Evo redovnog tjednog pregleda novih i nešto manje novih singlića iz vascele regije. Opet šizofreni miks u kome se našlo mjesta za Josipu Lisac (koja ne pjeva himnu, ne bojte se), Pipse (koji ne pjevaju o Dinamu, ne bojte se), Anju Rupel (koja je i dalje seksi, ne bojte se), L.H.D. (koji uopće ne pjevaju, ne bojte se…).
Josipa Lisac – Daleko; Neuništiva Josipa vratila se prvom novom pjesmom u posljednje četiri godine, osim ako njezinu reinterpretaciju hrvatske himne na Milančetovoj inauguraciji ne smatramo novom pjesmom. Za „Daleko“ tekst i glazbu su napisali Mangroove-ovci Željka i Toni, inače klavijaturist u Josipinom bendu i jedan od glavnih i odgovornih za njezin stilski zaokret prema jazzu na koncertima posljednjih godina. Ovo doduše nije jazz već moderna pop pjesma s odličnim tekstom i ekološki prikladnim video spotom, a stih „To nisi ti / Ja te ne prepoznajem“ može bidne i Josipin komentar za izgled Zagreba nakon nedavnog potresa. A iznad svega tu je njezin prepoznatljiv vokal kojim bi i recept za svinjski gulaš uvjerljivo otpjevala, a hoće li se to nekome dopasti ili ne drugi je par cokula…
https://www.facebook.com/josipa.lisac.diva/ ; http://www.josipalisac.com/
Kanda Kodža i Nebojša – Šafl 2020; Prije nekoliko mjeseci predstavio sam novu verziju „Tajne letenja 2020“ kao prvog singla s nadolazećeg best-of projekta KKN-a „Popis“ na kome svoje hitove iz cijele karijere presvlače u novo ruho. „Šafl“ je pjesma s njihovog debi albuma „Igračka plačka“ iz 1998. koju su u novoj reinkarnaciji modernizirali, malkice ubrzali, pošteno isproducirali i pretvorili u mutirani funk rock sa sjajnim gitarskim solom u sredini. Nekome je to možda svetogrđe, OK, ali meni je ovo do yaya. I da otkrijem jednu malu tajnu „velikog majstora muzike“: kad sam prvi put čuo „Igračku plačku“ krajem 90-ih pomislio sam: Kakvo je ovo sranje? Mojim svijetom tada su vladali Goblini, Atheisti, Eva Braun, Block Out… i trebalo mi je vremena da prihvatim i prigrlim KKN. Ali jednom kad sam ih prigrlio, to je jebeni stisak anakonde, čovječe…
https://www.facebook.com/kandakodzanebojsa/
Anja Rupel – Življenje je kot igra 2020; A kad pomenuh Goblene, jedan od njihovih najvećih hitova svakako je „Anja volim te“, posveta Anji Rupel, nekadašnjoj pjevačici slovenskog Videosexa na koju sam žešće drkao kad sam bio klinac. To je inače prerada njihove pjesme „Kako bih volio da si tu“, a tu istu stvar Anja je prije nekoliko godina ponovno snimila u suradnji s Davorom Gopcem. Svoju šetnju alejom zaboravljenih asova nastavila je i ovim singlom, novom verzijom pjesme koja se 1994. pojavila na istoimenom albumu. Original priznajem nikad nisam čuo, ali nova verzija mi se dopada jer je pjevna, nabijena feelgood atmosferom i plesnim reggae grooveom, a super mi je sjeo onaj jazzy break pred početak zadnjeg refrena koji me podsjetio na legendarnu „Tko je zgazio gospođu Mjesec“. Jebiga, što da kažem, osim Anja volim te!
https://www.facebook.com/pages/category/Musician-Band/Anja-Rupel-895072847254579/
Elemental – Ilica; Elemental su upravo objavili svoj novi (isključivo digitalni) album „Ilica“ sa samo osam pjesama, ali obzirom da im je posljednji album „Tijelo“ bio dupli CD s 18 lakih komada, u prosjeku su tu negdje. Prvi singl „Hej sanjalice“ bio mi je bezze, loša kombinacija čardaša i francuske šansone, no naslovna stvar je bombetina od pjesme, baš onakav Elemental kakav volim: čvrst, energičan, nabrijan, bez dlake na jeziku i instrumentima, a posebno mi se dopao način na koji Remi ovdje pjeva/recitira koji mi vuče na nikad prežaljenog ST-a iz rahmetli Goribora. Odličan minimalistički video spot vožnje tramvajem kroz Ilicu vraća me u vrijeme dok sam živio i radio u Zagabriji pa i s te strane jedan veliki like.
https://www.facebook.com/elemental.hr?fref=nf ; https://www.elemental.hr/
TBK – Tanka linija; TBK je bend koji prvi put predstavljam na mom blogu. Njihov prethodni singl „Idemo do klaba“ bio je sjajan, no pojavio se krajem prošle godine, u vrijeme kada je blog bio zarva, pa su tada propustili priliku predstaviti se milijunskom auditoriju ovog žalosnog izgovora za blog, no evo novog singla kojim ćemo ispraviti ovu povijesnu nepravdu. Riječ je o kvartetu iz Beograda ali ničim izazvani trenutno žive u Vojvodini i isporučuju ubitačno dobre i zarazne plesne indie-rock komade gdje kombiniraju rock gitare, snažnu ritam sekciju i izraženi zvuk syntha pa pomalo podsjećaju na Buč Kesidi na steroidima. Ali najveća fora mi je vokal koji me ovdje neodoljivo podsjeća na Divlje anđele i njihov besmrtni hit „Voli te tvoja zver“. Anđeli su ostali za sva vremena čudo od jednog hita, a TBK evo već imaju dva, a album im tek treba izaći…
https://www.facebook.com/tbk.bgd/
Vlado Kreslin – Vse se da; Vlado Kreslin je više-ne-tako-mlad kantautor iz dežele kojeg sam predstavio singlovima „Reka“ i „Odkar te ni“ još tamo 2017., a posljednji znak života stari majstor dao je tijekom karantene kada je, kao i stotine izvođača diljem svijeta, svakog dana na YouTubeu izvodio po neku pjesmu, svoju ili obradu. Među njima je bila i „Vse se da“, relativno svježa (stara nešto više od godinu dana) koju ovdje predstavljam u originalnoj verziji s finim sitnim vezom akustične i električne gitare koja ovdje zvuči vrlo knopflerovski. Opuštena blueserica koju je na kraju ukrasio dječji zbor Rock mulčki što mi je super naziv za dječji zbor. Zamislite da netko kod nas zbor nazove Rock mulci umjesto Krijesnice, Zumbići, Bobice, Kurčice-palčice…
https://hr-hr.facebook.com/vkreslin/ ; http://www.kreslin.com/
Žen – A gdje su staze (Pocket Palma remix); Šta će ovo biti, nisam spomenuo Pocket Palmu već par mjeseci na svom blogu, zamjerit će mi ljudi. Imaju oni i novi singl ali njega ostavljam za neku drugu prigodu jer evo ih ovdje kao remikseri pjesme ženskog all-girl sastava Žen. Žen-e su povodom desetogodišnjice postojanja objavile album „Blender“ na kome su u blender ubacile devet svojih pjesama i dale ih u ruke probranoj ekipi prijatelja i suradnika koji su se poigrali s njima i rezultat je jako dobar. Album otvara „A gdje su staze“ s albuma „Sunčani ljudi“ od prije nekoliko godina i ovo je sjajan make-over: osnovna indie pop/shoegaze nit pjesme je zadržana, ali dodani synth i elektronski ritam daju joj neodoljivi štimung 80-ih i osjeti se da su momak i cura iz Palme unijeli sebe i dali ovoj pjesmi svoj pečat. Kao što bi svi remiksevi trebali, da se mene pita…
https://www.facebook.com/xzenxzen/ ; https://xzen.bandcamp.com/
https://www.facebook.com/pocketpalma/ ; https://pocketpalma.bandcamp.com/
Lipov Loud – Moj grad; Lipov Loud dolaze iz Begeša, točnije iz Mesne zajednice Lipov lad, i imaju nekoliko singlova kao najavu debi albuma koji se kuha. U pitanju su četvorica opakih momaka koji se reklamiraju kao „najbolji bend u levom ulazu zgrade“ što nije mala zajebancija. U pitanju je melodičan rock s punk oštricom i jedino što mi smeta je ta navijačka crta u tekstu, ono „palim baklje“, „ja ponosito stojim“, „bla bla“ (ovo je njihov drugi singl, „Bla bla“). Navijači su ološ i nadam se da lipovladci nisu pripadnici neke od navijačkih skupina jer će istog trena dobiti izgon s mog bloga, čak i uz ovako dobre pjesme!
https://www.facebook.com/lipovloud ; https://lipovloudband.bandcamp.com/
Imposter – Padam; Imposter je one-man bend/projekt iz Velenja, a iza njega stoji Davor Kazija koji je svoje prve demo snimke napravio još 2002. Započeo je radeći isključivo elektronski eksperimentalni pop, no kasnije ga je nadogradio gitarom i basom, a gomilu snimki po različitim hard diskovima spojio je u album prvijenac nazvan „Marenda“ koji se pojavio prije nekoliko mjeseci. Riječ je o deset instrumentala gdje gitara igra glavnu riječ, a glazba se kreće kroz post-rock, indie te lo-fi elektroniku. „Padam“ otvara album i, kao što joj ime kaže, imate osjećaj kao da autor stoji na rubu nečega a zatim pravi hrabar korak naprijed u ponor. Vrlo filmska glazba, soundtrekična (wow, upravo sam smislio novi pridjev, molim da ga se autorski zaštiti), nešto što bi Sonic Youth napravili za neki Wes Andersonov film. Jako dobro.
https://www.facebook.com/imposter81/
Pips Chips & Videoclips – Nikad pa ni tad; Meni uvijek dragi Pipsi posljednjih su godina ušli u ritam dvije pjesme godišnje, no vidi vraga – ljeto-zima, ljeto-zima i prođoše gotovo tri godine od posljednjeg singla „Kung Fu lekcija“. Na svu sreću i kontra naslova pjesme Dubravko & jataci vratili su se među žive, baš u predizborno vrijeme da nas još jednom podsjete u kakvom smeću od države živimo. Iznad iščašenog gitarskog indie popa pričaju nam priču o Fafenštajnu 2020. i odgovaraju na pitanje: Hoće li Hrvatska ikada biti normalna, uređena država? Nikad, pa ni tad! „Tablete ili gudra, izbor je tvoj“, pjeva Dudo. I autobusna karta u jednom smjeru, dodao bih ja.
https://www.facebook.com/pipschipsvideoclips/ ; http://www.pipschipsvideoclips.com/
Samalas – Rabotnik. Svyashchennik. Soldat; Evo jednog zanimljivog benda/projekta iz Niša, Vuka Sanovskog (gitara, sint, bas) i Ci Chea (bubanj i perkusije) koji su oko sebe okupili sjajnu ekipu studijskih glazbenika i ono što je započelo kao krautrock album pretvorilo se u nešto mnogo više. Ovo je njihov debi EP, “MCCLVII“, ambiciozno zamišljen kao mini opera sastavljena iz tri čina od kojih se meni najviše dopao drugi, koji mi najviše vuče na izvanredne The Comet Is Coming (čiji je album „Trust in the Lifeforce of the Deep Mystery“ jedan od najboljih prošlogodišnjih albuma u bilo kojem žanru), a podsjeća me i na kultni cosmic fusion sastav Sun Ra ili na zajebanijeg, mnogo zajebanijeg Kamasija Washingtona. To jest jazz u osnovi, ali tu ima i rocka, world music, afro ritmova, psihodelije, apokaliptičnih puhačkih dionica i još koječega, sve savršeno zbuksano u cjelinu koja ima glavu i rep. Preporučujem da poslušate sve tri stvari u komadu, to će vam biti 15 minuta odlično iskorištenog vremena.
https://www.facebook.com/Samalas-110644757343529/ https://popdepression.bandcamp.com/album/samalas-mcclvii
L.H.D. – Green Voodoo; Bend L.H.D. predstavio sam krajem prošle godine singlom „Boiling Water, Dreamy Girl“, a ova tri slova u imenu benda označavaju imena troje bivših članova The Bambi Molestersa (Lada na basu, Hrvoje za bubnjevima i Dinko gitara). Njihov novi singl nije jedan nego dva singla, no da me ne optužite za nepotizam onaj drugi, „Blue Umbrella“, ostavljam za neki drugi put. Ovdje L.H.D. potvrđuju da ima života nakon Bambija, u osnovi je to i dalje prepoznatljiv surf zvuk, ali drugačije odsviran i produciran, s malo više psihodelije i perkusija, tako da ova stvar doista ima nešto voodoo u sebi. Soundtrack za neki ritual oživljavanja mrtvih, baš kao što je ovaj trojac oživio svoju naizgled zamrlu karijeru.
https://www.facebook.com/LHD-1904315566381699/ ; https://lhdmusic1.bandcamp.com/
Prljave sestre – Unazad; Album Prljavih sestara „Najgore tek dolazi“ nešto je ponajbolje što sam čuo u ovih prvih šest mjeseci 2020. a sigurno će zauzeti visoko mjesto i na godišnjoj listi najboljih albuma, u Srbiji ili regiji, svejedno. Prethodni singlovi „Novi dani“ i „Talas“ bili su više naklon garažnom rock zvuku i Brejkersima, no na albumu ima svega, od bluesa preko mračne psihodelije pa do power popa u kome fazonu je ova genijalna stvar. „Unazad“ zvuči poput najbolje pjesme koju Veliki prezir nikada nisu snimili: sva osunčana, raspjevana, harmonična i zarazna za popizdit. Ovo je hit na keca i ako to ne bude službeni singl onda sve tri Prljave sestre treba baciti u kadu i dobro ih oprati. Zanimljiv je kontrapunkt optimistične melodije i sumornog teksta iz kojega je i izvučen naziv cijelog albuma. Jebote, slušajući ovu pjesmu ponovo se osjećam kao tinejdžer što je dobar znak jer možda mi nešto opet padne pod jaja…
https://www.facebook.com/prljavesestre ; https://prljavesestre.bandcamp.com/releases
Ostali singlići vrijedni pomena:
Dosta je bilo pjesama iz karantene ili pjesama posvećenih protestima u Americi. Umjesto toga, vraćam u igru rubriku u kojoj predstavljam singlove koji se nisu uspjeli probiti u glavnu listu, ali to ne znači da su loši, samo je konkurencija žešće zajebana.
K’o Zmaj – Svećenici boga Marsa;
Frenkie & Ryker – Sve može;
Rundek i ekipa – Tko su svi ti ljudi;
Ex-Revolveri – Dah slobode;
Goblini – Žmigavac;
No Rules – Ovako i onako;
Jakarta – Tamna strana Meseca;
Neki to vole vruće – Teška vremena 2020;
Poštovani ZliHadžo, zahvaljujem ti se u svoje i u ime celog benda Lipov loud što si odlučio da u svoje recenzije uvrstiš i nas. I jedno pojašnjenje – baklje nisu navijačke, pu daleko bilo, već baklje slobode koje slave pobedu nad primitivizmom, bahatošću, nekulturom, pobedu nad svime onime što iz naših prelepih zemalja proteraše sve što vredi i pretvoriše ih prćije nedostojne ponosa. Živ bio. Pozdrav od Lipovog louda 🤘
Sviđa mi seSviđa mi se
U tom slučaju isprike s moje strane, očito nisam prepoznao, hm, baklju inspiracije u tekstu… U svakom slučaju, kad bude nešto novo javi. Pozdrav iz Osijeka!
Sviđa mi seSviđa mi se