Novi Papićev bend na prvo slušanje više mi se sviđa od upokojenog Bluestripa, no bend koji ima tek pet-šest autorskih stvari a ostatak set liste popunjava obradama nema što imati status headlinera i svirati sat i kusur, tako da mi je većim dijelom njihov nastup bio dosadan k’o Isusovo prosijano govno…
Prvi koncert u sklopu programa bio je bezvezni Tribute to Dino Dvornik koji je bio smarajuć i mrtviji nego sam Dino, potom je prošli tjedan bila pauza jer, kao, nisu htjeli konkurirati Pannonian Challengeu (koji je ionako bio virtualan, pa wtf?), a od ovog tjedna krenuli su udarnički, s po dvije svirke tjedno (četvrtkom i subotom). Čast prvog nastupa imao je bend Rovovsko stopalo, osim što nije.
Dakle, četvrtak je baš bio gužvovit dan: tek što sam junački odradio modeliranje ili moderiranje u Vinkovcima na promociji Enciklopedije hrvatskog milenijskog rocka, drug Š. i ja pohitali smo natrag za Osijek kako bismo stigli odgledati koncert grupe Rovovsko stopalo u sklopu novog glazbenog ciklusa „Nova rupa“ koji se održava na platou između Kulturnog centra Osijek i Eurodoma.
Naime, iako je bilo najavljeno samo Stopalo, ispostavilo se da je bila i predgrupa o kojoj u najavi programa nije bilo niti riječi. Ne znam ni bismo li stigli na njih obzirom na pretrpan raspored tog dana, ali par ljudi koji su došli dovoljno rano reklo mi je da im je predgrupa bila bolja od glavnog benda. Tja, više sreće drugi put (i bolja najava drugi put, jebem vas retardirane!), a ja sam se na mjestu zločina ukazao tek što se Rovovsko stopalo popelo na binu.
Inače, malo su stesali onaj ograđeni prostor: bilo je samo desetak stolica, nekoliko visokih stolova i zapravo gužve nije ni bilo. Na ulazu su bila neka dva klipana s maskama koji su mjerili temperaturu i tražili da im damo podatke. Ja to nisam učinio jer sam otfotkao par fotki i vratio se izvan ograde, dok je drug M. dao podatke ali ne svoje već tuđe. Što je legitimno: obveza je dati podatke koji se traže, nigdje se eksplicitno ne spominje da to moraju biti tvoji podaci. Tako da, ako imate neku osobu koja vam se nečim zamjerila, kad dođete na ovakvu svirku ‘ladno ostavite podatke te osobe pa nek on/ona poslije objašnjava nadležnima u slučaju neke zaraze gdje je bio/bila te večeri…
Nego, ajmo mi na svirkatu. Sjećate se benda Bluestrip? Ne? Blago vama. Uglavnom, riječ je o blues rock bendu koji je nešto sviruckao do prije nekoliko godina, onda su se raspali, no glavni autor, pjevač i gitarist Mario Papić nedavno je oformio novi bend. Sa sobom je iz Bluestripa u miraz ponio basistu Ivana Đunđu, a tu su još Josip Tomašević na gitari i kao prateći vokal te Anđelko Balaban za bubnjevima. Sve više-manje poznate njuške na osječkoj sceni. Još kad čuješ da se reklamiraju kao autorski rock-blues bend, očekivanja lagano rastu jer Osijeku nasušno fali autorskih bendova.
Međutim, ispostavilo se da je to s autorstvom goli kurac. Bend doduše ima nekih pet-šest autorskih stvari, ali ostatak svog nastupa od sat i 15 minuta popunjavali su obradama i to po principu jedna autorska, dvije-tri obrade. I odmah su mi se srozali u očima, na onu razinu dna dna na kojoj se inače koveraši kod mene nalaze.
OK, svirački je to kao što rekoh potkovana ekipa, iako sam na trenutke imao dojam da ni sami nisu očekivali da će svirati toliko obrada pa se nisu najbolje pripremili. To mi je posebno došlo do izražaja kod čak tri obrade Creedence Clearwater Revivala, benda kojeg inače obožavam, ali ovo je bilo izvedeno i otpjevano tek na razini solidnog kirvajskog benda. Te pjesme otpjevao je gitarist Josip i bio je jako nerazumljiv premda, istini za volju, i Papićevi vokali su mi bili mutni cijelo vrijeme pa to može biti i do tonca.
Rekao sam gore da se bend najlakše može opisati kao rock-blues band, za razliku od Bluestripa koji je bio više blues orijentiran. Ovdje je rock dominatan, sa snažnom ritam sekcijom i međuigrom dviju gitara, a sve to ima malo starinski prizvuk, kao da pokušavaju rekreirati zvuk bendova s kraja 60-ih poput Creama ili rockerizirani blues kakav je svirao pokojni Stevie Ray Vaughan ili legendarne bradonje iz ZZ Top-a. Ono što ih izdvaja od brojnih sličnih bendova je dosta psihodelije i često posezanje za efektima u pjesmama (bend je ime i dobio po Trench Foot pedali koja je dosta popularna kod gitarista koji često koriste fuzz).
Usudio bih se reći da mi ovako, na prvo slušanje, Rovovsko stopalo zvuče bolje od Bluestripa i više po mom (ne)ukusu. U svojim boljim trenucima bend stvarno groova i ima energije, a posebno mi se dopao njihov singl „Put mračnog sjaja“ koji zvuči kao neki eksplozivni indie rock broj sa sjajnom gitarskom dionicom, brojnim psihodeličnim ornamentima i mračnim tekstom. Plus, to je jedna od onih pjesama u kojima se Papić najviše odmakao od vokalne fascinacije Baretom (gdje obično zvuči kao Bare za socijalne slučajeve) pa, ako se mene pita, bilo bi dobro kad bi bend nove pjesme nastavio raditi na tom tragu. I pozdravljem to što su im tekstovi na hrvatskom.
No, najveća zamjerka odnosi se na to što je Stopalo dobilo status headlinera iako bi bolje bilo da su nastupili kao predgrupa nekom većem bendu. Da su odsvirali pola sata, 40 minuta, sve svoje autorske pjesme i par obrada za popuniti prostor, bio bi to puno bolji provod. Ovako, davljenje coverima i silovanje minutaže upropastili su mi doživljaj. Mislim, iskreno, „Come Together“ Beatlesa, come on, pa to je Dejan jebeni Cukić preradio davnih dana i verzija mu je grozna, a vaša je još gora od njegove, sreća što nismo Japanci jer bi poslije takve izvedbe mogli ‘ladno izvršiti harakiri i nitko vam to ne bi uzeo za zlo…
Nemam ništa protiv da ovaj bend uskoro opet negdje vidim, ali samo ako budu izvodili autorske stvari. A ambiciozno zamišljeni program koncerata u rupi pokazao je prve velike slabosti: pretjerano oslanjanje na tribute bendove, bez obzira iz kojeg žanra dolaze, koliko dobri ili loši bili ili koliko se trudili prearanžirati pjesme koje obrađuju. Ja sam mislio da je ideja ovih koncerata promovirati autorsku glazbu, što bi bilo u skladu s tradicijom stare Rupe na koju se organizatori pozivaju, no ovo što su do sada najavili nema mnogo autorskog u sebi, pa priznajem da se moje početno oduševljenje idejom brzo otopilo… Bumo vidli kak će se to sve skupa razvijati, no za sada ne sluti na dobro…
Hadžo iz neprijateljskih rovova
https://www.facebook.com/rovovskostopalo/
zlihadzoponovojase 