Mjesec hrvatske knjige 2019. završio je književnom večeri s Dragom Hedlom. Pod moderatorstvom Davora Spišića, bio je ovo portret i prikaz života i rada Hedla kao novinara i književnika, ali i neformalna svjetska pretpremijera njegove posljednje knjige.
Studijska čitaonica Gradske i sveučilišne knjižnice bila je gotovo puna. Publiku su najvećim dijelom činili „veterani solunskog fronta“, Hedlova generacija zavidnog broja godina, među kojima sam se ja osjećao kao pionir (ipak je čovjek stariji od mene više od 20 godina, a ja nisam baš u cvijetu mladosti…). Moderator večeri bio je Davor Spišić, također renomirani pisac, koji je večer zamislio kao razgovor ugodni između njega i Hedla, ali je ostavio publici mogućnost da se uključi kad god to budu smatrali potrebnim.
Na pitanje kako je postao novinar, Hedl je rekao kako je po završetku studija književnosti počeo raditi kao urednik književnog časopisa “Revija”, no to mu je bilo previše dosadno te je početkom 80-ih prešao u Glas Slavonije gdje je počeo kao novinar dok krajem dekade nije postao glavni urednik novina. Tamo je bio do početka 90-ih i dolaska „demokracije“, a kako je ta demokracija izgledala osjetio je na svojoj koži kada ga je Glavaš s naoružanom vojnom pratnjom doslovno izbacio iz ureda i s radnog mjesta. Postao je freelancer, istraživački novinar koji je pisao za Feral Tribune tijekom olovnih 90-ih, potom za Jutarnji list, a od 2015. se nalazi u zasluženoj mirovini, iako je još uvijek aktivan pišući za portal Telegram.hr. Kaže da radi manje nego prije, sporije, u tempu koji mu najviše paše, ali se i dalje bavi ponajviše neuralgičnim temama Osijeka i Slavonije. A znajući koliko takvih tema na istoku Rvacke ima, čovjeku je angažman zagarantiran još barem tisuću godina…
Iako je ranije već objavio nekoliko zbirki kratkih priča, eseja i reportaža, u svijet književnosti ušao je na velika vrata 2013. objavljivanjem romana ”Donjodravska obala”, polu-autobiografskog djela koji je roman o Hedlovom djetinjstvu ispričan iz vizure učenika osnovne škole na prijelazu iz 50-ih u 60-e. Roman je prošle godine dobio svoj nastavak, ”Vrijeme seksa u doba nevinosti”, koji je bio premijerno predstavljen na Osječkom ljetu kulture 2018., a autor upravo radi na trećem dijelu trilogije ”S obje noge u jeseni” koji bi trebao biti gotov idućeg ljeta.
Svoju drugu, tzv. krimi trilogiju, započeo je 2014. romanom „Izborna šutnja“ gdje je prvi put uveo lik inspektora Kovača, neku vrstu osječkog Phillipa Marlowea ili Mikea Hammera. Roman je nastao u sklopu edicije Balkan noir i taj mu opis savršeno pristaje jer se Hedl pokazao kao dobar sljedbenik Chandlera, Hammetta ili Spillanea i njihovih tvrdokuhanih krimića koji su vješto prebačeni s ulica L.A.-a na ulice Osijeka. Zanimljiv je detalj da je u prvoj verziji Hedl ubio inspektora Kovača, no onda mu je Nenad Rizvanović sugerirao da prepravi kraj jer je „osjetio“ da je ovo dobar materijal za više od jedne knjige.
Ono što je kod Hedla kao krimi autora zanimljivo, to je što njegovi krimići nisu samo „whodunit“ traganja za ubojicom, već i mračna i sumorna slika post-tranzicijskog društva kojim vlada politika, pa Kovačev arh-neprijatelj nije neki kriminalni mastermind tipa profesor Moriarty već lokalni vlastohlepni gradonačelnik koji se beskrupulozno uspinje ljestvicom moći, pa u drugom dijelu trilogije „Ispovjedna tajna“ postaje saborski zastupnik, a u upravo dovršenom posljednjem dijelu, „Kijevska piletina“, i ministar unutarnjih poslova. Dotični će „dolijati“ tek u Kijevu što je nekog iz publike ponukalo na komentar da bi i naše političare iz stvarnog života trebalo poslati u Kijev jer im korumpirano hrvatsko pravosuđe očito ne može staviti soli na rep. S tom se inicijativom slažem, premda bih ja bio još radikalniji i odlučio bih se za mjere koje članovi HDZ-a ovih dana zagovaraju u svojim aktualnim Viber i Watssup prepiskama…
Inače, nova Hedlova knjiga toliko je vruća da je na promociji uopće nije bilo, pa je glumica Anita Schmidt ulomke iz nje čitala s papira. Ono, old school. Još da su bili tiskani na pisaćem stroju, koja bi to old skulština bila… Knjiga je tek jučer službeno izašla iz tiska i predstavljena je u Zagrebu na Interliberu, što znači da nas u dogledno vrijeme očekuje i osječka službena promocija.
Govoreći o planovima za budućnost, Hedl je rekao kako mu je drago što je ”Donjodravska obala” prebačena na daske koje život znače pa je pretpremijerno izvedena na ovogodišnjem OLJK-u (ali ih je vrijeme sjebalo pa su umjesto tri predviđene održali tek jednu i pol predstavu). Plan je predstavu od svibnja iduće godine staviti na repertoar HNK i baš me zanima na što će to ličiti jer je bila vrlo zanimljiva ideja napraviti ambijentalnu predstavu smještenu u prirodni ambijent uz Dravu obzirom da je rijeka važan element samog djela, ali kako će to izgledati na bini HNK? Pa, vidjet ćemo uskoro.
Iduće godine konačno započinje i snimanje TV serije po Hedlovoj krimi trilogiji. Snimit će se tri sezone, svaka u trajanju od šest epizoda što zvuči obećavajuće, a sam Hedl je nasmijao okupljene rekavši kako mu je plan da mu sljedeći roman bude crna komedija smještena u osječki starački dom, čemu je i po godinama sve bliže…
Po završetku službenog dijela, Davor je otvorio prostor za pitanja i komentare iz publike. Bilo je tu nekoliko dobrih fora: jedna žena pohvalila je Hedlov novinarski rad rekavši kako ga ona već godinama prati, na što je Hedl u svom stilu odgovorio: „Prate me i drugi“, a na pitanje kad ćemo biti kao Švedska, odgovorio je: „Bili smo“. Nažalost, taj dio razgovora s publikom otišao je previše u politiku pa se pokazalo točnim ono što je autor rekao ranije tijekom promocije: da mu najviše na kurac idu oni koji stalno govore: „Politika me ne zanima“ jer politika upravlja našim sudbinama…
Spišić se pokazao kao odličan MC jer nas je kroz nešto više od sat vremena proveo kroz sve važne stvaralačke faze u Hedlovom životu, od prapočetaka do najnovije knjige, a ujedno je bio nenametljiv i pustio je Dragu da govori dok je on samo usmjeravao tijek događaja. Školski primjer kako se vode ovakve književne večeri. Sve u svemu, baš ugodna i lačarna večer u GISKO-u, bar da je takvih više…
Hadžo koji voli piletinu (ne nužno kijevsku)
zlihadzoponovojase 