Play of the Week 28. 05. – Opaki jahači vatrenih riffova iz pakla, Baobab, Ćao Portorož, Japanski premijeri, Gladni naučnici, Rambo Amadeus, TDK Torpedo, Džijudžicu feat. Sanja Risaund, Škodra, Benston, Bullet For A Badman, Iz@ Medoević & Borgie

premijeri

Evo još jednog „Nikad čuo nikad vidio“ izdanja POTW-a u kome su mahom izvođači koji se po prvi put pojavljuju na ovom isprdku od bloga, uz pokoju časnu starinu tipa Rambo. Tja, ja sam oduvijek volio širiti glazbene vidike, svoje i tuđe (kad mi već slabo ide sa širenjem ženskih nogu), pa bacite uho ili oba, u mojoj butigi i ovaj put ima puno lipih stvari…

Opaki jahači vatrenih riffova iz pakla – Daj mi sve; Uf, kako prejebeno ime za bend! Odmah čujete kako su ovo trojica fino odgojenih bečkih dječaka koji po crkvama sviraju kršćanski rock i slave Isuseka na debi albumu prigodno nazvanom „Fala kurcu“. Grupa postoji još od 2011. godine, ali sad su dobili malo na vizibilitiju otkako ih je agilna Spona uvrstila u svoju ergelu i na nedavno objavljenu kompilaciju novih rock bendova „XX 2020 XX“. Garažni rock s riffovima koji su došli direkt iz pakla, kao posljedica lošeg alkohola, loših cigareta i još goreg društva – Motorhead susreću Turbonegro ili kako su Majke otprilike zvučale na davnoj kompilaciji „Bombardiranje New Yorka“. Mislio sam da se ovakvi bendovi više ne rađaju, no drago mi je što sam se prevario.

https://www.facebook.com/opakijahaci.vatrenihriffova/

Baobab – Na ostrvu; Jedan od meni omiljenih bendova s ovih prostora koji svira lokalnu verziju americane, ovdje bismo mogli reći srbijane, čije izvorište ne dolazi iz rijeke Mississippi već iz Rzava, ali to je taj duh otpora prevladavajućem sranju kojeg Miodrag i kompanjoni ispoljavaju još otkako sam ih prvi put čuo i gledao, a tome ima desetak godina, koje stoljeće više-manje. Novi singl je instrumental i to divan, na tragu Youngovog „Harvest Moona“ sve s divno ubačenom usnjarom i baš sjajna stvar za chillanje. Valjda će i album uskoro…

https://www.facebook.com/baobabarilje/ ; https://baobabarilje.bandcamp.com/

Čao Portorož – Ljubavnik; Čao Portorož dolaze iz Ljubljane i također nisu novi na sceni, iako se malo zna o njima van dežele. Onomad sam ih predstavio singlom „Ću“, a gledao sam ih i uživo na EXIT-u i ostavili su dobar dojam benda koji se dobro zajebava kombinirajući sve i svašta u svoju glazbu. „Ljubavnik“ je singl s njihovog trećeg albuma „Pop“ i nešto je najbolje što sam od njih čuo do sada, sjajan komad plesnog indie rocka s dubokim naklonom ex-YU novom valu za koji sam siguran da će na kraju godine biti u samom vrhu najboljih regionalnih singlova. Pazite što sam rekao, brzo će kraj godine, ljeto-zima, ljeto-zima i uđe čovjek u 50-u dok si rek’o keks…

https://www.facebook.com/caoportoroz/ ; https://caoportoroz.bandcamp.com/

Japanski premijeri – Maun Maun; Japanski premijeri ne dolaze iz Japana već iz Rijeke, ali dobro, šta zna dijete gdje je Japan a gdje Rijeka? Na mom su blogu redovni gosti posljednjih godina, a početkom 2020. objavili su novo, šesto po redu izdanje, EP „Mikroraptor“ pa je gre’ota ne spomenuti ih opet. „Maun Maun“ sam odabrao jer je sa svojih šest minuta jedna od kraćih stvari na albumu, zanimljivih ritmičkih rješenja, bogatog instrumentarija i zvuka koji bez putovnice ili korona potvrde neometano prelazi sve moguće granice. A tu je i pijev galebova, ma đe ćeš bolje od toga? Instrumentalna glazba koju je nemoguće klasificirati već u njoj treba uživati.

https://www.facebook.com/JapanskiPremijeri/ ; https://japanskipremijeri.bandcamp.com/

 

Gladni naučnici – Samo ljubav; Beogradska grupa Gladni naučnici postoji od 2013., ali tek se sad probila na moj blog zahvaljujući već petom ili šestom singlu s njihovog debi albuma „Opšta teorija besmisla“. Ono što je zanimljivo kod ove šestorke jest to što su trojica od njih doista naučnici, kolege čak iz Instituta Vinča, a kako im ide u branši valjda opisuje pridjev „gladni“, stoga su odlučili zaraditi neku kintu sa strane svirajući rock’n’roll. Iz iskustva im mogu reći da se ni od toga neće leba najesti, no dobro, još su mladi i naivni, kad napune stotu shvatit će neke stvari u životu. Svaka pjesma benda je u nekom drugom fazonu, pa tako tu imate i bluesa, punka, novog vala, ska, a ovaj singl je čisti pop, kako to i dolikuje ljubavnoj pjesmi koju nosi akustara. Pjesma kao stvorena za druženje uz vatru na nekoj morskoj plaži, kad bi to netko danas još radio. I, priznajte, kad ste posljednji put (ako ikad) čuli riječ „sunovrat“ u rock pjesmi?

https://www.facebook.com/gladninaucnici/

Rambo Amadeus feat. Mantrak – Platiš 1 dobiješ 2; Svjetski kilo car bio je na mom blogu prije nekoliko tjedana s jednom prekograničnom, izolacionističkom korona suradnjom s Levačićem i Marinkovićem „Koronagroove“, a ovim singlom podsjetio nas je da ima još uvijek aktualan album „Brod budala“. Ovaj singl se na netu može naći u tri različite verzije – Klot, Frket i Mantrak i sve tri su sjajne, a ja sam se za ovu verziju s Mantrakom odlučio jer je najradikalnije izmijenjena. Zadržana je osnova Rambovog tvrdokuhanog funka, ali s prstohvatom elektronike i vintage disca, a legendarni vođa Videoseksa Iztok Turk zatekao se „u blizini“ da sve to smiksa u klasično rambovsko ludilo u kome se izruguje TV prorocima, gatarama, vidovitim Milanima i sličnim debilima. Precious!

https://www.facebook.com/ramboamadeus/ ; http://www.ramboamadeus.com/

TDK Torpedo – Zastave; Evo još jednih debitanata na ovom blogu. Riječ je o pulsko-londonsko-banjalučkom kvartetu TDK Torpedo (Tajanstveni društveni klub Torpedo) koji je nastao u proljeće prošle godine u Puli, no ekipa trenutno živi u Engleskoj. Nedavno su objavili debi album pod nazivom „U zadnjem kupeu Olimpik Ekspresa“ na kome se predstavljaju kao baštinici klasičnog rock zvuka s malo oštrijim, punkerskim gitarama i društveno kritičnim tekstovima. Jako mi vuku na rock bendove iz druge polovice 80-ih i ranih 90-ih poput Zvijezda ili Revolvera, a „Zastave“ imaju i odličan tekst u kome su posrali sve one ovce koje se skupljaju pod različite nacionalne i druge zastave.

https://www.facebook.com/tdktorpedo/ ; https://tdktorpedo.hearnow.com/

Džijudžicu feat. Sanja Risaund – San; Džijudžicu je nova synthwave/dream pop/ ambient beats atrakcija iz Beograda iza koje stoji izvjesni glazbenik Urghee Tichmee, odnosno Igor Mitić, koji stoji i iza retro futurističkog projekta NebodeR. Singl „San” je prvi od tri pjesme koje će se naći na nadolazećem EP izdanju, a sjajan vokal pripada Sanji Urošević, pjevačici benda Risaund o kojima sam pisao prošle godine kada sam predstavio singl „Teretnjak“. Ovo je savršenstvo, neopisivo lijepa i sanjiva electro/dream pop pjesmica koju ne mogu prestati slušati i fiksati se njome, a siguran sam i da će biti visoko na godišnjoj ljestvici singlova susjeda s istoka.

https://www.facebook.com/dzijudzicumusic/ ; https://dzijudzicu.bandcamp.com/

Škodra – Ona zna; Škodra je sarajevski bend kojega predvodi Dražen Galić Škodra, veteran i doajen sarajevske new primitivs pop-rock scene. Za razliku od Pušenja, Elvisa i ostalih, Škodra je završio neokrznut uspjehom, držeći se tvrdoglavo undergrounda i alternative, iako ima senzibilnost i osjećaj za napisati pop pjesmu kakve su krasile albume rane Jabuke ili Valentina. To je razvidno u ovoj baladi koja bi, da se našla na nekom od albuma tih popularnih bendova sarajevske škole 80-ih, sigurno bila veliki hit, a ovako je potpuno nepoznata. Mislim, da se ne lažemo, neće joj ni pojavljivanje na mom blogu nešto prećerano pomoći, ali vrijedi upozoriti na ovog lika. Inače, bacite uvce i na neke druge Škodrine pjesme koje se kreću u opsegu od electro popa, indie rocka pa sve do post punka, pa možemo zatvoriti oči preko činjenice da je ovo izdanje od prije godinu dana. Za dobru mjuzu godine ionako nisu važne.

https://www.facebook.com/skodrapretvoritcesseupjesmu/ ; https://kodra1.bandcamp.com/album/kodra-linija

Benston – Oni su tu; Benston je tu! On je samozvani space disco kauboj o kome ne znam ama baš ništa, osim da dolazi iz svemira po čemu je ozbiljna konkurencija Valentinu Boškoviću i njegovim ortacima s Marsa. Zvučno se ipak razlikuju jer Benston i njegova ekipa u ovom singlu inspiraciju vuku ponajviše iz 80-ih i plesnog funka jednih Talking Headsa i novovalne estetike stare Boe, uz plesni ritam koji poziva na mrdanje udova i sjajnu dionicu saksa koja vozi od početka do kraja pjesme. New znam tko je Benston i, iskreno, boli me kurac, sve dok radi ovako dobre stvari.

https://www.facebook.com/johnbenstonandjunglediscogang/

Bullet For A Badman – Sahara; Beogradsku petorku bez kormilara Bullet For A Badman (ex Metak za zlikovca) predstavio sam prije dvije godine singlom „Manevarka“ s njihovog debi EP-a, a nedavno se pojavio novi EP „Busola“ sa šest lakih komada, kako bi to rekao Čutura. „Sahara“ je genijalan komad afro beata (bubnjar ovdje dere jarca na živo) s brass sekcijom koja puše kao da sutra nikada neće doći što, obzirom na pandemiju oko nas, i nije tako nerealistična opcija. Ako volite jazz rock i palite se na funk i afro beat, ne morate putovati čak do Sahare – jedan od najboljih korifeja takvog zvuka dolazi samo par stotina kilometara istočno. Jedva čekam da ovu ekipu ošacujem negdje uživo.

https://www.facebook.com/Bullet-for-a-Badman-1214270705262267/

Iz@ Medošević & Borgie – Mind Control; Godine su prošle pune muka otkako sam prvi i jedini put pisao o Izetu Medoševiću, riječkom pjesniku i glazbeniku, koji je onomad objavio prvi album „Granulo je sunce“. Potom mi je malo ispao s radara, no lik ima novi album „Opera u Sydneyu“ na kome surađuje s ritam sekcijom Borgie i ovo je jedna od onih pjesama koja te izuje iz cipela – odlična „vožnjica“ u kojoj se spajaju blues, rock, proto-punk i progresiva, nafilovana psihodeličnim orguljama i sa sjajnim video spotom Riječanina s londonskom adresom George Breka koji je totalno nadrealan i halucinogen. Gram Parsons je u ono vrijeme dok je rock još bio mlad izvodio cosmic american music; čini mi se da bi ovo moglo biti to, ali na riječki način.

https://www.facebook.com/izet.borgie

Korona razglednica iz bijeloga svijeta: Wilco – Tell Your Friends; Ako ste ljubitelj americane, bend Wilco je neizostavno glazbeno štivo za vas posljednjih 20 i kusur godina. Ne samo kao bend jer njihov lider Jeff Tweedy piše i za druge izvođače, snima s njima, producira ih, i jedan je od najkonzistentnijih likova na rock sceni danas. Prošle godine Wilco se vratio vrlo dobrim albumom „Ode to Joy“, a onda je udarila korona pa nije bilo šanse da ekipa propusti događaj ovakvih razmjera. Njihov doprinos karantenskoj glazbi kao legitimnom novom, nadam se kratkoživućem, glazbenom žanru je singl „Tell Your Friends“ koji pokazuje da Wilco jako vole legendarne bube, ne samo zvukom već i tekstom „I wanna hold your hand / C’mon let’s twist again“. Prekrasna stvar, a još je prekokrasnije to što cijeli prihod od pjesme ide organizaciji World Central Kitchen koja priprema obroke i pruža drugu pomoć onima koji su zahvaćeni pandemijom.

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s