Advent je mrtav, živio Advent! Korona je ubila onaj klasičan Advent iz prošlih sezona – nema više kućica s kuhanim vinom, pečenim kobasicama i sličnim džidža-midžama već samo šetnja kroz okićeni grad. I znate što ću vam reći? Uopće nije loše ovako.
Advenata se nakotilo proteklih godina, pa tako sada svaka selendra ima svoj advent. Dijelom je to možda posljedica retradicionalizacije društva i povratka u srednji vijek koji zagovaraju desna govna, no većim dijelom to je posljedica komercijalizacije i monetizacije svega i svačega, pa i božića. Božić je odavno postao konzumeristički blagdan, zlatno tele kome se raja klanja jer novac je jedini pravi bog. Zaboravite na onog čiču što se izležava na oblacima. Predaleko je. Nedodirljiv je. A novac je lako dodirnuti.
I to je svrha adventa: namlatiti pare. Pitajte one što imaju štandove: ti za mjesec dana dignu ozbiljnu vulu. Nije ni čudo; nabiju cijene bljutavom kuhanom vinu, poluukusnim kobajama i kojekavim džidža-midžama od suvenira koje ne biste ni u podrumu htjeli držati. Zato su mi adventi bezveze. A još mi je bezvezije guranje kroz masu polusvijeta i šljama koji su izveli svoju kreštavu kopilad u izlazak. Jedino što volim kod advenata su svirke. Posljednjih godina tako smo gledali Gustafe, TBF, Vatru, požeški Big Band i masu lokalnih osječkih bendova. Koncerti su bili jedini razlog da dignem dupe i dođem na te paganske svetkovine.
A ove godine ništa. Svi znamo zašto: jedan mali nevidljivi virus najebao se majke gotovo svim kulturnim manifestacijama, pa tako i adventima. Stoga su se u gradskoj Turističkoj zajednici dosjetili da umjesto adventa uvedu adventiranje: nema okupljanja, druženja i zadržavanja, nema adventskih kućica ni koncerata, ali ima špaciranja.
Zako su probrane lokacije u širem središtu grada blagdanski uređene i pretvorene u pješačku božićnu rutu pod sloganom „Nije stajanje nego kretnja, nije mjesto nego šetnja“. Adventiranje u Osijeku Osječanima i njihovim gostima omogućuje šetnju kroz 11 različitih lokacija, koje su dobile božićna imena te su ukrašene svjetlosnim i zvučnim efektima. A kako ja volim šetnje i boravak na svježem zraku (a i činim to iz zdravstvenih razloga, imate pozdrav od „my poor dicky ticker“, što bi rekao Monsieur Alfonso iz serije „’Alo ‘alo“), odlučio sam napraviti jedan špacirung po svim tim lokacijama i prenijeti vam dojmove riječima i slikom.
Nulta postaja – dvorana Zrinjevac
Iako nije službeno u programu adventiranja, park oko sportske dvorane Zrinjevac također je ukrašen lampicama, što nije baš najbolja ideja. Naime što, taj park, nekada jedan od ljepših u gradu, propada baš kao i dvorana pored njega tako da je teško govoriti o nekoj božićnoj čaroliji dok hodaš po popucalom betonu, upadaš u rupe u njemu, te gacaš kroz lokve vode i blata. Plus, lampicama je osvijetljena samo sjeverna strana parka, dok je na južnoj i dalje mračno k’o u šupku. Ako ništa drugo, ovo adventsko osvijetljenje još je jednom ukazalo na to u kako je lošem stanju cijeli park i da bi ga trebalo što prije obnoviti.
Prva postaja – Trg Ante Starčevića
Ako pogledate mapu pješačke rute s ovih 11 lokacija, koju možete pronaći na trgu ali i na drugim lokacijama diljem grada, vidjet ćete da su one poredane u obliku božićnog drvca, a na vrhu tog drvca nalazi se središnji osječki trg. Kod konkatedrale nalaze se neke dvije velike borine i one jaslice na kojima se pale božićne svijeće, dok se na samom trgu, na mjestu fontane, nalazi kolonija manjih borića s instagram heštegom #ZajednoZaJedno.
Druga postaja – Prolaz Vanje Radauša
Par koraka od trga smjestio se „Skriveni prolaz“, Prolaz Vanje Radauša koji vodi od Korza prema Superu, lijepo okićen sa stotinama lampica. To je inače prolaz koji je doista „skriven“ i većina nas uzima ga zdravo za gotovo jer nam samo skraćuje put od točke A do točke B, pa je ovo prilika malo zastati i odgledati ga u novom svjetlu. A ako ste ljubitelji popularnih božićnih popevki, ovo je jedna od nekoliko lokacija u gradu gdje možete malo i zapjevati. Obzirom da sam ja mrzitelj tih popevki, a imam i glas gripoznog nosoroga, laganim korakom krenuo sam dalje…
Treća postaja – Sakuntala park
U Sakuntala parku nalazi se svjetlosna instalacija pod nazivom „Čarolija noći“. Bijele snježne pahulje što vijore tamo nešto su najbliže snijegu što ćemo ove godine imati za božić, a ako vam se disco kugla koja je tamo postavljena učini poznatom – da, to je ista ona kugla koja se proljetos koristila tijekom koncertne manifestacije Kultura na kotačima kada je, debelo u prvom lockdownu, Osijek bio valjda jedini grad na svijetu gdje se održavao višetjedni kulturno-koncertni program na otvorenom. I tu ćete moći uživati u božićnoj glazbi, no ovaj put su bili milostivi,valjda su nekako dokučili da sam ja tamo 🙂 pa su puštali Franka Sinatru, Deana Martina i sličnu staru školu, što je ipak nešto podnošljivije od ove današnje novokomponirane božićne glazbe.
Četvrta postaja – Secesijski zdenac
Samo stotinjak metara dalje i dolazite do vrhunca ovog programa: Secesijski zdenac na Šetalištu kardinala Franje Šepera okićen je i nazvan „Slatke uspomene“. Zdenac, osim što je okićen lampicama, ima nekoliko reflektora koji paraju nebo, a cijeli je prostor obojen u crveno što meni ne budi toliko božićne uspomene koliko uspomene na četvrt crvenih svjetiljki u Amsterdamu, ali možda je to poanta: sex je sladak, zar ne? Bio. Koja je svrha onih ogromnih slamki nemam blage, ali sve skupa izgleda prejebeno.
Peta postaja – Glavna pošta
Ispred Glavne pošte poklanja se ljubav i to u obliku tuceta šareno zamotanih božićnih poklona. Ja nikome ne poklanjam ništa, ljubav pogotovo, pa se tu nisam dulje zadržavao već sam krenuo dalje…
Šesta postaja – Perivoj kralja Tomislava
U Perivoju kralja Tomislava, pored teniskih terena, čeka nas „Ples pod zvijezdama“. Perivoj je po prvi put okićen za božić i sudjeluje u adventskom programu i bogami, potrudili su se: sigurno su potrošili tonu lampica, ali osvijetljen je k’o Betlehem, a posebna atrakcija za klince je nekoliko sobova koji su bili poželjni partneri za fotkanje. I tu imate razglas s glazbom i u jednom trenutku dok ja tamo bazam čujem zvuk crkvenih zvona i već se ponadam da su to Iron Maiden i „Hallowed Be Thy Name“ ali kurčina od ovčine – počinje „Bijeli Božić“ one pijandure Žere i Crvene jabuke. Vrisnuo sam tako glasno da me se moglo čuti na Zelenom polju i pobjegao takvom brzinom da bi, da je kojim slučajem Ussain Bolt bio sa mnom u društvu, on bi se vjerojatno zbunjeno okretao oko sebe i pitao: „Gdje nestade ovaj čovjek?“.
Sedma postaja – tramvajska postaja kod Dom zdravlja
Tramvajska postaja kod Doma zdravlja postala je Disco stanica. Mala disco kugla, borić, Lady Gaga u svom zenitu i što vam više treba za dobro raspoloženje? Doduše, u petak navečer mjuza je funkcionirala, a u subotu kad sam također prolazio pored tramvajske nije se čulo ništa. Dugo vam je trajao disko štimung. A možda je u subotu to bio Silent disco?
Osma postaja – Perivoj kralja Krešimira
Preko puta Europske avenije, u Perivoju kralja Petra Krešimira IV, nalazi se „Mjesto za dvoje“ koje je namijenjeno zaljubljenima: klupica, svijeće… Kako me potjeralo pišati, odem ja ispod stabla iza klupice i olakšavram si ja tako dušu kad dolaze dvoje mladih i cura viče svom dečku: „Ajd’ me fotkaj, vidi kako je romantično“. Je, mislim si ja, baš ti je romantika s matorim pohotnjakom koji šora dva metra od tebe…
Deveta postaja – Školjka u Parku kralja Držislava
Školjka u Parku kralja Držislava postala je Snježna školjka. Lijepo je okićena, no to je za klince i klinceze. Dok sam ja tamo bio skoro je došlo do pičvajza: neki klinac nije se dao skinuti iz Školjke, njegova stara ga je snimala mobitelom kako se ludira, a onda je neka obitelj koja je stajala sa strane popizdila što čeka i počelo je naguravanje i vrištanje. Baš pravi božićni ugođaj. Djeci treba jebati mater, ali bogami i odraslima.
Deseta postaja – Rondel velikana
Potom idem ponovo preko puta ceste, do južnog ulaza u Tvrđu gdje se nalazi Rondel velikana osmišljen kao „Vremeplov“, zamišljeni povratak u djetinjstvo s onim karuselom s bijelim konjićima. To mi nije bilo nešto napeto, ali odmah pored nalazi se zgrada Treće gimnazije i još jedan highlight: plišani medvjedići koje su učenici gimbe okačili po prozorima. To mi je totalno cool i sklon sam zanemariti činjenicu što mede izgledaju kao da čine grupni suicid skačući kroz prozor. Mede su super i, da se mene pita, treća gimba je trebala biti označena na mapi Adventiranja. Priznajem, ima tu i osobnih razloga: to je u bivšem sustavu bila zgrada CUA „Braća Ribar“ koju sam ja pohađao. A tko nije za sebe, nije ni za druge…
Jedanaesta postaja – Kopika
E, ovo vam neće biti usput jer se 11. postaja nalazi preko puta Drave. Nije mi bilo teško odbazati do tamo i što sam vidio? Apsolutno ništa. Na platou pored restorana Copacabana okačili su tablu s natpisom „Sanjivi vidikovac“ i – to je to. Dođeš tamo, gledaš svjetla grada u daljini i – doimaš se pospano, valjda je to ideja. To je kao da ja izradim tablu, štajaznam, „Veliki jebač“, okačim ju ispred zgrade i odem u Turističku zajednicu da se registriram za Adventiranje. To bi čak bila i veća fora, ovo s Kopikom nema smisla. Ljudi, ako ne idete tamo nekim povodom, uštedite si vrijeme: ovaj sanjivi vidikovac tamo možete imati cijele godine, s božićem to nema nikakve veze.
I eto, to je tih 11 postaja križnog božićnog puta. Ako ćete prošetati samo onim lokacijama u gradu, to će vam uzeti neka dva sata života; odete li preko Drave, to će biti još više ali velim, slobodno zaboravite Kopiku. Ponesite termosicu s tekućim otrovom po izboru, neke dobre cipele, pripremite mobitel ili fotić za fotkanje i krenite na put. Moja je preporuka da to činite radnim danom kad su manje gužve.
Da se mene pita, i adventi u budućnosti mogli bi izgledati ovako: nekoliko lokacija razbacanih oko centra, još samo (kad se stvore uvjeti) da bude nekih svirkica i ja zadovoljan.
Adventer Hadžo
zlihadzoponovojase 