Predstavljanje knjige „Finding Nemon“ Aurelije Young @ MLU, 14. 05. 2019.

Oscar Nemon jedan je od najvećih portretnih kipara dvadesetog stoljeća, o čemu svjedoče njegovi čuveni portreti državnika i značajnih ličnosti izloženi diljem svijeta. Ono što mnogi ne znaju to je da je lik rođeni Osječanin gdje je proživio svoje djetinjstvo i mladost, pa je logično da se promocija knjige o njemu održi i u Osijeku.

Autorica knjige „Finding Nemon: The Extraordinary Life of the Outsider Who Sculpted the Famous“ je njegova kćerka Aurelia Young koja je dugi niz godina istraživala život svog oca o kome se, unatoč činjenici da su mnoga njegova djela rasuta po cijelom svijetu i da je bio iznimna osoba nevjerojatnih postignuća, zapravo nije znalo mnogo. Aurelia putuje po svijetu i drži predavanja o Nemonovom radu, pa su ju često pitali kada će ta predavanja uobličiti u knjigu. Et voila – knjiga se pojavila u Velikoj Britaniji prošle godine, a sada je predstavljena i kod nas u Muzeju likovnih umjetnosti.

Prvo poglavlje knjige bavi se njegovim rodnim Osijekom. Rođen je 13. ožujka 1906. u obitelji židovskih korijena, a pravo prezime (Neumann) odlučio je promijeniti u Nemon jer zvuči francuskije (tada je francuski bio jezik visokog društva, kraljeva i diplomacije), a i svi su ga ionako zvali Nemon. Zanimljiva je anegdota kako je dobio ime: u trenutku dok mu se majka porađala, ispred njihove kuće stao je konjski tramvaj, a vozač je ljutito tjerao konja  vičući: „Hajde Oskare!“. Kad je dijete izašlo na svjetlo dana, babica ga je predala majci uz riječi: „Evo ga Oscar“ i to ime je ostalo. Eto, čovjek dobio ime po konju…

Nemonova obitelj bila je bogata, djed mu je bio industrijalac Leopold Adler, vlasnik velike osječke tvornice koja je proizvodila boje i lakove, ali mu je najbliža obitelj fasovala početkom II. Svjetskog rata jer su, kao Židovi, odvedeni u koncentracijski logor na Banjici kod Beograda gdje su likvidirani, kao i 90% osječkih Židova. Nemon se spasio te sudbine: još u školi pokazao je interes i izniman talent za kiparstvo, već kao tinejdžer imao je izložbe, pa je odlučio da školovanje nastavi na likovnim akademijama u Beču i Bruxellesu. U Beču je dobio i svoj prvi veliki „gig“ – 1931. radio je portret inače vrlo zatvorenog Sigmunda Freuda (bio je prvi umjetnik kome je Freud dopustio da mu se približi) što će mu otvoriti vrata „faca od formata“ tako da će do sredine 80-ih raditi portrete kulturne i političke elite 20. stoljeća.

Između ostalih, njegove „mušterije“ će biti Winston Churchill, koji je s Nemonom postao dobar prijatelj i često mu je pozirao za velik broj portreta, uključujući i onaj veliki brončani koji se nalazi u prostorijama Donjeg doma britanskog Parlamenta. Portretirao je i engleskog kralja Georgea 6., belgijskog kralja Alberta, premijerku Margaret Thatcher te englesku kraljicu Elizabetu koja mu je dodijelila i studio u kome je radio. U Londonu je izgradio karijeru, tamo je dobio i kćerku Aureliju koja će se kasnije udati za nekog lorda i tako dobiti prestižnu titulu lady, pa je ovo bila jedna od rijetkih prigoda da slušamo predavanje koje drži netko od britanskih plemića. Ako vas to pali… Nemon je radio do 1984. Zanimljivo, posljednja narudžba koju je dobio bila je portret princeze Dijane. Napravio je prvi skeč, no kad je trebao početi raditi skulpturu strefila ga je srčika i 1985. je otišao bogu na istinu.

Predavanje lady Young bilo je popraćeno velikim brojem slajdova, ali i arhivskih fotografija, pisama te nekoliko video i audio snimaka razgovora s umjetnikom tijekom njegovih dolazaka u Osijek. Da ne bi sve ostalo samo na suhoparnom iznošenju činjenica, gđa Young je u priču ubacila dosta osobnih motiva, što se meni osobno najviše dopalo. Požalila se kako joj je stari često pričao na hrvatskom, ali se ona nikada nije potrudila da ga nauči (a i zašto bi kad govori engleski – to vam je klasičan britanski neoimperijalizam), a jedna od uspomena koje se najradije sjeća su uspavanke koje je Oskar pjevao njenom mlađem bratu na hrvatskom jeziku. Zanimljivo je i podrijetlo njezinog imena: nije ga dobila po majci Julija Cezara, Aureliji, kako se često mislilo već po – nećete nikada pogoditi – vrsti željezničkog vagona koji je tada bio jako popularan.

Oskarovo najpoznatije djelo u Osijeku svakako je spomenik „Majka i dijete“ otkriven 1965., a posvećen je holokaustu i svim žrtvama fašizma. Skulptura se nalazi u Parku Oskara Nemona čime je grad pokazao da cijeni jednog od svojih najpoznatijih sugrađana, pa je i gospođa iskoristila priliku da poslije predavanja posjeti spomenik.

Bilo je ovo vrlo zanimljivo predavanje, puno nepoznatih detalja o životu i radu velikog umjetnika ali ispričanih iz vizure nekoga tko ga je dobro poznavao i s privatne strane. Aurelija je rekla kako i dalje traga za radovima svoga oca čije se skulpture nalaze po cijelom svijetu, a još jedna zanimljivost ja ta da je Oskar Nemon autor s najviše skulptura u britanskom parlamentu.

Život Oskara Nemona zaslužuje dugometražni ili dokumentarni film, no dok se to ne dogodi, ostaju nam ovakve promocije da bace svjetlo na umjetnika čija su nam djela jako dobro poznata, ali o njemu samom jako malo znamo.

Demon Hadžo

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - ostalo. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s