Play of the Week SER 03. 05. – S.T.R.A.H., Zlatko Manojlović, Moon, Dingospo Dali, Kika, Bitipatibi, Buč Kesidi, Opoziv, Risaund

Evo nakon malo dulje pauze naramak novih singlovića od naših istočnih susjeda. Materijala se nakupilo za još jedan POTW, pa ću morati ubaciti u sport mode i malo ubrzati cijelu priču. Imam neke ideje kako da malo osvježim ove prikaze, ali o tom potom…

S.T.R.A.H. – Deca rade; Kultni beogradski bend S.T.R.A.H. (skraćenica od „Svako To Razume Ako Hoće“) uživao je popularnost u underground krugovima krajem 80-ih EP-em „Mesec“ i hit singlom „Noćas“ (bio je i moj hit tjedna tamo negdje početkom 1989.). Prije par godina lider benda, bivši rock kritičar Aleksandar Žikić, vratio se iz daleke ‘Merike i krenula su šaputanja o ponovnom okupljanju benda i evo ih: od stare ekipe tu su Žikić i pjevač/gitarist Željko Debeljević uz basista Miloša Markovića i bubnjara Aleksandra Timofejeva. Klasična rock /garage rock pjesma snažnog, pumpajućeg ritma i društveno angažiranog teksta pokazuje da je bend dobio sijede, bore i pokoju kilu viška, ali energija i duh od prije 30 godina još su tu. Novi album izlazi navodno ovaj mjesec i nadam se da će opravdati očekivanja.

Zlatko Manojlović – Crni labud; Zlatko Manojlović prije par godina proslavio je 50 godina bavljenja glazbom, jedan je od najboljih gitarista u bivšoj državi, ali mnogi to ne znaju jer je zadnjih 35 godina uglavnom živio i radio u Švabiji. Zlatko je najpoznatiji po legendarnom instrumentalu „Jednoj ženi“ koji mu je zasjenio ostatak opusa, a takva će vjerojatno biti i sudbina novog albuma „Crni labud“ čiju naslovnu stvar uvrštavam u ovaj pregled ali ne zbog bivših Zlatkovih zasluga već zato što je ovo baš dobra mainstream pop blueserica koju volim slušati jer me opušta, a i čovjek stvarno svira k’o zmaj. Inače, jabuka u ovom slučaju nije pala daleko od stabla jer Zlatkov sin svira gitaru sa starim na novom izdanju.

Moon – Mission; Mjesečari iz Šapca već su nekoliko puta bili na mom blogu i to singlovima „Voyager“ i „Lux Aeternia“, a evo još jednog s njihovog sjajnog debi albuma „Maybe We’ll Come Back“. Misija benda je, hm, svirati instrumentalni space-rock i kikati esove pri tome, a „Mission“ je upravo to: ass-kicker od pjesme uz koju možete i meditirati i cupkati nogama ali i razbacati se k’o gnojivo po livadi, posebno u drugom dijelu kada odvrnu pojačala do ibera i sruše krov nad glavom. Malo iznenađenje je video spot Mikija Stankovića koji odstupa od uobičajene svemirske tematike ovog trojca, ali fino je uklopljen uz glazbu. Podržite ove mjesečare, zaslužuju to!

https://www.facebook.com/moon.spacerockband/ ; http://moonspacerock.com/

Dingospo Dali – Slabost; Beogradski alternativni rock bend Dingospo Dali dobio je rijetku čast kod mene da sam im prošle godine recenzirao debi album „Sve dok mislim da je ovo drugi svet“, a Sandra i ekipa očito su odlučili da se gvožđe kuje dok je vruće pa se drugi album, „O nečemu lepom”, treba pojaviti još ove godine u izdanju mojih drugara iz Long Playa. Prvi singl „Slabost” najavljuje novi album i pokazuje da bend nastavlja kombinirati jake gitarske riffove s pop melodijama, mračnom atmosferom i duboko introspektivnim tekstovima. Nije hit na keca, treba nekoliko preslušavanja da vam se poput školjke otvori, ali isplati se. I ovdje treba spomenuti odličan umjetnički video spot Daniela Girizda Stavre koji je ubo atmosferu pjesme do u tančine.

https://www.facebook.com/DingospoDaliBeograd/

Kika – Zaistinski; Kika je beogradski kvartet koji je ime dobio po glumici i pjevačici Kristini Jovanović Kiki koja ga predvodi. Kika je inače back vokal i klavijaturistica u bendu E-Play, no odlučila je izaći iz Majine sjene i upravo je objavila svoj debi album „Posledica puberteta“ koji bi mogao biti injekcija osvježenja u glazbi na ovim prostorima. Glazbu Kike teško je opisati jer tu ima svega, od pop melodija, punkerskih gitara, plesnog ritma, electro-rocka u stilu Lollobrigide, a sve to uz mnogo dobre zajebancije i pozitivne energije. Kristinin vokal podsjeća na čudnu kombinaciju Ide i Bjork i definitivno je nešto što odmah privlači pozornost, kao i šašavi tekstovi. Svaka pjesma na albumu se razlikuje od prethodne, pa mislim da ću ga predstaviti u jednom od narednih Šort Katsa. Inače, koliko pjesama znate da name-čeka Tonija Cetinskog a da to ima smisla? Nijednu do sada, zar ne?

https://www.facebook.com/bendKIKA/

Bitipatibi – Neka svemir čuje nemir; Iz tabora beogradskog dream pop/sheogaze benda Bitipatibi ovih dana stigle su dvije vijesti: prva je da su odlučili reducirati postavu na živim nastupima na tri člana, što vjerojatno znači više oslanjanja na synthove, semplere i slična čuda tehnologije. Druga vijest je da su tijekom kućne probe nedavno snimili obradu Bajaginog hita s početka 90-ih „Neka svemir čuje nemir“. Sad, obično ne predstavljam obrade u ovoj rubrici, ali ovo je mnogo više od obrade: totalna dekonstrukcija originala i pretvaranje u hipnotičku ljepoticu nabijenu psihodelijom, prigušenom elektronikom i s Uninim karakterističnim sanjivim vokalom. Je li to najava nekog novog izdanja ne znam, ali ovo je baš cool.

https://www.facebook.com/pg/Bitipatibi/ ; https://bitipatibiband.bandcamp.com/

Buč Kesidi – Đuskanje ne pomaže; Pančevački duo Buč Kesidi završio je, ni kriv ni dužan, među deset najboljih SR singlova 2018. s pjesmom „Nema ljubavi u klubu“, a hoće li grom ponovo udariti u koprive njihovim novim singlom vidjet ćemo. Samoproglašeni „ljevoruki indie pop rock electro boy band“ otkrio je da sasvim lijepo balansira s jednom nogom u indie rock undergroundu, a drugom u tami disko kluba (hvala Yu Grupa!), a u uspjeh pjesme ne sumnjam i obzirom na atraktivan video spot u kome glumi Miona Marković, mlađoj publici poznata po seriji „Žigosani u reketu”.

https://www.facebook.com/buckesidi/

Opoziv – Korak dva; Opoziv je bend mlad po godinama staža, ali čine ga stare mange s beogradske undergound scene, koji su svirali u bendovima poput Dog House, Tea Break, Euforije i hrpe drugih. Novi projekt zvuči poput destilata svih tih bendova, spajajući rock, punk, hardcore, post-grunge, čak i tešku metalurgiju. Žestoko, energično, ali s melodičnim refrenom koji se topi u ušima poput leda na Antarktiku, još jedan dokaz da gitaristički zvuk kod naših komšija nije umro, samo malo čudno miriši…

www.facebook.com/opozivbgd

Risaund – Teretnjak; Evo još jednog novog imena, ali zapravo ne i tako novog. Risaund je postjao od 2003. do 2013. godine, tijekom kojeg vremena su objavili jedan singl i EP te nestali sa scene. Nakon šest godina pauze vratili su se u ponešto izmijenjenom sastavu kao kvartet i s drugačijim, modernijim zvukom koji prati moderno vrijeme. Tako i Risaund kombiniraju elektroniku i rock, a utjecaji im sežu od ranih Kraftwerka i krautrocka do aktualne skandinavske chill out i plesne scene. Još jedna od pjesama koje mi nisu sjele na prvu, ali sreća pa postoji „repeat“ dugme i nakon četvrtog-petog slušanja ovo je već dragulj. Muy bien!

https://www.facebook.com/risaundrisaund/ ; https://risaund.bandcamp.com/

Ovaj unos je objavljen u Play of the Week. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s