Jebo me patak ako ovo nije jedna od boljih selekcija POTW-a koju sam imao posljednjih mjeseci, ako ne i godina. Baš se poklopilo puno lipih stvari u samo nekoliko dana, pa eto, uživajte u ovotjednoj ponudi, ja bogami jesam…
Beti – Slobodna; Evo za početak jedne supergrupe na domaćoj sceni: Beti su članovi grupe Mayales – Vlado Mirčeta, Luka Geček i Pavle Miholjević koji su se udružili s pjevačicom Natali Dizdar. Nije riječ o jednokratnoj suradnji jer već imaju materijala za cijeli EP koji bi se trebao pojaviti do jeseni, a ideja im je bila napraviti mjuzu koja je zvukom drugačija od onoga što rade u svojim matičnim bendovima. Rezultat je odlična stvar plesnog disco ritma s psihodeličnim gitarama, funky basom i laganim velom elektronike, a iznad svega toga Natali sa svojim odličnim vokalom kojim se već dokazala i u pop, šansonjerskim pa čak i jazz vodama. Ako se po jutru dan poznaje, ovo bi moglo biti jedno od ugodnijih iznenađenja ovogodišnje produkcije. Inače, Mayaless su istovremeno objavili i novi singl s matičnom firmom koji također nije loš, ali ovo je bomba.
Magic Bush – Sve je ko pre; Magic Bush je beogradski bend kojeg sam predstavio još prije tri godine i drago mi je što su se moji hvalospjevi pokazali opravdanima. U početku su pjevali isključivo na britanštini, da bi pred kraj prošle godine objavili prvi singl na srpskom „Dani te kriju od mene“, a potom su surađivali i s Giletom na albumu „Retko svirane pesme“, a evo ih sada s novim singlom koji najavljuje njihov drugi album koji bi cijeli trebao biti na materinskom jeziku. Ovo je uhuugodna polubalada negdje na pola puta između buba i Oasisa, i još jedan pogodak za ovaj odličan bend.
https://www.facebook.com/magicbush/ ; http://www.magicbush.com/Magic_Bush/HOME.html
Lačni Franz – Naša kri ne bo nikoli bela; Evo i prvaka slovenskog novog vala koji su u svojim najboljim danima pjevali na slovenskom, potom je nakon duge pauze Zoran Predin reaktivirao bend s mladom ekipom i snimio album na hrvatskom, a ovom pjesmom zatvaraju krug i vraćaju se pjevanju na slovenskom. Problem s nama starim fanovima Franza je taj što sve uspoređujemo „nekad i sad“ i tako gledano Zoran i njegova nova ekipa nemaju šanse, međutim gledamo li pjesmu per se, ovo uopće nije loša stvar: Predin kao tekstopisac već dugo nije bio ovako ekspresivan, a stvar je umotana u ugodno gospel ruho s fenomenalnim pratećim vokalima Šaleškog Akademskog pevskog hora Velenje.
https://www.facebook.com/Lacnifranzofficial/ ; http://www.lacnifranz.com/
Kensington Lima – How to Write a Song; Kensington Lima je bend čiji je autor Josip Radić, polovica zemaljsko-marsovskog dua Valentino Bošković, pa kad ga put nanese na Zemlju oglasi se svojim drugim projektom. Njegov debi album „May“ bio mi je među najboljim izdanjima 2018. godine, a čak je osam singlova s njega bilo predstavljeno na mom blogu (ne zajebavam se, prebrojao sam ih). „How to Write a Song“ je nova stvar koja valjda najavljuje njihov drugi album i ovo je odličan povratak korijenskom rocku zapadne obale i jako mi vuče na osunčani rock Toma Pettyja i njegovih Heartbreakersa. Pjesma je svojevrsni tutorial – kako napisati pjesmu for dummies – a recept je otprilike ovakav: sviraj iz srca, ne filozofiraj previše, keep it simple stupid, samo gitara, bas i bubanj, snimajte uživo u studiju bez puno ponavljanja, prvi tejk obično bude i najbolji. I rezultat je odlična rock stvar. Karapandža je dobio svog ekvivalenta u formi Malih tajni velikih majstora studija.
https://www.facebook.com/kensingtonlima/ ; http://www.kensingtonlima.com/
Zona B – Blue Mood; Zona B je stari beogradski blues bend koji postoji već 35 godina, no rijetko objavljuju albume pa im je ovo, nemrem bilivit, prvo pojavljivanje na mom blogu. No, nebitno, ionako planiram živjeti vječno, pa što je 35 godina naspram vječnosti? Elem, ekipa predvođena gitaristom i autorom Dudom Bezuhom i basistom Zdenkom Kolarom, ex-Idolom, upravo je objavila svoj novi album „Songmaker“ kojega otvara ovaj melankoličan komad bluesa, vrlo mainstream i komercijalan, i jako mi vuče na blueserskije radove Chrisa Reae. Sjajna dionica Hammond orgulja je za prste polizati, a tu je i neuništivi Pera Joe na usnjari. Imate cijeli album ovdje, preporučujem da bacite uvo na cijeli album koji je na engleskom osim posljednje pjesme „Stani bre“ koja je na srpskom, a napisao ju je Čutura.
https://www.facebook.com/pages/category/Musician-Band/Zona-B-242850505057/ ; http://www.zona-b.com/
Maxlow – Folirant; Evo još jednog izvođača koji se po prvi put pojavljuje na mom blogu, no za razliku od Zone B oni nisu morali čekati 35 godina (kvragu, njih dvoje zajedno jedva imaju toliko). Maxlow je synth pop duo iz Sarajeva kojeg čine Filip Miovčić i Jovana Gajović, ovo im je treći singl po redu, a najlakše ih je uklopiti u ladicu pod nazivom retro new wave. Vrlo plesna stvar, pravi ljetni hit, s interesantnim video spotom snimljenim u korona stilu od isječaka njihovih prijatelja tijekom karantene.
https://www.facebook.com/MaxLowSynth/
Mark Mrakovčić – Keep the Rest; Mark Mrakovčić posljednjih se godina nametnuo kao jedan od najaktivnijih i najzaposlenijih producenata na domaćoj sceni i gotova da nema izvođača koji drži do sebe a da nije zamolio Marka da mu malo „zamrači“ snimke. Manje je poznato da je čovjek svestrani glazbenik, odnedavno gitarist u bendu Lovely Quinces, a na svom debi albumu „Breeding Black Sheep“ nema šta nije napravio uradi sam: napisao je pjesme, odsvirao ih, snimio, producirao, miksao i masterirao, jedino se nije petljao u dizajn omota (tja, ne možeš baš biti maher za sve, ne?). „Keep the Rest“ jedna je od kraćih stvari na inače vrlo kratkom albumu (osam pjesama u 20-ak minuta) i predstavlja ljubavno pismo američkom indie rock zvuku 90-ih, sve u lo-fi, ogoljenoj produkciji, a Mark dokazuje da ima opušten vokal i da je zanimljiv tekstopisac s montypythonovskim smislom za humor i satiru što se kod mene u kući uvijek cijeni.
Ljuba Ninković – Beše noć; Čudan je svat taj Ljuba: na sceni je još od 70-ih kada je bio član sastava S vremena na vreme, a tek 2017. objavio je svoj prvi solo album „Hodač“. Potom je ubacio u petu brzinu jer je 2018. objavio album ambijentalne glazbe „Tamni tonovi“, pa novi singl „Zaboravi ovaj dan“, a sad je evo objelodanio i novi solo album, „Retromet“. Ljuba je nepopravljivi boem, hippie koji je tekstovima, stavom i glazbom i dalje čvrsto ukorijenjen u doba mirne revolucije s kraja 60-ih, a ova pjesma mi nekako najviše vuče na „svremenaše“, ali obogaćene modernom produkcijom i fino ubačenim gudačima. Majstor ostaje majstor!
https://www.facebook.com/ljninkovic/
Martin & Thomas March Collective – Moje Napake (Na skrivaj); Nastavljamo u sličnom revijalnom tonu, samo se selimo do dežele gdje nas čeka duet Martina Vogriča Dežmana, inače poznatog slovenskog fotografa i profesora gitare, i Thomas March kolektiva kojeg predvodi Tomaž Marič. Prekrasna, nježna i introspektivna stvar osvojila me je lijepom međuigrom tri akustične gitare i prigušenim zvukom klavira i bubnja, a odlično mi je sjelo i muško-žensko slaganje glasova Martina i Sonie Melocco. Umjetničkom dojmu pjesme pridonio je i crno-bijeli spot koji savršeno dočarava pitanje intimnosti, dodira i žaljenja za greškama počinjenima u prošlosti.
https://www.facebook.com/Thomas-March-Collective-1050985988264378/
Klinika Denisa Kataneca – Kapilare; Denis Katanec i njegovi doktori iz Klinike također su ubacili u višu brzinu, jer samo nekoliko tjedana nakon singla „Zvijezde“ predstavili su i novi, „Kapilare“, oba sa svježeg albuma „Jada Jada“. Pjesma počinje klasično katanecovski, samo gitara i onaj njegov karakterističan kenjkavi vokal, da bi se u drugom dijelu pretvorila u pravu bendovsku rapsodiju. Meni osobno najbolja stvar na albumu, a video spot s velikom aligatorskom kornjačom iz zagrebačkog ZOO vrta naprosto je fantastičan. A to vam kaže netko tko ne voli životinje…
https://www.facebook.com/klinikadenisakataneca/ ; https://deniskatanec.bandcamp.com/
Nensi – Vrištim; I pjevačica Nevena Glibetić alias Nensi nedavno je bila gošća na mom blogu u singlu „Udahni“ s Marčelom i bendom, a evo nedugo potom objavila je svoj prvi solo singl „Vrištim“. Pjesma jest potpisana njezinim imenom, ali autori pjesme su članovi benda Ničim izazvan koji su, ničim izazvani naravno, Nensi poslali pjesmu specijalno napisanu za nju, a za uglazbljivanje je bio zadužen kvartet starih ratnih drugova iz Marčelovog benda – basist Marko Fabry, klavijaturist Aleksandar Jovanović Šljuka, bubnjar Aleksandar Cvetković Drama i Miloš Miša Nikolić na trubi i trombonu. Iznad svega toga tu je Nensi sa svojim odličnim soul vokalom, pa sve skupa zvuči kao moderna kombinacija r&b-ja i jazza što je prilično popularan pravac danas na ovim prostorima, ali malo tko to radi tako dobro kao Nensi i ekipa. Zato su oni na mom blogu, a drugi nisu, šta više da vam pričam…
Funk Shui – Meteori; Za kraj ovog regionalnog dijela idemo do Makedonije gdje nas čeka skopski bend Funk Shui koji također imaju premijeru na mom blogu iako već imaju jedan album iza sebe, „Impulse“ iz 2018. godine. „Metori“ su najavni singl njihovog drugog albuma, a kako bend zvuči vidljivo je već iz njihovog imena: funk vibra je osnova na koju se furaju, ali ima ovdje i hip hop vokala, starog dobrog r&b-ja koji podsjeća na zlatne dane Jamesa Browna, uz puno dobre, zdrave zajebancije. Dečki sebe očito ne doživljavaju preozbiljno, pa ne trebamo ni mi: samo navucite cipele za đuskanje i prepustite se grooveu kojeg ovdje ima za izvoz u zemlje trećeg svijeta.
https://www.facebook.com/shuithefunk/ ; https://funkshui.mk/
Korina razglednica iz bijelog svijeta: Gazebo – I Like Chopin (2020 Live Corona version); Sjećate li se Gazeba? Da, ONOG Gazeba koji je 1983. pomeo svjetske top liste hitom „I Like Chopin“, meni i dan danas jednom od najljepših pjesama inače mi mrskog italo disco zvuka. (Autor pjesme inače nije Frederic Chopin, kako su mnogi mislili, već producent Pierluigi Giombini.) Gazebo je klasičan primjer one hit wondera za kojeg sam mislio da je odavno nestao u bespućima pop zbiljnosti i da danas lagodno živi od tantijema, no ispada da je čovjek još uvijek koncertno aktivan i tražen, pogotovo u zemljama istočne Evrope. U svjetlu, ili možda bolje rečeno mraku, cijele ove korona krize Gazebo i njegova šesteročlana ekipa snimili su novu verziju svog svevremenskog hita, davši mu više organski zvuk (gitara, bas, bubanj), no kad krene ona prepoznatljiva klavirska linija, uf, sav se topim, 37 godina nakon što je ta pjesma bila moj hit tjedna. Super mi je fora u video spotu što se u jednom od retro televizora vrti stari spot originala pa možete usporediti Gazeba kao mladca i danas. Pravi blast from the past.
Pozdrav prosvjednicima u Junajtid Stejtsu: Bob Mould – American Crisis; Korona kriza polako popušta, no zato imamo novu zanimaciju ovih dana – praćenje prosvjeda u Americi. Izravan povod tome da deseci tisuća Amera izađu na ulice (a prosvjedi su se proširili diljem svijeta) bilo je ubojstvo Georgea Floyda, crnca naravno, od strane policajca, bijelca naravno. I još naravnije, sam povod i nije toliko bitan, jer ovo su prosvjedi općenito protiv policijske brutalnosti, pogotovo prema crncima, ali i prosvjedi protiv idiota Trumpa, pandemije, zatvaranja ekonomije, vrtoglavice, nejebice i svega ostalog. Ni glazbenici naravno nisu mogli prešutjeti ova sranja, uglavnom je reagirala crna bratija svojim smećarskim hip hopom, no evo nečega što je meni mnogo bliže: Bob Mould, veteran gitarističkog indie rocka, frontmen Husker Dua i Sugara, sada samostalni pregaoc uskoro objavljuje novi album, „Blue Hearts“, a s njega je kao prvi singl skinuta ova stvar. Ja sam kao poznata plačipička inače skloniji Mouldovim „zašećerenim“ stvarima iz vremena Sugara, no ovo me je oborilo s nogu – od uvodnog vriska pa naredne dvije i pol minute ovo je Bob kakvog dugo nismo vidjeli i čuli: raspižđen, agresivan, in-your-face izravan i bez dlake na jeziku i gitari.
zlihadzoponovojase 