Kao što sam obećao, evo i izvještaja s druge od četiri slavonske skakaonice koje ću obići ovih dana. Nakon ARLA festivala u Đakovu, put me odveo do Vinkulje na legendarni DORF festival ali ovoga puta ne na projekciju filmova već na promociju nove Enciklopedije hrvatskog milenijskog rocka gdje sam bio moderator. Što znači da je Toni ili očajan kad je mene uzeo ili je škrt, trećeg nema…
Uglavnom, eto mene on the road again. Dva grada u četiri dana, dobar prosjek za ovo nenormalno korona vrijeme. Oni koji dulje prate ove moje mudrosere možda znaju da sam redovan gost DORF-a, od prvog izdanja festivala sad već davne 2007. godine (sjećam se toga kao da je bilo prije, hm, 13 godina). Prošle godine sam festival morao propustiti zbog šljake na moru, ali sam bio na druženju s Rambom Amadeusom koji je lani dobio DORF-ovo priznanje za doprinos undergroundu, no kako nije mogao doći u kolovozu, priznanje je dobio u studenome kojom prilikom je zasadio i jedno drvo. Tako da i to računam.
Ove godine izbor filmova baš nije bio nešto straobalan, ali kako kaže Cane „jedan poziv menja sve“: prije nekih mjesec dana Toni, glavni i neodgovorni čovjek festivala, zvao me da dođem biti moderator na predstavljanju knjige u sklopu off programa, pa iako ja obično izbjegavam javna pojavljivanja, obzirom da se Toni i ja znamo milijun godina, pristao sam na ovu nemoralnu ponudu. Vodio sam se onom patriotsko-sopranovskom: Ne pitaj što Toni može učiniti za tebe, već što ti možeš učiniti za Tonija…
I tako smo drug Š. i ja krenuli za Vinkulju, a mjesto zločina bio je Hang Loose kafić. E sad, internet je lijepo rekao da se kafić nalazi u centru, no drug Š. je to odlučno odbacio tvrdeći otprilike: „Šta internet zna, ja sam bio tamo i znam gdje je“. I tako mi dođosmo do nekog sablasno pustog staklenog zdanja negdje na rubu grada i poljubismo vrata. Ispostavilo se da se kafić početkom godine preselio na novu lokaciju, u istoj ulici ali u samom centru, što će reći da internetu ipak treba katkad vjerovati. Mislim, Vinkovci imaju dvije i pol ulice a ti uspiješ fulat’ lokaciju, stvarno, kol’ki retard moraš biti za to?
Kad smo konačno stigli na pravo mjesto, odmah na ulazu dali su nam do znanja da je ovo korona-free zona: na ulazu se nalazi velika maketa korone probodena viteškim mačem, nešto u stilu Sveti Georgije ubiva aždahu. Ono što me odmah oduvalo je ogromno dvorište koje bi sigurno Capaka dovelo do suhog orgazma koliko mjesta ima za držanje distance, a u dvorištu se nalazi i mala bina koja je nama poslužila za promociju, a navodno tu i tamo netko i zasvira, pa se nadam da ćemo uskoro imati priliku i neku svirkicu ovjeriti. I ima Coca Cole, znači svi uvjeti za dobar provod su ispunjeni…
Ekipa je već bila tamo: autori knjige Zoran Tučkar i Stjepan Vrečko i urednik i izdavač Krešo Blažević iz knjižare Rockmark. Krešu znam već sto godina, još otkako sam živio i radio u Zagrebu, on je bio glavni urednik tada još relativno novog portala muzika.hr, a Zoran i Stjepan su u tim ranim danima pisali za portal, pa eto, ima neka tajna veza. Tamo je bila i drugarica G., moja dugogodišnja prija iz Vinkovaca koju dugo vremena nisam vidio pa smo sad djelomično nadoknadili propušteno, kasnije nam se pridružio i Toni pa smo oformili jedan lijepi mali kružok glazbenih konosera i kužilaca i kratili smo vrijeme do početka promocije.
A počelo je s akademskih 15 minuta kašnjenja Tonijevim uvodnim obraćanjem publici koje se u međuvremenu solidno nakupilo: svi su stolovi u dvorištu bili zauzeti, iako dio ljudi pretpostavljam nije ni znao za promociju već su došli samo na cugu. Ono što je zanimljivo jest to što je ovo bila prva promocija knjige uopće: naime, ona se pojavila u istom trenutku kad je i koronavirus eksplodirao i ušli smo u totalni lockdown, tako da su sve zakazane promocije morale biti otkantane. I tako su Vinkovci imali svjetsku premijeru nove rock enciklopedije. Eto, konačno smo mi Slavonci još po nečemu prvi, osim po iseljavanju u zapadne zemlje…
Kao icebreaker iskoristio sam činjenicu što se promocija održava u birtiji jer je birtija mitsko mjesto nastanka velike većine bendova, uključujući vjerojatno i one opisane u knjizi. Bendovi ne nastaju na koncertima, što je rašireni mit, već u birtijama poslije koncerata, dok trusiš pivo za šankom, sabireš dojmove i govoriš: „Ej, ovo je bilo prejebeno, moramo i mi osnovati bend“. Pitao sam Zorana i Stjepana je li ideja za knjigu također došla u birtiji i odgovor je bio – što mislite? Naravno da jest, u birtiji Interlibera 2017. kad su se njih trojica našla i razgovarala o budućim Rockmarkovim projektima pa su se odlučili za enciklopediju.
Već sam naslov govori o čemu se u knjizi radi: Enciklopedija hrvatskog milenijskog rocka obuhvaća hrvatske bendove i izvođače koji su počeli djelovati od 2000. do 2019. i koji se bave rock glazbom s naglaskom na indie rock. Nisu duboko zalazili u neke druge žanrove poput metala, elektronike, hip hopa ili jazza jer, kako su rekli, svaki od tih žanrova zaslužuje vlastitu enciklopediju, ali to su ostavili nekom drugom u amanet.
Rad na knjizi trajao je neke dvije godine, do kraja 2019. kada su morali podvući crtu i prirediti knjigu za objavljivanje, što je značilo da se dosta izvođača koji su debitirali ove ili krajem prošle godine nije našlo u knjizi, ali dobro, zato postoje druga, treća i ina izdanja, ako se ekipi bude dalo nastaviti zajebavati s ovom rabotom.
U knjizi se nalazi preko 330 izvođača i bendova, a zanimljivo je da je samo njih desetak iz Slavonije (uzevši Slavoniju u najširem smislu kao skup pet istočnih županija, od Sl. Broda do Vukovara). Zoran je točno primijetio kako velik broj Slavonaca svira u zagrebačkim bendovima jer su na studiju ili žive i rade u metropoli, ali izvođači koji baš obitavaju u Slavoniji mogu se nabrojiti na prste dvije ruke. Vinkovce zastupaju Punčke i The Babies, iako su se i Punčke u drugom dijelu karijere zbog studija preselile u Zagabriju, a Bebe su također djelovale iz metropole, kao i Ivan Vragolović koji je rođen u Brodu ali je karijeru napravio iz Zagreba. Tu su i kantautor Seed Holden iz Valpova, zaboravljeni power pop/punk bend s dvije cure iz Pleternice, The Rock Flock, a Osijek je očekivano najviše zastupljen. Nije se moglo zaobići Harvo Jay, The Red Roosters ili pokojne Bluestrip, ali pitam se pitam što u rock enciklopediji rade Mia Dimšić, Fluentes ili Aklea Neon? Miu i Fluentes ne samo da ne bi trebalo spominjati u rock enciklopediji, ne bi ih trebalo spominjati nigdje već pustiti da ih prekriju ruzmarin, snjegovi i šaš…
Lijepo sam si ja to bio zamislio i pripremio sam listu tema za koju sam bio siguran da će trajati barem 45 minuta, plus pitanja iz publike, međutim našao sam se u čudu kad smo sve te teme iscrpili već nakon 20-ak minuta. Naime što, ni Zoran ni Stjepan nisu navikli na odugovlačenje, kod njih nema kupovine vremena već postaviš im pitanje, oni ti k’o iz mitraljeza ispucaju odgovore taman kol’ko treba, i nađeš se u problemu: kamo dalje, rođače? Ipak, uskočila je publika svojim pitanjima, a bio je tu i Želimir Ivković, autor knjige „Rock u Vinkovcima“ na čijoj sam promociji bio prošle godine i to čak dva puta: u Vinkovcima i Osijeku, koji je podijelio svoja iskustva i nekako smo to sve rastegli na 40 minuta.
Poslije smo za stolom ćakulali i sjetili se da jednu vrlo važnu temu uopće nismo dotakli, pa to ostavljam ekipi za neke buduće prezentacije, a to je uspon kantautorica u posljednjih desetak godina. Sjetite se, tamo negdje 2007. kad se pojavila Nina Romić kao novovjeka inačica Jadranke Stojaković, cura s akustičnom gitarom i introspektivnim, ljubavnim tekstovima, ona je bila fenomen, a danas takvih cura imamo na desetine, što solo, što s bendovima, koje se kreću kroz različite žanrove i uglavnom imaju jako dobre albume i posjećene koncerte. Drugarica G. je taj propust s moje strane okarakterizirala time što sam ja ženomrzac, ali ja ću u svoju obranu reći da sam eto, jednostavno zaboravio. Žene inače ne mrzim, samo me boli kurac za njih jer sam star i onemoćao…
Kad podvučem crtu, bilo je ovo jako lijepo iskustvo u Vinkulji: na stranu moje voditeljske (ne)sposobnosti, bilo je to ugodno druženje, dobra zajebancija ali i prilika da nastavim tradiciju posjećivanja DORF-a u nekom obliku. Plus, dobio sam knjigu potpisanu od strane autora za koju vjerujem da će i meni biti od koristi kod pisanja onih mojih kretenarija od recenzija, što bi bio lijep primjer povratne sprege jer, nećete bilivit, u uvodu enciklopedije autori su, između ostalih, uvrstili i mene kao nekoga čije su radove koristili kao inspiraciju. Eh, ako su imali uzore poput mene, knjiga im je još na kraju i dobro ispala…
Nažalost, morali smo skratiti boravak u Vinkovcima jer nas je čekao još jedan događaj, svirka u Osijeku, pa smo žurno osedlali konje crne njemačke i zaputili se ćiku. Kako je bilo u Osijeku čitat ćete u idućem raportu, a ja bih samo još na kraju zamolio sve one koji razmišljaju o tome da me angažiraju po bilo kojoj osnovi da to ne čine: uradit ću to za nekoga s kime sam stvarno dobar, otprilike jednom u 5-6 godina, ali inače ne volim javna pojavljivanja. Ja preferiram biti u publici, kad bude nešto zanimljivo rado ću doći ako budem imao vremena i ne budem patio od kurcobolje, možda napišem par riječi o tome, i to je to. Sve drugo mi ide žešće na kurac, a ja nikome ne preporučujem da mi bude na kurcu…
Modelator Hadžo
zlihadzoponovojase 