Nabijem vas u organizaciju! Stara boljka organizacije koncerata u Osijeku se ponavlja i ni korona ju nije uspjela iskorijeniti: jedini veliki koncert u sklopu Kulture u novoj rupi održao se istu večer kad i koncert Urbana i četvorke u Erdutu pa se ti izvoli jebi ako voliš oba izvođača. A korona očito nije iskorijenila još jednu lošu naviku, onu kašnjenja koncerata: Kandžija nas je pustio da čekamo 50 minuta prije nego što se udostojio popeti na binu.
Stvarno, to je stara osječka šabanijada: imaš program na platou kod Eurodoma koji traje već mjesec dana s dva koncerta tjedno, manje više sve neki koveraši, i onda dovedeš jedno veliko ime, Kandžiju i njegov bend, i zatefteriš baš dan kada Urban u Erdutu nastupa na Wine & Bike manifestaciji. Naravno, organizatori će reći da nisu znali za onaj drugi koncert, da nisu imali drugih slobodnih termina, da su oni bukirali još tamo negdje u vrijeme cara Franje Josipa, znate već te prozirne spike u koje ni francuske sobarice više ne vjeruju; mislim, nebitno je tko ima većeg, bitno je da ste mi ga zavukli do balčaka bez lubrikanta i kondoma. 🙂
Moja je prva ideja bila ići u Erdut jer Urbana nisam gledao nekoliko godina, a Kandžiju jesam relativno nedavno, i to čak dva puta u jednom danu, kada je u sklopu programa Kultura na kotačima nastupio na prikolici kamiona na Jugu II te potom u Retfali. No, zainteresirani vozači su ili odustali od puta u Erdut ili su išli ali na cijeli dan ubijati se u vinu i sličnim delicijama, pa sam to odjebao i odlučio se za Kandžiju. Priznajem, malo me razmazila ova lokacija svirki kod Eurodoma, a i dođe vam to s godinama valjda: zašto pola dana provesti u nekoj pripizdini, a ovdje imaš svirku doslovno dvije minute od stana?
Elem, dođoh ja do Eurodoma desetak minuta nakon 21 h, nađem tamo dosta poznate ekipe (drug Š., drug M., Herr O, drugarica S., čak i drug punker iz Đakova kojeg slabo viđam otkako se priženio, očito nema dug lanac oko noge) i čekamo da počne svirka. I čekamo i čekamo i osijedismo od čekanja. Umjesto u najavljenih 21, svirka je počela u 21 50. Pa jebem mu mater, mogli ste onda lijepo u najavi reći da počinje u 22 sata i mirna Bosna, ovo je stvarno jebanje u nezdrav mozak. Drug Š. je popizdio i otišao, a i ja sam bio blizu toga. Shvatite već jednom, mi nezaposleni ljudovi nemamo vremena na bacanje, krasti bogu dane je zahtjevna rabota, a čekati sat vremena da se nekome digne kita i popne se na binu obična je uvreda za publiku.
I zato, obzirom da sam zbog svega toga nadrkan (a kratkofitiljaša poput mene lako je nadrkati), odlučio sam ne pisati puno o ovoj svirci. Reći ću samo da je ovo, kako sam i očekivao, bio najposjećeniji koncert cijelog ciklusa, da su Gole žene sa sedam samuraja spale na četiri, da đitra, bas i bubanj zvuče jako dobro, sirovo i pogodno za živi nastup. Odsvirali su gotovo cijeli posljednji album „Plafon“ kojemu je ovo bila ujedno i osječka premijera uživo, ubacili su i „Trube“ s „Betona“ i pošteno prekrojili set listu u odnosu na zadnji put kad sam ih gledao. Sve skupa trajalo je ipak preskromnih sat i 20 minuta.
(Inače, „Seljak“ je i u živoj izvedbi pokazao da je ogroman hit s velikim H, što nije ni čudo jer se publika očito prepoznaje u toj pjesmi, a drugarica S. i ja, koji smo zajedno radili u Njemi prije ovog korona sranja, zlobno smo komentirali kako je lako biti seljak u Zagrebu, ajd’ ti drugar dođi u Minhen pa budi seljak tamo.)
Ma, dobar je bio Kandžija bitch božji, sve pet, ali nekako imam dojam da sam umjesto glavne nagrade dobio tek utješnu. No, jebajiga, Kandžija u ruci odigrao je svoju ulogu kao nadomjestak za Urbana na grani, ali za detaljniji raport morat ćete pričekati neki njegov budući koncert koji se neće preklapati s nekim drugim i koji će početi manje-više na vrijeme. Uf, jebote, toliko sam podigao letvicu da je pitanje o kojem ću koncertu onda uopće moći pisati…
Seljak Hadžo
zlihadzoponovojase 