Izložba „Feel Slovenia. I Feel Culture“ @ Državni arhiv, 10. 05. 2019.

Prekrasan dan, zanimljiva izložba i odličan domjenak. Zlovenci su se ponovo iskazali na otvorenju fotografske izložbe „Feel Slovenia. I Feel Culture.“ u okviru Dana Slovenije u Slavoniji.

Dani Slovenije u Slavoniji ove se godine održavaju po četvrti put, od 10. do 13. svibnja. Bit će tu svašta nešta, od zanimljivih do onih manje zanimljivih događanja, a ja sam se odlučio ovjeriti otvorenje s izložbom fotografija, kao i još jednu izložbu u ponedjeljak. Između će biti još sadnja najstarije loze na svijetu, pjesnička meditacija, medni doručak, radionice robotike i zelene energije, kurci-palci, ali što se mene tiče, dvije izložbe fotografija sasvim su dovoljne.

Prva od njih, izložba „I Feel Slovenia. I Feel Culture.“ okupila je lijep broj posjetitelja unatoč vampirski ranom početku u pola pet popodne. Bili su tu i uobičajeni sumnjivci ispred grada, županije i veleposlanstva Slovenije kao organizatora koji su bili milosrdno kratki u svojim govorancijama pa smo imali više vremena posvetiti se samim eksponatima.

Izložba na 38 fotografija kroz objektiv nekih od najboljih slovenskih fotografa prikazuje bogatu kulturnu baštinu i raznolikost Slovenije. Pripremljena je prošle godine za potrebe obilježavanja godine kulturne baštine i u ovih godinu dana proputovala je svijeta, bila je u Varšavi, Pragu, Zagrebu, a sad je eto dolutala i do nas.

Ima tu puno lipih stvari za vidjeti, a bogami nešto i za naučiti. Tu je, recimo, Postojnska jama, neizostavna kada govorimo o ljepotama Slovenije, ali uz jedan mali catch: na fotki je željeznička pruga koja vodi kroz jamu. Da, jama ima svoju vlastitu željezničku mrežu. Tu je i Solkamski most s kamenim lukom duljine 85 metara što ga čini najdužim kamenim mostom na svijetu.

Eh da, i Slovenci, kao i svi Balkanci uostalom, gadno pate od mitomanije i svoju beznačajnost u nekom globalnom svjetskom poretku pokušavaju nadoknaditi kojekakvim rekordima, izmišljenima ili stvarnima. Znate floskule tipa da je hrvatski narod najstariji na svijetu i slična sranja? E pa, braća Zlovenci po tom pitanju dokazuju da su Balkanjerosi poput nas ostalih pa nam tako na fotkama pokazuju neandertalčevu sviralu kao najstariji instrument na svijetu ili za skladbu „Na Golici“ Slavka Avsenika ponosno kažu da je to najizvođenija instrumentalna skladba na svijetu. Mislim da bi tu mnogi klasičari i jazzeri imali štošta prigovoriti, no dobro.

Tu se mogu vidjeti i poznata idrijska čipka, Predjamski dvorac, lipicanci iz Kraša, kranjske pčele, ptujski kurenti (maskirane buše) ili poznato Tromostovlje u središtu Ljubljane, tri mosta spojena u jedan. A kao dobar domaćin, Državni arhiv u Osijeku izložbu je popratio i vlastitom izložbom starih razglednica slovenskih gradova i turističkih mjesta (Ljubljane, Maribora, Kopra, Postojne, Bleda i Rogaške Slatine) iz arhivske zbirke razglednica poznatog novinara Josipa Šmidta.

Meni osobno najbolji dio samog otvorenja bio je kratki nastup mariborskog kantautora Petera Andreja koji je nastupio sam s akustarom i izveo dvije skladbe. Prva je bila jedna skladba mariborskog pjesnika Janka Glazera koji je rođen u selu Ruše kod Maribora, istom selu gdje je rođen i Andrej koji je snimio i cijeli album s Glazerovim pjesmama, a potom je izveo i jednu svoju vlastitu, „“Svjetlost augusta“, i ostavio je sjajan dojam. Sugestivna interpretacija, ugodan vokal i filigranski precizna svirka krase ovog lika koji kod nas prolazi totalno ispod radara, a ne bi trebalo jer vuče na mnogo poznatije kantautore poput Andreja Šifrera ili Aleksandra Mežeka. U tom kulturno-umjetničkom dijelu programa nastupio je i Varaždinac rođen u Mariboru, pjesnik Milan Novak, koji je odrecitirao jednu pjesmu (na slovenskom, naravno, da je na talijanskom to bi vjerojatno bili Dani Italije u Slavoniji, ne?).

A cijela se priča završila meni najboljim dijelom, nekulturno-neumjetničkim programom skraćeno zvanim domjenak. Znate taj dio, to vam je ono kad gladuši odjebu kulturu u troskoku i brzinom Usaina Bolta odjure u prostoriju gdje je poslužen domjenak i navale na pladnjeve poput skakavaca na usjev. Restoran Corner je pokazao da ima jedan od najboljih roštilja u gradu i poslužili su nam „mesnu zajednicu“ za prste polizati. Odličan način za zatvoriti odličnu izložbu.

A pitanje koje se postavilo nekoliko puta na otvorenju jest: kada će se organizirati Dani Slavonije u Sloveniji? Okupljeni su izrazili nadu da će to biti već nagodinu, živi bili pa dočekali…

Slavonec Hadžo

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - ostalo. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s