Eto što koronavirus napravi od (ne)normalnih ljudi poput mene ili druga M. – u jednom danu gledali smo nastup osječkog repera Kandžije dva puta. Jebote, ispada da smo mi među njegovim najvjernijim fanovima. Da sam na Kandžijinom mjestu zapjevao bih, ili odrepao, „Što je meni ovo trebaloooo“…
Nastavljaju se koncertni događaji u Osijeku u karanteni, ili možda bolje reći sada polukaranteni obzirom da smo konačno, fala kurcu (i to ne austrijskom premijeru) malo olabavili s pretjeranim i nepotrebnim zatvaranjem države.
Kao što smo svi osjetili na vlastitoj koži, cijela zemlja je pretvorena u taoce stožeraške gamadi koji su k’o fol neki stručnjaci, a riječ je o govnima koja su, kako to obično biva u doba krize, isplivala na površinu i dočekala svoju priliku da bar jednom u životu izađu iz anonimnosti i nebitnosti. Kad vidiš onog idiota Capaka, ljudi, pa taj lik da nije član udružene zločinačke organizacije ne bi mogao biti ni portir u HZJZ-u, a kamoli ravnatelj, a o imbecilu Božinoviću da ne pričam. Ipak, era njihovog neprosvijećenog apsolutizma, terora i isprazne „ostanite doma“ retorike bliži se kraju, a prve laste slobode ovdje u gradu na Dravi upravo su koncerti u sklopu programa kulture na kotačima.
Riječ je o projektu koji su prošli tjedan pokrenuli Grad i Kulturni centar s ciljem da, ako već Muhamed ne može do brda, dovedu brdo Muhamedu; odnosno ako ljudi ne mogu ići na svirke, da im se svirke donesu pod prozor u svim gradskim četvrtima i to na prikolici Mitsubishi kamioneta. Tako sam prošli tjedan gledao Red Roosterse u Donjem Gradu, a potom i nastup opernih vrištača iz osječkog HNK (ali se nisam mogao natjerati da pišem o tome, vjerujem da me razumijete), a i ova tura započela je u velikom stilu kratkim nastupima najpoznatijeg osječkog repera i MC-a Kandžije.
Kandžija je nastupao u naseljima Jug 2 i Vijenac Dinare, a kako su još uvijek na snazi mjere zabrane okupljanja, točne lokacije koncerata nisu objavljene da se ne stvaraju gužve. No, nije bilo teško locirati kamionet jer je bio parkiran na igralištu u Bakarskoj ulici, 50-ak metara od Kauflanda koji je centar života Jugovaca. Kad sam se ukazao tamo, Kljun i njegov pomoćnik (mali Kljun?) obavljali su završne pripreme pred svirku, a već se bio okupio i solidan broj ljudi koji će se do kraja nastupa samo povećavati, tako da je po odokativnoj procjeni tamo sigurno bilo stotinjak duša, možda i više.
Očekivao sam da će Kandžija nastupiti s nekim beat maherom u pozadini, no ispostavilo se da je ovo bio baš solo nastup, gdje je majstor repao, zabavljao okupljene i sam puštao unaprijed pripremljene matrice. Za ovu prigodu pripremio je pola sata podloga, ingeniozno nazvanih „Tezga“, gdje je smiksao svega i svačega, od tvrdih hip hop beatova a la „In the Club“ 50 Centa do sjajne „Paper Planes“ M.I.A.-e, a našlo se tu i mekših, senzualnih r&b i soul podloga. Kandžija se pokazao kao dobar poznavatelj hip-hop i r&b glazbe i svaka je pjesma bila drugačija od prethodne, a opet je nastup imao glavu i rep.
Tu su i njegovi oštroumni i zajebantski tekstovi koji na duhovit način oslikavaju neuralgične točke društva u kome živimo, no ono što Kandžiju izdvaja od većine ostalih repera s domaće scene su njegovi živi nastupi. Mislim, većina repera ima karizmu uvelog cvijeta u saksiji, no Kandžijini nastupi uvijek su vatromet zajebancije i energije, iako ovoga puta energije baš i nije bilo u izobilju. Naime, nastupati na prikolici kamioneta nije baš lagana rabota jer si skučen prostorom koji se još uz to i njiše pa trebaš paziti i na ravnotežu, pa mi je poslije svirke rekao kako je to možda dobro za nastup opernih pjevača, ali ne i za njega.
No, zato je zajebancije bilo sasvim dovoljno, barem za vremenski ograničen set. Na Jugu II se zajebavao s gledateljima na prozorima i balkonima okolnih zgrada, no vrhunac večeri bila je scena na Vijencu Dinare kada je ulovio nekog lika u kožnoj jakni u publici i pitao ga je je li on stanar naselja. Kad je lik odgovorio da jest, Kandžija je odgovorio: „Onda dobro, pomislio sam da ste drot u civilu“. A desetak metara od bine bili su drotovi u uniformi koji su, kao, pazili na red i mir i održavanje razmaka… Inače, Kandžija je na Vijencu Dinare rekao i kako mu je ovo bio najbliži nastup kući koji je ikada imao obzirom da on dolazi iz Retfale (ali to nećemo uzeti protiv njega).
Što se set liste tiče, bio je to svojevrsni presjek karijere, od „Jelene“ i „Đure“ s kojim je zaključio nastup, pa do stvari s posljednjeg albuma „Plafon“, koji je objavljen još pred kraj prošle godine i trebao je u normalnim okolnostima već imati svoju koncertnu promociju. Od toga za sada nema ništa, ali smo u ovakvoj „tezga“ verziji čuli nekoliko hitova, od “Magične butre”, preko uhljebničke himne “Državna sisa”, ode omiljenom noćnom klubu osječkih čobana i seljobera „Rokatiki“ pa do autobiografske “Seljak”.
Da se razumijemo, u normalnim okolnostima, kada bi se od mene tražilo da platim kartu, sigurno ne bih došao na ovakav nastup uz matricu čak ni kada je Kandžija u pitanju. Ali u ovim nenormalnim okolnostima kada smo se svi zaželjeli koncerata, bilo kakvih, priznajem da sam guštao. I ne samo to, već smo se nakon prvog nastupa drug M. i ja dogovorili da biciklima odpedaliramo na sasvim drugi dio grada i odgledamo isti ovaj nastup još jednom. Program na Vijencu Dinare je imao i dodatak u vidu disko kugle koja na Jugu II nije došla do izražaja jer je još bio dan, no ovdje smo imali i svjetlosne efekte. Kao da smo u pravom disko klubu.
Po završetku drugog nastupa (trećeg srećom nije bilo), drug M., drug L. i ja otišli smo do klupica u centru grada na after uz pivo i Jamnicu. Sreća pa Tisak po novom radi do 22 sata pa smo stigli taman pred zatvaranje butige. Još jedna prednost ovih korona koncerata na otvorenom: počinju rano i završavaju rano. Ako će jedna od posljedica cijele ove pandemije biti to da će svirke ubuduće počinjati i završavati u neko pristojno vrijeme, to odmah potpisujem.
A svirki i drugih kulturnih događanja bi moglo biti. Mislim, ako su dopuštene voodoo vradžbine jebenih bogomoljki u crkvama, pod istim uvjetima bi se mogli održavati i kulturni događaji, od kazališnih predstava, filmskih projekcija, izložbi i, dakako, koncerata. Približava se i Osječko ljeto kulture koje se i inače održava na otvorenom, pa ne vidim razloga da ostanemo zakinuti za užitak mi koji nismo pripadnici sekte katolibanskog šljama…
Hadžo na dva kotača
https://www.facebook.com/Kandzijaa/
zlihadzoponovojase 