Super zanimljiva i poučna izložba otvorena je večeras u galeriji Kazamat. Izložba „Priče Roma“ doista je to što joj naziv kaže, 18 priča o ovoj zapostavljenoj i šikaniranoj skupini ljudi koje zaslužuju da se ispričaju i da se čuju. I možda se promijene i neke predrasude u glavama ljudi…
Dosadna kiša koja je padala jučer cijelo poslijepodne nije omela velik broj Osječana da dođu na otvorenje izložbe „Priče Roma“. Riječ je o dijelu dosta ambicioznog projekta Muzej osobne povijesti Roma u organizaciji udruge Fade In i Romskog resursnog centra iz Darde čiji je cilj, kroz osobne priče Roma različite dobi, podrijetla i iskustva, podići svijest šire javnosti o problemima s kojima se Romi suočavaju te doprinijeti razbijanju predrasuda i integraciji Roma u širu društvenu zajednicu. Cilj projekta je i uključivanje mladih Roma u kulturne aktivnosti, približavanje osobne povijesti hrvatskih Roma široj zajednici i njihova integracija u društvo, a sve to kroz kulturno-umjetnički projekt koji se usredotočuje na jačanje identiteta Roma kroz osobne priče i portretske fotografije te predmete koji su tim pojedincima važni.
Projekt je financiran iz Europskog socijalnog fonda i vrijedan je nešto ispod milijun kuna, od čega su se EU fondovi isprsili s 85% sredstava, a ostatak je došao iz tzv. nacionalne komponente. Ekipa iz Fade Ina već je ranije surađivala na nekim projektima s Jovicom Radosavljevićem iz Darde, koji je bio jedan od glavnih junaka u filmu „Razred“ koji je režirala moja prija iz srednje škole Vesna Ćudić. Jovica se u međuvremenu uključio u rad Romskog resursnog centra i sa zadovoljstvom je prihvatio sudjelovanje u ovom projektu.
A on se sastojao od cijelog niza intervjua s više od 100 ljudi, od kojih je izdvojeno njih 18 za izložbu. Ti intervjui prikazuju životne priče Roma iz cijele Slavonije jer su oni iskazali potrebu da imaju zabilježen barem jedan manji dio svoje povijesti, što do sada nije bio slučaj. I tako smo dobili 18 različitih osobnih priča, ali koje ovako spojene u jednu cjelinu postaju nešto više – postaju upravo dijelom povijesti jedne zajednice koja je stoljećima prisutna na prostoru Slavonije i Baranje, ali čije se postojanje do sada uglavnom prešućivalo, nad čijim su se sudbinama zatvarale oči i okretali pogledi, a njihovi su pripadnici bili, i još uvijek su, izloženi pogrdama, ismijavanju i stereotipovima. Jovica to najbolje zna. Predstavljajući se, kaže da živi za ljubav, ali ju jako rijetko osjeća u odnosu s ljudima koji mu se najčešće obraćaju pogrdnim riječima i psuju mu mater cigansku.
Tih 18 priča raspoređeno je u sve tri prostorije Kazamata, a svaka osoba ima svoju fotografiju, kratak popratni tekst i link na video kanal gdje se vrti njihova priča. Uglavnom je riječ o temama koje jesu duboko osobne, ali su istovremeno i važne za cijelu zajednicu: nezaposlenost, siromaštvo, nepismenost, nedostupnost obrazovanja, nemogućnost zapošljavanja, diskriminacija na svakom koraku, nasilje u obitelji, alkoholizam, rana udaja i ženidba itd.
Ta multimedijalna kombinacija teksta, slike i video prezentacije omogućuje izravan, „face to face“ susret s pripadnicima romske zajednice i omogućuje im da se njihov glas čuje, da se uvjerimo da oni „drugačiji“ zapravo i nisu toliko drugačiji od nas. Sve te priče okupljene u jednu cjelinu pružaju fascinantan uvid u suvremeni život i probleme romske zajednice, a posjetiteljima omogućuju empatiju, suočavanje s vlastitim predrasudama te ih podsjećaju na važnost razumijevanja i prihvaćanja drugih i drugačijih. Nerazumijevanje postoji i unutar same zajednice, najbolje vidljivo na primjeru Branke i Dragana koji žive u izvanbračnoj zajednici, ali ne mogu imati djecu pa su meta poruge vlastite zajednice jer su, kao, nesposobni i manje vrijedni.
Ono što je još važnije, a također je naglašeno na otvaranju, jest činjenica da je ova izložba dio jednog većeg projekta, a to je otvorenje Muzeja osobnih priča koji će s radom započeti sljedeće jeseni kada u osječkoj baroknoj Tvrđi završi rekonstrukcija Stare austrougarske pekare koja će postati edukativni i informativni turistički centar mladih. Kako je zamjenica gradonačelnika Žana Gamoš istaknula u uvodnom govoru, Osijek je multikulturalan grad u kome žive 22 nacionalne manjine, a Muzej osobnih priča je zamišljen kao muzejsko-galerijski prostor u kojem će se na urban i moderan način predstaviti osobne priče građana Osijeka, predstavnika svih nacionalnih manjina koje tu žive. Romska manjina bit će prva na redu, potom slijedi židovska nacionalna manjina i tako svake godine druga nacionalna manjina.
Uz prigodne govore, imali smo rijetku priliku uživati i u kratkom nastupu Damira Urbana, solo s akustičnom gitarom, i to je, kako je sam rekao, njegov prvi takav javni nastup u karijeri jer obično ga se s akustarom u ruci može vidjeti samo kod kuće. Izveo je jednu novu pjesmu sjajnog teksta koji ne govori o maloj trubi već o maloj vrbi, ali zvuči mi kao ziher hit i, naravno, neizostavnu „Moju vodu“ koju sam prvi put u životu čuo uživo a da ju gotovo nitko u publici nije pjevao s njim. Očito to nije njegova publika…
A ako se pitate otkud Damir u cijeloj ovoj priči, i ja sam se to pitao te sam ga htio uhvatiti za čašicu razgovora, no čovjek me ‘ladno otpilio rekavši da mora prvo odraditi foto session s fanovima pa, kao, kad se vrati. No, matori namćor poput mene nema ni vremena ni živaca čekati da rock zvijezde odrade svoje protokolarne obaveze pa sam spustio zastor na cijelu ovu priču i krenuo kući, a ako vas još uvijek zanima otkud on u cijeloj ovoj priči, pitajte nekog od klinaca s foto sessiona… 🙂
Izložba će biti otvorena u Kazamatu do 9. svibnja i savjetujem vam da ju obavezno ošacujete. Riječ je o neobičnoj, ali zanimljivoj i nadasve edukativnoj i inspirativnoj izložbi koja pruža priliku da se priče Roma ispričaju i poslušaju, po prvi put na ovaj način i iz osobne perspektive.
Hadžo, lik iz neispričane priče
zlihadzoponovojase 