Svojevrsnim greatest hits programom gudački orkestar HNK zatvorio je u velikom stilu ovu nesretnu korona kazališnu sezonu. Ne ponovila se premda, kako stvari stoje, mogla bi se lako ponoviti već dolaskom jeseni…
Iako je korona paralizirala na neko vrijeme skoro kompletan kulturni život u svijetu, osječki HNK nije mirovao. Po popuštanju mjera nastavio je s radom pa su tako pripremili programski ciklus Covid-19 „Pozornica u dvorištu“ gdje su prikazali nešto iz svog dramskog, baletnog i glazbenog opusa. Programi su se odvijali na otvorenom, u dvorištu kuće, u onom prolazu koji od Supera vodi prema zgradi županije, gdje je postavljena bina i plastične stolice za gledatelje.
Sad, ‘ladno sam preskočio većinu tih programa, neki se nisu ni održali zbog lošeg vremena u svibnju, ali odlučio sam ovjeriti veliku završnicu – koncert gudačkog orkestra koji se održavao tri večeri za redom, u petak, subotu i nedjelju. Ja sam se ukazao prve večeri, u petak, došavši dovoljno rano da se ogrebem za stolicu zlata vrijednu. Do početka svirke sve su stolice već bile zauzete, što i nije neko velebno postignuće obzirom na razmak među njima. Sve skupa možda je bilo stotinjak plastičnjaka, no najvažnije je da se moje debelo dupe uguzilo, za ostale me boli kurac. Pošteno?
Orkestrom je ravnao maestro Filip Pavišić, ravnatelj Opere, koji je osmislio i prigodan program ispunjen remek-djelima nekih od najvećih europskih skladatelja – Vivaldija, Mozarta, Beethovena, Barbera i Brittena. Nešto kao greatest hits klasične glazbe.
Koncert je otvorio Koncert za flautu u g-molu majstora baroka Antonia Vivaldija, gdje se još nekompletnom orkestru pridružila mlada splitska flautistica Mia Mandić. Mia je završila Umjetničku akademiju u Splitu, a već neko vrijeme svira s osječkim orkestrom. Plan je bio ovu suradnju izvesti još u svibnju s orkestrom u katedrali, no zbog koronakrize koncert je otkazan, pa ju je koncertni majstor Béla Nagy pozvao da sada nastupi s ekipom. Meni osobno to je bio možda i highlight cijele večeri jer je Mia izdominirala ovom prekrasnom nokturalnom temom i pokazala da je veliki talent kojega treba čuti.
Potom su se na bini pojavili preostali članovi orkestra (sve skupa nekih 20 glava) te su uslijedila dva svima dobro poznata teškaša koji na slušatelje uvijek ostave snažan dojam: Mozartova „Mala noćna muzika“ jedna od najpoznatijih skladbi klasike uopće čiji je uvodni stavak Allegro toliko prisutan u filmovima, serijama i reklamama da ste ga sigurno čuli milijun puta čak i ako od klasike bježite kao pop od kondoma. Osječka publika je snažnim pljeskom pokazala da ovu skladbu dobro poznaje, no problem je u tome što je Allegro samo jedan od četiri stavka ove skaldbe, pa je maestro Pavišić prstima morao pokazati publici da prekinu aplauz. Preostala tri stavka, Romanze, Menuetto i Rondo možda nisu toliko poznati, ali zajedno čine jedno od najfascinantnijih Mozartovih djela.
Još jedna čuvena skladba je Beethovenova poznata Peta simfonija u c-molu, I stavak, izvorno napisana za veliki simfonijski orkestar no i u izvedbi gudačkog orkestra zvučala je grandiozno. Orkestar je imao i malu pomoć s neba, ali ne u vidu druga boga koji im je poslao lijepo vrijeme već u vidu aviona za zaprašivanje komaraca čija se buka na neki volšeban način dobro uklopila s gudačima.
Koncert su završili Samuel Barberovim Adagiom za gudače, jednim od najpoznatijih orkestralnih djela prve polovice 20. stoljeća, također često korištenim na televiziji i u filmovima, te Jednostavnom simfonijom, Op. 4 britanskog autora Benjamina Brittena, također iz prve polovice prošlog stoljeća, čiji drugi stavak Playful Pizzicato je cijeli izveden trzanjem žica prstima i to je zvučalo maestralno.
Službeni dio koncerta trajao je nešto jače od sat vremena, no imali smo i dva bisa, “Tužni valcer” Jeana Sibeliusa i Mozartov poznati “Turski marš”. Sasvim dovoljno. Znate da ja više volim kada u ovim klasičnim koncertima otkrijem neke nove ili manje poznate izvođače ili skladbe, no obzirom na kratko razdoblje od samo dva tjedna koliko su članovi orkestra imali za probe, nije ni čudo što su se opredijelili za dobro poznate skladbe koje je svaki od njih sigurno izvodio mali milijun puta. Ovo je dakle bio samo mali presjek programa koji se može sastaviti za ovakav gudački orkestar koji ima zaista jako velik repertoar, pa se nadam da ćemo se još družiti kad se ova situacija s nesretnom koronom smiri. Ako se ikada smiri…
Hadžo, plesač na gudačkoj žici
zlihadzoponovojase 