volumen Slamanja doveo je jedan od najvećih bendova koji su do sada nastupili u sklopu ove manifestacije – zagrebački mnogoljudni kolektiv Porto Morto. Velik bend u odnosu na ostale aktere indie scene koji su prodefilirali Slamanjem do sada, velik po broju članova (čak osmorica, s ful puhačkom sekcijom), imaju i velik novi album „Portofon“ koji čeka da ga ubacim u jedan od idućih šort katsa. Plus, jako dugo ih nisam gledao uživo, pa sam im stoga dao prednost u odnosu na Repetitor u Đakovu koji su nastupali istu večer. Jebiga, tako vam je to u ovom šupku od Slavonije: cijeli mjesec ne događa se ništa zanimljivo, a onda ubace dva dobra koncerta istu večer.

Nije bilo predgrupe pa je svirka počela u kasnom terminu od 23 h. Da je neki drugi bend u pitanju, odjebao bi ih po kratkom postupku, ali PM-u sam odlučio dati šansu i nisam pogriješio.

Ekipa je zauzela gotovo pola prostorije svojim tijelima i svojom opremom. Tu su gitara, bas, bubanj i kljove, zatim tročlana puhačka sekcija i na kraju baja u pozadini koji je u početku statirao u kukuruzu, no kasnije eto ti njega svira bas i kljove. Zapravo, svaki član benda tijekom koncerta je mijenjao instrumente po nekoliko puta što je bilo zanimljvo za gledati, ali i za slušati jer je svaktko instrument svirao na drugačiji način, pa su i pjesme zvučale kaotično, na trenutke šizofreno.

A upravo bi to bili i najbolji izrazi za opisati glazbu Porta Morta – kaotično i šizofreno. U najširem smisli ovo je rock bend; u nešto užem smislu indie rock bend, no pokušati ići u detalje kako biste opisali njihovu glazbu jako je zajebana rabota jer se ova ekipa opire klasifikaciji. Svaka pjesma im zvuči drugačije od prethodne; novi album ima malo više elektronički zvuk, otud ona tvrđava klavijatura raspoređenih po bini, no taman kad vam se učini da slušate neku electro pop pjesmu, bas i bubanj ulete s ritmovima kakve su nekoć radili kultni !!! ili LCD Soundsystem. U nekim pjesmama osjeti se duh novog vala s početka 80-ih, no odmah potom ulijeću divlji puhači koji iskašljavaju pluća i pjesmu odvode u neke gotovo pa afro beat vode. U (rijetkim) laganijim trenucima PM evociraju uspomene na Rundeka, pogotovo u Rokovom načinu pjevanja i mekom vokalu (lik inače i svira s Rundekom u njegovoj ekipi), a kada puhači počnu presti free jazz tonove pjesme im dobiju i zanimljiv world music prizvuk koji kao da je dolebdio s Haustorovog legendarnog albuma „Treći svijet“.

Porto Morto su s oba albuma pametno odabrali materijal koji najbolje zvuči uživo, a sve su pjesme produljili i prearanžirali za živu izvedbu tako da su uživo zvučale još bolje, energičnije i nabrijanije. Najviše su mi se dopali stari favoriti poput „Ručak u podne“, „Previše kraljeva“ ili „Zadnji dan zime“, no ni nove nisu zaostajale: „Ne ne ne ne“ je bila hipnotički ljepljiva i zarazna, a „Hodaj“ je zvučala fenomenalno i MORA biti jedan od sljedećih singlova s „Portofona“. Zanimljivo, ekipa je rekla da tu stvar nikada do sada nisu svirali, čak ni na probi, no za to postoji opravdan razlog: u toj im pjesmi gostuje gore pomenuti Rundek, a matori Darkec vjerojatno ima pametnija posla u životu nego dolaziti Portovcima na probe…

Ipak, najveći džumbus i urnebes napravili su s hitom „Kuća“ koji je prošle godine najavio njihov novi album. Stvar je zasluženo završila na mom popisu najboljih singlova za 2018., no kako su ju preuredili za live kontekst to je nešto neviđeno, pogotovo onaj eksplozivni klimaks na samom kraju kad cijela ekipa mahnito svršava za instrumentima. Uz tu smo stvar dobili i prikladan performans jer je ekipa na glave stavila makete kuća koje su nosili u spotu za tu pjesmu, a koje su po završetku pjesme skinuli (da se mene pita, nisu morali, bolje izgledaju s njima na glavi…).

Tih prvih sat i deset minuta svirka je bila stvarno odlična. Bend je najavio da je to sve za večeras, no publika je tražila bis i, nažalost, dobili smo ga. Kažem nažalost jer ono što su nam servirali bilo je totalno bezveze, jedna dosadna balada koja je ubila atmosferu u klubu i neka soul-funky bezvezarija koja je zvučala poput nečega što su PM ukrali iz koša za smeće Dine Dvornika. Šteta, trebali su poslušati drugare iz Jinxa koji su u „Brazilu“ dali najbolji savjet kolegama sa scene ikada: „Treba stati kad je najbolje“. Ne treba forsirati samo zato da se ispoštuje nekih sat i pol; radije bih da sam dobio sat vremena pa da jarmam kako je bilo prekratko nego, kao u ovom slučaju, da dobijem sat i 20 ali sam na kraju zbrisao sa svirke.

No, Porto Morto su bend koji vam preporučujem da ošacujete ako vam se ukaže prilika. Ovo im je bio jedan od prvih nastupa u sklopu predstojeće promo turneje pa su se ispričavali ako nisu zvučali dovoljno uvježbano, no nema potrebe: ako i niste bili 100% uvježbani a zvučali ste ovako dobro, kako ćete tek onda zvučati kad budete 100% spremni? Nadam se da ću odgovor na ovo pitanje dobiti tijekom nekog od nadolazećih velikih festivala na otvorenom.

Hadžo bez kuće

https://www.facebook.com/PortoMortoZG/ ; https://porto-morto.bandcamp.com/

 

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - koncerti. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s