(Još jedna) Promocija knjige „Rock u Vinkovcima“ Želimira Ivkovića @ hotel Osijek, 13. 11. 2019.

Ovaj je stvarno odlijepio, reći će netko kad vidi ovaj naslov, pa bio si na promociji te knjige u Vinkulji prije dva tjedna! Jesam, bio sam, ne mogu poreći jer postoje tekst i fotke koji to potvrđuju, pa pretpostavljam da ima neka izražena crta mazohizma kod mene, kao i kod svih vas koji čitaju ove bljuzgarije. Ipak, nisam se pokajao jer je ova promocija bila totalno drukčija od prethodne.

I tako je promocija Želimirove knjige o rock sceni u Vinkovcima i oko nje došla i do Osijeka. Nakon tri promocije u rodnom gradu, Đakova, Broda, Beograda, Siska… Promocija je održana u Lobby Baru hotela Osijek, fensi-šmensi kafiću s prekrasnim pogledom na Dravu i Pješački most. Među okupljenima puno mladih što je obično dobar znak, no kako je dobar dio okupljenih, čini mi se, došao s Filozofskog faksa na „preporuku“ profesora po principu ne dođeš, nema plusa, broj nas koji smo na promociju došli ničim izazvani bio je zabrinjavajuće malen.

Što je donekle razumljivo jer što bi današnja mladež išla slušati tamo neke metuzaleme kako melju o glazbi njihovih roditelja i djedova kad je mnogo privlačnija opcija fejsbučiti ili tvitati po društvenim mrežama, a i današnje degeneracije slušaju nešto sasvim deseto. A oni koji su rasli uz rock glazbu 60-ih do 80-ih ili su bili dio te scene danas su u godinama kada ih više zanima uplata posmrtne pripomoći i redovna kupovina pelena za inkontinenciju nego oživljavanje uspomena na dane ponosa i slave.

Rekoh, promocija je bila zamišljena (i izvedena) potpuno drugačije od one u Vinkulji, iako su akteri bili isti: autor knjige, predsjednik vinkovačkog ogranka Matice hrvatske Dražen Švagelj i moderator Goran Rem. Prva je razlika bila u tome što nije bilo simpatičnih video projekcija koje su pratile prošlu promociju i vizualno efektno nadopunjavale ono o čemu se pričalo, a druga je razlika, i to ona mnogo bitnija, bila u samom konceptu: ovoga puta Rem je održao samo kratku uvodnu besjedu (ali doista kratku, kraću od pitanja koja obično postavlja gostima), a riječ je prepustio Želimiru i to je sad već nalikovalo na klasične promocije. Stvarno ne znam da li bih izdržao još jednu dozu 45-minutnog removanja i removskog prigovaranja (neka mi pokojni Hektorović oprosti što sam parafrazirao naziv njegovog najpoznatijeg djela. Koje je, nota bene, bilo uprizoreno u sklopu ovogodišnjeg mjeseca knjige na Filozofskom, ali nisam išao jer mi je činjenica da smo to djelo imali za lektiru u srednjoj školi i dan danas traumatična…).

Govoreći o tome kako je bilo u Vinkovcima u 60-ima, Želimir je to opisao rječju „čarobno“, dodavši da su svi koji su tada svirali lebdjeli iznad tla. Svaki kvart u gradu imao je svoj bend, uglavnom reproduktivce koji su slušali tada obavezni Radio Luksemburg i skidali najveće hitove s tadašnjih top lista. Vladimir Janković Džet u svojoj odličnoj knjizi „Godine na 6“ sjajno je opisao to isto razdoblje u Beogradu i utrku mladih bendova da što prije skinu neki od tada aktualnih hitova i ubace ga u repertoar za idući plesnjak. Onaj tko bi prije svih drugih skinuo neki veliki hit imao je prednost pri dobivanju gaža, ali i lakši put do ženskih gaćica i izvora pičke rosne…

Želimir je karijeru započeo u bendu Milky Way kojega je sastavio, to smo sinoć saznali, drugi Želimir važan za ovu priču, Babogredac, danas urednik u Croatia Recordsu, a u ono vrijeme vlasnik jedne od prvih diskoteka u Vinkovcima koji je često putovao u London odakle je donosio nove ploče i prvi ih vrtio u svom klubu. Babogredac je bio i vlasnik najmodernijeg studija za snimanje u Bošnjacima, ali i organizator koncerata nekih od najvećih bendova ondašnje države, pa je tako organizirao i posljednju turneju Azre koja je cijeli tjedan provela u Slavoniji nastupajući po klubovima od Osijeka do Piškorevaca. Toliko o rock sceni i infrastrukturi iza željezne zavjese onoga vremena što bi trebala znati i ona kokoš od predsjednice da u to vrijeme, kao pripadnica povlaštene komunističko-partizanske obitelji, nije bauljala po SAD-u tražeći voćni jogurt…

Govoreći o nekim od osebujnih ličnosti vinkovačke rock scene uopće, Želimir se dotakao i Satana Panonskog, za koga je rekao da je bio veliki pjesnik i performer ali i ekshibicionist. Ja bih dodao da je fascinantno koliko je ta sklonost ka samo destruktivizmu bila izražena kod njega i gotovo je zasjenila njegov glazbeno-pjesnički talent, čega se dobro sjećaju svi koji su bili na njegovom legendarnom koncertu u Oksu u jesen 1990. kada su prvi redovi došli kući okrvavljenih majica i lica od krvi koja je prštala s bine na kojoj se Satan rezao žiletom. Dosta od te sklonosti samo uništavanju ima i drugi veliki protagonist vinkovačke scene, Bare, no njega su mučili drugi demoni i on je, za razliku od Satana, preživio dovoljno dugo da bi iz undergrounda prešao u prvu ligu domaćeg rocka. Rem je iznio i podatak koji nisam znao, a to je da je nedavno obranjen doktorski rad o Satanu na 500 stranica i to je tek treća ex-YU rock ličnost koja je bila tema doktorskog rada, nakon Milana Mladenovića i Johnnyja Štulića.

Govoreći o knjizi, Želimir je rekao kako mu je poriv za nju došao nakon što se 1995. pojavila Mala enciklopedija pop i rock glazbe u kojoj je VK scena dobila samo jednu stranicu, a on je smatrao da zaslužuje mnogo više i eto – nakon 25 godina to „mnogo više“ se pojavilo u vidu ove knjige. Ubacio je u nju i bendove iz Vukovara, Županje te iz okolnih sela, a ostalo je i dosta materijala koji nije stao u knjigu.

Ponovio je i svoju tezu kako je rock glazba nastala iz supkulture da bi potom prešla u mainstream gdje se nalazi i dan danas, no ja ću i ovu priliku iskoristiti da izrazim neslaganje sa časnom starinom: moguće da Želimir živi u nekom svom balonu, ali rock je danas ponovno na marginama, posebno na ovim prostorima. Današnja mladež uglavnom sluša drugu vrstu glazbe, ako se cajke, crap i njihovi hibridi uopće mogu nazvati glazbom; oni rockeri koji su i dalje popularni (Valjak, Kazalište, Vatra, Pivo…) više se brinu o tome kako zadržati svoje pozicije, nema više te rebelije, želje za promjenom društva jer praznoglavim novim naraštajima sviđa se ovakav život u konzumerizmu itd. Rem se još jednom vratio na posljednji, sramotno slabo posjećeni nastup Punčki u Vinkovcima, dodavši da je tonac na koncertu bio član benda Milky Way čime se simbolično zatvorio krug: jedan od začinjavaca rock scene u Vinkovcima radio je zvuk vjerojatno posljednjem značajnom bendu iz grada na Bosutu.

Govorancija je potrajala nekih 40-ak minuta, a potom je uslijedila svirkata Milky Waya koji su nastupili u formatu četvorke (vokal, gitara, perkusije i mlada cura za synthom koja bi po godinama mogla biti unuka nekog od članova benda). Izveli su desetak obrada pjesama iz 60-ih koje su svojevremeno izvodili na svojim nastupima i to nije uopće zvučalo loše; OK, na trenutke je sve to skupa ličilo na dobar terasa bend s nekog od hotela na Jadranu, ali naježio sam se slušajući Želimira kako sa sedam banki na grbi pušta glas i pjeva hitove Animalsa, Beatlesa, Stonesa i sličnih. U set listu su ubacili pop i rock hitove onog vremena, jazz standard „Fly Me to the Moon“, „Blue Moon“ u Sinatrinom aranžmanu, no mene su kupili sjajnom verzijom Creedenceovog klasika „Long as I Can See the Light“ koji malo tko od coveraša uopće stavlja u set listu. Kao specijalitet večeri izveli su pjesmu „Grad“ koju je posebno za njih napisao veliki Drago Mlinarec i koju su planirali snimiti na svom prvom albumu autorskih stvari, no do njega nikada nije došlo.

I time se privela kraju još jedna promocija Želimirove knjige, potpuno drugačija od prethodne i s hrpom novih i zanimljivih informacija koje sam saznao. Tko zna, bude li se promocija organizirala još negdje u blizini, možda se i tamo zaletim. Još jedna promocija i uskoro ću biti u stanju i sam moderirati promocijom iako knjigu uopće nisam držao u šapama. Pa, kad je Gall mogao pisati o koncertu na kome uopće nije bio, što da ne?

Hadžo, Satanov sljedbenik

 

 

Ovaj unos je objavljen u Gdje sam bio - ostalo. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s